Ruski Amiši: život starovjeraca u Sibiru

Selo Bergul u okolici Novosibirska nalazi se na rubu močvarnog područja gdje prestaju ceste, u jugoistočnom dijelu Sibira. Ovdje starovjerci Fejodesevi žive već duže od jednog stoljeća.
Ova grupa ruskih starovjeraca formirala se krajem 18. stoljeća blizu Novgoroda. Starovjerci Fejodesevi, kao i ostali starovjerci odbacuju crkvenu reformu patrijarha Nikona i cara Alekseja iz 1650-ih do 1661. koja je željela unificirati rusku pravoslavnu liturgiju s grčkim i bizantskim.
Fejodesevi se razlikuju od drugih starovjeraca po svom nepriznavanju državne vlasti i stogom asketizmu. Smatrali su koncept nastavka ljudske vrste grešnim i vjerovali da je u svijetu započela vladavina Antikrista.
Kako bi sačuvali svoju vjeru i kulturu, starovjerci su morali napustiti svoje domove. U potrazi za novim domom, lutali su sljedećih 200 godina.
Godine 1903., stigli su u Sibir, u ovu udaljenu i negostoljubivu regiju. Smjesta su posjekli stoljetna stabla. Na tim mjestima osnovali su četiri sela: Bergul, Platonovku, Makarovku i Morozovku.
Starovjerci ne smiju komunicirati s običnim ljudima. No to im nije smetalo pri ženidbi – nevjeste su odabirali u selima u okolici.
No čak i u ovako udaljenim krajevima, starovjerci nisu mogli izbjeći promjene 1930-ih u Sovjetskom Savezu koji je odbacio religiju. Ateistička propaganda bila je potpomognuta masovnim hapšenjima i proganjanjem vjernika.
Starom svijetu došao je kraj. Crkva u Bergulu je zatvorena, duhovni vođa poslan u zatvor a sve ikone su konfiscirane.
No ljudi su uspjeli zadržati svoj dotadašnji religiozni način života i istovremeno se priviknuti  na zahtjeve novog modernog doba.
Stariji članovi zajednice nastavili su poštivati vjerska pravila, ali ih nisu prenosili svojoj djeci.
Djecu nisu učili molitvama ali su ih odgajali da žive po Božjim zakonima: koncept grijeha se prenosio na mlade. Razlika između dobra i zla promatrala se iz perspektive vjere i pravoslavnih normi.
Istovremeno, priče pisca Bažova čitale su se s velikim entuzijazmom, i stanovnici su se rado prisjećali da je poznati pisac basni ostavio svoj trag u Bergulu, gdje je radio kao prvi mjesni učitelj. Na satovima glazbenog djeca su pjevala narodne i nove pjesme koje su odražavale sovjetski svjetonazor.
Današnja generacija starovjeraca zadržala je svoje običaje, tradiciju i vjeru, strogo se držeći zavjeta: „živjet ćemo poput svojih predaka".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće