Zašto se jedan Francuz zaljubio u rusku provinciju?

"Bonjour, ovde Julien iz ruske provincije" – ovako svoje članke počinje Julien Dumontier, nastavnik francuskog jezika iz Saratova na rijeci Volgi. Stigao je ovamo u okviru studentskog programa i odlučio ostati. A nedavno je počeo voditi blog na ruskom jeziku o životu Francuza u Rusiji.

"Saratov je moj drugi dom"

Julien je rođen u malom gradu u Burgundiji, u centralnoj Francuskoj, a studirao je filologiju. "Naše sveučilište u Clermont-Ferrandu imalo je program razmjene studenata s Rusijom. Meni su ponudili Tver ili Saratov. Izabrao sam Saratov i nisam zažalio", kaže Julien. Svidio mu se stari trgovački grad s drvenim plemićkim kućama i lijepo uređenom obalom Volge.

Prvi je put Rusiju posjetio 2008. godine, zatim je obranio diplomski rad u Francuskoj i ponovo se vratio kako bi bolje upoznao rusku kulturu i putovao po zemlji. U Saratovu predaje francuski jezik i ovaj grad doživljava kao drugi dom. Čak je na grudima istetovirao zastavu Rusije i grb Saratova.

Samo po gotovo neprimjetnom stranom naglasku može se naslutiti da je stranac.

"Ne volim privlačiti pažnju na sebe i trudim se ne govoriti francuski. Ne osjećam se ugodno ako me ljudi gledaju", objašnjava Julien.

On nema problema s ruskim jezikom. Dobro razumije i razgovorni jezik i zna se pismeno izražavati (priznaje, ipak, da mu tekstove za blog provjerava jedna prijateljica). Čak spontano opsuje na ruskom, ako se ne može sjetiti neke riječi.

Ljubav prema zajedničkoj trpezi

Julien voli povijesti i politiku, pa osim grba Saratova ima mnogo tetovaža s ruskim i francuskim povijesnim ličnostima. Smatra da narodi Rusije i Francuske imaju mnogo toga zajedničkog, posebno vezano za događaje s početka 19. stoljeća. Jedan od njegovih tekstova posvećen je ljubavi prema obiteljskim okupljanjima koja su popularna u obje zemlje.

Ali upravo je u Rusiji Julien prvi put probao neobične zakuske i grickalice kao što su sušena riba i sjemenke. Čak je sam pokušao napraviti kvas od crnog kruha.

Njegov rodni kraj Burgundija poznat je po sirevima i vinu. U početku je Julienu bila neobična drugačija kultura ispijanja vina u Rusiji. Za razliku od Francuza, ljudi ovdje više vole poluslatka, a ne suha vina, i bilo mu je potrebno dosta vremena da pronađe vino koje mu se sviđa.

Ali zato mu je neočekivano godio okus medovuhe, starinskog slaboalkoholnog pića na bazi meda i kvasca. "Sjećam se kako sam donio medovuhu u Francusku. Volim s prijateljima igrati nogomet i protivnicima sam ponudio da probaju medovuhu, rekavši da je to lokalno rusko piće. A ona ne udara u glavu, nego u noge, pa su se oni teško kretali po terenu. Tada smo pobijedili."

Francuz pozitivno ocjenjuje sireve ruske proizvodnje. "Našao sam takav camembert da ga, ako bi mi dali da ga usporedim s francuskim, ne bih mogao razlikovati."

"Postoji čuvena šala Charlesa de Gaullea – kako upravljati zemljom u kojoj ima 246 sorti sira? U Francuskoj ih zaista ima vrlo mnogo, ali i u Rusiji postepeno kvaliteta i ponuda postaju sve bolje", kaže Julien.

"U tuđi manastir ne idi sa svojim tipikom"

"Često mogu pročitati da se u Rusiji ljudi ne osmjehuju, ali meni je to bliže nego kada su osmijesi neiskreni", kaže Julien.

Često stereotipi potječu od samih Rusa, koji gledaju druge zemlje i kažu da je Rusija za tužne ljude. "A iz nekog razloga nitko ne kaže da je, na primjer, Japan zemlja za tužne ljude, premda se oni tamo također ne osmjehuju mnogo."

Julien smatra da je tijekom godina koje je proveo ovdje i sam poprimio osobine Rusa i normalno prihvaća stvari koje bi u Francuskoj bile neobične. Na primjer, neočekivane posjete prijatelja.

Vlakom po Rusiji

"Sanjam o tome da posjetim sve regije Rusije", kaže Julien. "Zasad sam uspio otići u Krasnojarsk, Murmansk, Jekaterinburg, Tjumenj, Vladikavkaz, Vladivostok, Toljati, Naljčik, Voronjež, Uljanovsk, Astrahanj, Iževsk, Saransk, Kazanj, Nižni Novgorod, Volgograd, Soči, Samaru, Moskvu i Peterburg."

Kaže da najviše voli putovanja vlakom. Istina, u početku je kao stranac imao problema s kupovinom karti za vlak s francuskom putovnicom (Julien nema rusko državljanstvo). "Kao većina Francuza, imam tri imena, a nemam ime po ocu. Pa prilikom kontrole karti u vlaku čak traže da platim kaznu, jer nije navedeno ime po ocu. A ja im pokušavam objasnim da to nije patronim, nego drugo ime. Sada sam našao rješenje, možda će nekome zatrebati: kada kupujem kartu na stranici, pišem sva imena u polju za 'ime', a navodim da nemam ime po ocu."

Prilikom nedavnog putovanja Julien je odlučio posjetiti grad u kojem prebivalište ima njegov sunarodnjak Gerard Depardieu. To je Saransk, oko 350 kilometara od Saratova. Čak je našao kuću u kojoj je Depardieu registriran i htio je svratiti tamo, ali nikog nije bilo kod kuće, kaže Julien. Ipak, nije se razočarao, jer je u svakom slučaju uživao u putovanju.

"Možda je čudno, ali zasad mi se najviše svidio Krasnojarsk, jednostavno sam se zaljubio u taj grad. Svi moji poznanici kažu da sam imao sreće da je tijekom tih pet dana vrijeme bilo prelijepo bez smoga od lokalnih tvornica. Samo je jedan dan padala kiša, a sve je ostalo vrijeme bilo sunčano. Grad je čist, sređen, ugodan, veliki grad i, naravnom, priroda oko grada je impresivna, posebno Krasnojarski stupovi."

"Najstabilniji ljudi, kako mi se učinilo, žive u Murmansku. Ali to je zasad jedini grad na sjeveru koji sam posjetio. Htio bih još vidjeti Arhangeljsk, Solovki, Kareliju. Prošle godine namjeravao sam posjetiti Noriljsk. Prijatelji mi kažu: 'Što ćeš tamo?' A meni je to zanimljivo."

Julien kaže da često od samih Rusa čuje da nemaju gdje putovati, ali on smatra da u zemlji imaju sve: i šume, i mora, i planine, ima se što vidjeti.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji