Ilustracija
mil.ruNeobični vojni eksperiment završio je 27. srpnja u Sibiru: skupina ruskih specijalnih jedinica prošla je 100 kilometarski prodor po divljini Sibira pod vodstvom predstavnika lokalnih starovjeraca.
Petodnevni, posljednji dio 30-dnevnog tečaja pripreme specijalaca održan je na izuzetno složenoj ruti uz rijeku Mali Jenisej u Republici Tuva, federalnom subjektu Ruske Federacije, koji graniči sa Mongolijom.
Sibirski starovjerci, koji žive u izolaciji i odrekli su se mnogih pogodnosti modernog života, prenijeli su svoje vještine orijentiranja u nenaseljenoj planinskoj divljini, a osim toga, obučili su vojnike kako doći do hrane u tajgi i planinskim predjelima.
Zadatak pronalaženja hrane bio je dodatno otežan zbog tradicije. "[Oni] ne smiju jesti ulovljene životinje koje imaju šape, naprimjer zečetinu ili medvjeđe meso, dok meso koje smiju jesti je od onih životinja koje imaju kopita, te šumske ptice, ribe, orahe i šumsko bobičasto voće" - pojasnili su u glasnogovorništvu Središnjeg vojnog okruga.
Svakom od vojnika koji su sudjelovali u ovom pohodu dano je 5 metaka u slučaju susreta s medvjedom. No, do nepredvidljivih susreta sa opasnim zvijerima nije došlo niti jednom u pet dana hodanja po divljini.
Kako bi organizirali ove zahtjevne vježbe, vojni dužnosnici Središnjeg vojnog okruga su se ranije dogovorili sa predstavnicima lokalnih starovjeraca.
Eksperimentalna suradnja vojske i starovjeraca bila je potrebna kako bi specijalne jedinice usavršile vještinu preživljavanja na određenom terenu. "Tokom obuke smo naišli na problem u tom smislu što naši instruktori nemaju dovoljno iskustva kada je riječ o preživljavanju u planinskoj tajgi. Odlučili smo poboljšati vojnu obuku i zato smo sada prvi put angažirali starovjerce kao instruktore", citira TASS zapovjednika Središnjeg vojnog okruga, general-pukovnika Vladimira Zarudnickog.
Zapovjedništvo je ocjenilo da je eksperiment uspio, ali predstavnici Središnjeg vojnog okruga zasada ne preziciraju hoće li ta praksa ući u standardni program obuke pripadnika specijalnih jedinica.
Sibirski starovjerci žive izolirano od drugih zajednica. Oni duže od tri stoljeća čuvaju običaje i tradiciju predaka. Nisu nedruželjubivi prema došljacima, ali ih ne pozivaju u kuću. Muškarci nose bradu, a žene obavezno nose maramu. Supružnike biraju iz starovjernih obitelji. Strogo poštuju post. U jelu i piću su probirljivi. Smatraju da je grijeh piti čaj i kavu. Ne puše i ne piju alkohol.
Od blagodeti suvremene civilizacije relativno nedavno su kao neophodnost prihvatili mobilne telefone, a rijetki među njima su počeli koristiti i internet. Međutim, u gornjem toku Malog Jeniseja, tamo gdje se završavaju svi putevi, žive obitelji koje su zatvorene za goste i još uvijek odbacuju sve atribute suvremenog života.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu