Kako termalni izvori griju čitava naselja na Kamčatki na -30 °C
Elektrifikacija zemlje bila je jedan od sveobuhvatnih zadataka boljševika nakon revolucije 1917. godine. Znanstvenici su "ukrotili" vodu i vjetar u potrazi za novim izvorima energije, bez kojih bi industrijski razvoj bio nemoguć. A na Dalekom istoku pronašli su još jedan alternativni način za proizvodnju energije.
Sovjetski eksperiment
Poluotok Kamčatka (Kamčatski kraj) i Kurilski otoci (Sahalinska oblast) krajevi su udaljeni od središnjeg dijela Rusije, koje karakterizira visoka koncentracija aktivnih vulkana, gejzira i termalnih voda. Ovi su se izvori i ranije koristili za grijanje kuća, ali transformacija pare u električnu energiju započela je tek u 20. stoljeću.
Prva geotermalna elektrana na svijetu napravljena je u Toscani u Italiji 1904. godine. Ona i danas napaja naselje Larderello. Dok su sovjetski znanstvenici svoja ispitivanja na Kamčatki započeli nakon Drugog svjetskog rata.
Za mjesto izgradnje prve geotermalne elektrane izabrano je naselje Paužetka na samom jugu poluotoka, u blizini Ozernovskih termalnih izvora. Godine 1966. počela je s radom eksperimentalna elektrana i ona do danas napaja čitavo Ozernovsko gradsko naselje (s oko 2 tisuće stanovnika) zajedno s poduzećima za preradu ribe.
Danas je njen kapacitet proizvodnje 12 MW. Osim strujom i grijanjem, elektrana naselje opskrbljuje toplom vodom za uzgoj povrća u staklenicima (što itekako doprinosi proizvodnji, jer je ovdje temperatura čak i ljeti oko 10 °C).
Proizvodnja bez otpada
Sovjetski Savez je 1967. godine 70 kilometara od prijestolnice Kamčatke, Petropavlovska-Kamčatskog, u blizini naselja Paratunka i Termaljni pustio u rad prvu binarnu geotermalnu elektranu na svijetu. Radi se o elektrani zatvorenog tipa, u kojoj termalna voda sudjeluje u isparavanju tekućine s niskom točkom ključanja (konkretno, ovdje se obično koristi freon, koji ključa na 51,9 °C). A turbine se okreću pomoću dobivene pare. Tako se za rad geotermalne elektrane mogu koristiti i izvori s nižom temperaturom vode.
Upravo ovakve stanice imaju budućnost, smatraju suvremeni znanstvenici, s obzirom na to da na planetu ima malo izvora s visokom temperaturom vode, dok se voda srednje temperature sreće prilično često.
Sovjetski Savez mogao je i dalje razvijati eksploataciju gejzira, ali je sedamdesetih godina zbog krize na Bliskom istoku cijena nafte učetverostručena i daljnji je razvoj geotermalne energetike izgledao besmisleno. U SSSR-u su upravo bile otkrivene velike rezerve fosilnih goriva, koja su europskim zemljama osigurala ekonomski procvat, a Sovjetskom Savezu pouzdan izvor prihoda (detaljnije saznajte ovdje).
Na razvoj alternativnih izvora energije ponovo je skrenuta pažnja tek krajem osamdesetih, kada je CK KPSS donio odluku o razvoju Dalekog istoka zemlje. Međutim, nekoliko godina kasnije SSSR se raspao i geotermalna je energetika ostala zapostavljena tijekom narednih desetak godina.
Kakva je situacija danas?
Danas u Rusiji funkcioniraju četiri geotermalne elektrane, od kojih se tri nalaze na Kamčatki i jedna na Kurilskim otocima. Osim Paužetske, krajem devedesetih su umjesto Paratunske puštene u rad dvije nove elektrane – Verhnje-Mutnovska i Mutnovska – na jugu poluotoka, u podnožju Mutnovskog vulkana u Jelizovskom rajonu (gdje živi preko 50 tisuća ljudi). One rade zajedno s lokalnim termoelektranama i hidroelektranama, šaljući svoju energiju u zajedničku elektromrežu Kamčatke. Ove geotermalne elektrane sagrađene su uzimajući u obzir lokalnu seizmičku situaciju i mogu izdržati potres jačine do 9 stupnjeva.
Mendeljejeva geotermalna elektrana na otoku Kunaširu (najjužnijem kurilskom otoku) otvorena je 2002. godine. Njen je kapacitet samo 7,4 MW, ali se pritom pomoću nje opskrbljuju strujom i grijanjem kuće i poduzeća za preradu ribe u Južno-Kuriljsku, gdje živi 7 tisuća ljudi.
U ovim krajevima postoje i naselja koja se u cijelosti griju pomoću termalnih izvora: Eso, Termaljni, Paratunka. To su danas popularne ljekovite banje.
Termalne su vode obnovljiv i praktički neiscrpan resurs. Ove elektrane ne troše mnogo vode i ne zagađuju atmosferu. Ipak, one posjeduju značajan nedostatak: njihov je koeficijent korisnog djelovanja nizak, oko 10% (kod običnih termoelektrana on iznosi 40%, a kod hidroelektrana preko 90%). I premda je njihov udio u ukupnoj energetici Rusije manji od 1%, na Kamčatki su nezamjenjive, jer su drugi izvori energije tamo teško dostupni i skupi. Proizvodnja električne energije u geotermalnim elektranama tu je 2-3 puta jeftinija nego u tamošnjim termoelektranama upravo zato što se njihovo gorivo dovozi izdaleka.
Druga perspektivna regija u kojoj se koristi geotermalna energija danas je Sjeverni Kavkaz, gdje se neka naselja griju pomoću termalnih izvora, a razmatra se i mogućnost izgradnje geotermalnih elektrana.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu