Ovaj momak skuplja fotografije hrenovki u tijestu iz cijele Rusije (?!)

Sovjetski lider Nikita Hruščov prvi je put probao hotdog šezdesetih, prilikom posjeta mesnom kombinatu u SAD-u. Hrenovka u pecivu tako ga je oduševila da je naredio da se hotdog ubaci u sovjetske jelovnike. Tako je, prema legendi, u SSSR-u nastao... ne, ne hotdog, nego hrenovka u tijestu (originalni njemački izum, poznata također i kao Würstchen Im Schlafrock – hrenovka u šlafroku).

Hrenovka ispečena u tijestu u sovjetsko je doba spadala među najpopularniju uličnu hranu i užinu u školskim i studentskim menzama. Danas više nije tako popularna, ali ima svoje fanove. 32-godišnji inženjer Nikolaj Pozin iz Čeljabinska ide na službena putovanja po Rusiji i istovremeno traži hrenovke u tijestu koje fotografira i, naravno, degustira.

Ideja za ovako neobičan hobi pojavila mu se prije tri godine. "Obećao sam da ću napraviti stranicu na Instagramu, ali bilo mi je dosadno objavljivati svoje fotografije. Sjetio sam se da sam od djetinjstva volio hrenovke u tijestu i jednom sam jednu fotografisao kad sam bio u Ufi", objašnjava Nikolaj. "A kako zbog posla posjećujem razne gradove, odlučio sam kao podsjetnike na ta mjesta fotografirati baš ono što volim."

Nikolaj priznaje da se ne trudi uspoređivati njihov okus. "To je prije svega podsjetnik na mjesto gdje sam bio." A najukusnija hrana za njega legendarne su hrenovke na štapićima: "Prodavale su se kod Ledene dvorane na kioscima, kada sam tamo išao s roditeljima. Sada ih, izgleda, zovu corndog."

Nikolaj kaže da još nije naišao na neuspjele hrenovke u tijestu. "Nikad nisam kupio hrenovku koju nisam namjeravao pojesti ili je nisam pojeo. S obzirom na to da sam do danas živ i zdrav, može se zaključiti da mi neuspjele nisu zapale u dio", kaže on i dodaje, smijući se, da "kada tijesto nije odvojeno od hrenovke, sve je već odlično".

Danas u svojoj kolekciji ima oko 20 fotografija hrenovki u tijestu iz raznih gradova. "Naravno, moglo bi ih biti i više, ali često ih nije lako naći. Šaurma je sada mnogo češća i dostupnija brza hrana. Na primjer, u Vladivostoku sam je našao potpuno slučajno, kada sam kupovao razne kineske kolačiće, dok ciljana potraga nije dala rezultate", kaže on.

Kada ljudi saznaju za njegov hobi, uglavnom se nasmiju, što je Nikolaju drago. "Jednom sam bio u jednoj menzi i krenuo fotografirati hrenovku koju sam kupio. To su primijetili pekari i pomislili da imam neke loše namjere (prema njihovim riječima, šavovi na tijestu bili su rascvjetani i hrenovka nije izgledala najbolje, ali za mene to nije bilo važno)." Tada im je pokazao svoju kolekciju fotografija, a oni su mu uzvratili time što su predložili da naprave specijalnu hrenovku u tijestu do njegovog odlaska. "Naravno, pristao sam, i kasnije dobio jedinstvenu hrenovku u tijestu. To je bio jedini put da mi je hobi donio nešto materijalno (i vrlo ukusno)."

Od svih hrenovki u tijestu koje je probao, kaže Nikolaj, omiljena mu je ona koju je pojeo u Viborgu: "Za mene je ona bila najromantičnija."

Sada ga očekuje putovanje u Naberežnije Čelni. Kaže da tamošnje hrenovke u tijestu imaju odlične preporuke.