Psovke, pijanstvo i ništavilo: Pet najskandaloznijih ruskih filmova

1. "Matilda (2017.), Aleksej Učitelj

Priča o ljubavi cara Nikolaja II. i balerine Matilde Kšesinske već više od godinu dana izaziva gnjev u ruskoj javnosti. Film Alekseja Učitelja "Matilda" u Rusiji je od početka praćen "nedaćama": još tijekom snimanja je javno tužiteljstvo vršilo provjere zbog sumnje da se vrijeđaju osjećaji vjernika, autor je optužen za laž i vrijeđanje sveca Ruske pravoslavne crkve, spaljivani su posteri filma i redateljeve slike, organizirane su akcije protesta, itd.

Izvor: Kinopoisk.ru

Zaključak o filmu je izveden najprije po sinopsisu, a zatim po traileru, na temelju kojeg je (zbog scene u carskim odajama) "Matilda" uspoređena s filmom "Emmanuelle".

Ministarstvo kulture već predviđa uspjeh "Matilde" na dodjeli "Oscara" (ako ga ruski odbor predloži), jer "film blati rusku povijest, a filmovi koji to rade često pobjeđuju". Filmski kritičari govore o velikoj zaradi koju će ostvariti film (između ostalog i zbog skandala).

Izvor: YouTube

2. "Levijatan" (2014.), Andrej Zvjagincev

Socijalna drama Andreja Zvjaginceva o odnosima s državom i velikoruskoj borbi "malog čovjeka" protiv sustava prikazuje rusku provinciju, korumpiranog gradonačelnika, gramzivog svećenika, mutne pejzaže i ogromne količine votke. Koliko je film dobio međunarodnih nagrada, toliko je u Rusiji dobio pogrdnih epiteta. S jedne strane su "Zlatna palma" u Cannesu, "Zlatni globus", uži izbor za "Oscara", nagrade FIPRESCI i Londonskog udruženja filmskih kritičara, a s druge su otvorena gnjevna pisma o zlu koje nije dostojno prikazivanja javnosti, negodovanje pravoslavnih aktivista i frapiranih dužnosnika.

O "Levijatanu" se raspravljalo u svakoj kuhinji. Ljudi su najviše uvrijeđeni količinom alkohola. "Kod nas se toliko ne pije", komentiralo se na uzburkanom internetu. Dužnosnici su negodovali što je film snimljen za državni novac, a to već sliči na "državni mazohizam". Čini se da je najuvredljivija ipak činjenica da se film koji loše govori o Rusiji toliko nagrađuje na Zapadu.

Izvor: YouTube

3. "Jurjevo" (2008.), Kiril Serebrennikov

Junakinja "Jurjeva" je operna pjevačica koja umjesto gostovanja u Europi nakon osobne drame odlučuje ostati u ruskoj provinciji i traži spas i pokajanje među mještanima - malograđanima, alkoholičarima i parohijanima mnogobrojnih crkava

Film o životu u bezličnom ruskom gradu jedno je od najskandaloznijih i najkontoverznijih ostvarenja poznatog redatelja, s tim što ovoga puta prijekor za neautentičnost i banalnost nije uputila država, nego su to učinili svi filmski kritičari i cijela ruska javnost (što je rijetkost za filmove kojima je strana kritika dala visoku ocjenu - "Jurjevu" su dodijeljene 4 nagrade na festivalu u Locarnu). Ovaj film je istovremeno kritiziran za duhovnost i za odsustvo duhovnosti, za to što proslavlja Rusiju i što je sramoti, a još i za to što nije odgovorio na pitanje je li zombi-apokalipsa već nastupila (a mi je nismo primijetili), ili duhovnost i vjera svima donose spasenje.

Izvor: YouTube

4. "Teret 200" (2007.), Aleksej Balabanov

Kada se ovaj horor film o sovjetsko-ruskoj stvarnosti pojavio, izazvao je kulturni šok i postao sinonim "dna" ruske perestrojke. Pred kraj Brežnjevljevog razdoblja (1984.) milicionar psihopat siluje i otima kćer komunista i dužnosnika. U krevetu leži leš, iznad njega lete muhe, televizija hipnotizira stanovništvo, a rat u Afganistanu je u punom jeku. Takav portret epohe na nož su dočekali kritičari državnih medija, kao i čitavo javno mnijenje koje se s nostalgijom sjeća Sovjetskog Saveza.

Film je u Veneciji prikazan izvan konkurencije, a dobio je nagradu festivala u Rotterdamu. U Rusiji je njegova sudbina bila sljedeća: najprije je nekoliko stalnih glumaca čuvenog Balabanova odbilo igrati u filmu, zatim je uslijedilo dugotrajno dvoumljenje treba li filmu odobriti prikazivanje ili ne. Na kraju je ono odobreno i cijela zemlja se naježila, jer se ispostavilo da film ne može gledati čak ni vrlo iskusno oko.

Izvor: YouTube

5. "Astenični sindrom" (1989.), Kira Muratova

Kira Muratova je stalno iritirala sovjetske cenzore. Njezini "izvitopereni filmovi" s lirskom zamagljenošću, otuđenošću i teškim pitanjima (primjerice, "što je to javnost") postali su krajnje popularni na Zapadu, baš kao što su bili krajnje nepopularni u Rusiji. Neki od njih su godinama čamili "u ladici", neke su iskasapili urednici, a Muratova je dugo bila nepoželjna u svijetu filma.

Pojavom "Asteničnog sindroma" počinje redateljičina turneja po festivalima (film je nagrađen u Berlinu), a ujedno je pokrenuta i diskusija o dozvoljenosti, odnosno nedozvoljenosti psovanja na velikom ekranu. U Rusiji ovaj film dvije godine nije dobio dozvolu za prikazivanje. Najzad ga je Gorbačovljeva perestrojka uspjela "probaviti" kao dijagnozu besmislenosti stare i čudnih osobina nove ideologije, ali se dugo nije mogla pomiriti sa psovkama glavne junakinje, tako da je film najprije legalno prikazivan isključivo u filmskim klubovima. Muratova je na kraju izašla kao pobjednica, i dijalog u metrou nije izrezan.

Izvor: YouTube