Bez Zapada: Vrijeme je za novu vanjsku politiku Rusije

Vladimir Putin razgovara s Angelom Merkel.

Vladimir Putin razgovara s Angelom Merkel.

Reuters
Kada je riječ o međunarodnim pitanjima još je rano sumirati rezultate godine koja polako odlazi, ali ipak se već dogodilo sve što je bilo važno i glavni rezultat se već vidi. Sustav svjetskog poretka ulazi u novu fazu razvoja. Ni ishod lipanjskog referenduma u Velikoj Britaniji, ni pobjeda Donalda Trumpa na izborima u SAD-u u studenom nisu uzroci tih promjena, već njihovi simptomi (doduše, prilično indikativni).

Model otvorenog i sveobuhvatnog globalnog uređenja na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima već pripada prošlosti. Vladajuća klasa vodećih zemalja prisiljena je da se pod pritiskom vlastitih građana pomiče u pravcu "unutarnjih poslova", dok u vanjskoj ekspanziji, bilo političkoj, ekonomskoj ili ideološkoj, sada nastupa pauza. Teško da će ta ekspanzija biti potpuno obustavljena, ali ustremljenje u pravcu svjetske dominacije poslije Hladnog rata bilo je s gledišta povijesti toliko moćno i brzo da je sada taj val krenuo unatrag.

 

Pod prismotrom Zapada

To znači da i za Rusiju počinje nova faza. Rusija se od raspada SSSR-a orijentirala na Zapad i na neki je način bila prisiljena formulirati stavove prema zapadnom modelu svjetskog poretka. Europa je neovisno o tekućim geopolitičkim okolnostima doživljavana kao najvažniji element unutarnjeg razvoja, kao magnet koji privlači ili odbija.

Poslije Hladnog rata se čak razmatralo pitanje mogućnosti uključivanja Rusije u zapadne političke institucije. One su preko dva desetljeća bile mjerodavne kada je riječ o uređivanju međunarodnih odnosa. Upravo u tome se sastojala najvažnija strateška odluka s početka 1900-ih.

Od druge polovice 2000-ih napori Moskve su sve više bili usmjereni na pružanje otpora težnji Zapada za daljnjim širenjem modela koji je on doživljavao kao pravilan i nužan.

Do sredine 2010-ih je takva situacija sve više ličila na novi hladni rat, a u jesen 2016. godine je poprimila prilično mračne obrise mogućeg izravnog sukoba. U tom trenutku je na Zapadu došlo do gorespomenutog prevrata.

 

Povratak logike odvraćanja

U Washingtonu se, po svemu sudeći, na scenu vraća dobra stara logika odvraćanja. Mnogi su govorili da želja Donalda Trumpa da "učini Ameriku velikom" podrazumijeva ideal iz 1950-ih, tj. doba ekonomskog uspona, samouvjerenosti poslije pobjede u ratu i odsustva pojave koja se danas zove politička korektnost. Ne treba gubiti iz vida da je to razdoblje vrlo nervoznog nastanka već spomenutog odvraćanja, kao i načela strateške stabilnosti (pravila nuklearne konfrontacije).

Europa je u teškim dilemama. Pitanje o stavu prema Rusiji može u predstojećim mjesecima biti ozbiljan faktor unutarnje evolucije Starog svijeta.

Mišljenje da Rusija na ovaj ili onaj način treba postati integralni dio "Velike Europe" bilo je lajtmotiv tijekom 1990-ih i 2000-ih, ali danas više nije. U proteklih nekoliko godina takvo mišljenje je samo odjek nekadašnjeg razdoblja.

Postoje dvije okolnosti zahvaljujući kojima su potezi Moskve donosili ploda i djelovali harmonično. Prvi je taj što je strahovanje mnogih nezapadnih sila da će politika SAD-a stići i u njihovo dvorište poslužilo kao stimulans za konsolidaciju na antizapadnim načelima. Drugo, Amerika i Europa su napravile previše gluposti i pogrešaka, prije svega u ideološkom smislu, a Rusija je to vješto iskoristila.

 

Multipolarni svijet u fazi nastajanja

Slabljenje aktivnosti Amerike i unutarnja kriza Europe otvaraju prostor za samostalne korake koji neće biti reakcija na impulse sa Zapada.

Konačno nastupa multipolarni svijet o kojem su mnogi sanjali, i sada se postavlja pitanje kako će on biti uređen. Može se, naravno, nastaviti borba protiv američke hegemonije i zapadnog utjecaja, jer ni jedno ni drugo neće potpuno nestati.

Svuda će sve traženije biti ideje, kako socijalne, tako i tehnološke i geopolitičke. Moskva još od doba kasnog SSSR-a gotovo da nije ni razmišljala na taj način - nije joj ni bilo do toga, a nije postojala ni vanjska potreba za takvim pristupom.

Sada je vrijeme da se ponudi nešto svoje, nešto što nije usmjereno isključivo na težnju da se pruži otpor vanjskim pritiscima ili da se sačuvaju vlastiti interesi, već nešto što podrazumijeva i pojam "zajedničkog dobra".

U žaru dnevnopolitičkih pitanja mi smo odavno zaboravili da povijest u krajnjoj instanci pokreću oni koji operiraju takvim pojmovima. Usput, oni su obično uspješniji i po pitanju zaštite vlastitih interesa.

Fjodor Lukjanov, glavni urednik časopisa Rossija v globaljnoj politike, direktor za znanost u klubu Valdaj.

Originalnu verziju članka možete pročitati ovdje.

 

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće