Erica iz Kanade: "Kako sam završila u Rusiji kao profesorica engleskog"

Osobna arhiva

Jedan je od najlakših načina da dobijete dugoročnu vizu i živite u Rusiji taj da tamo predajete engleski jezik. Sve više ljudi koristi ovu priliku. Erica Armstrong učila je ruski dugi niz godina, a čak je tri godine predavala engleski u Rusiji. "Mogu reći mnogo stvari, dobrih i loših, ali u konačnici je to iskustvo kojeg se rado prisjećam", kaže ona.

Zašto Rusija?

Porijeklom iz malog ruralnog sela Chestera u pokrajini Nova Scotia, Erica je počela učiti ruski na sveučilištu, jer je u srednjoj školi čitala Mihaila Bulgakova. (Jedina druga ruska stvar za koju je znala bila je Lajka – poznati pas-kozmonaut).

Osobna arhiva

Razlog zašto je Erica završila u Rusiji kao profesorica engleskog zapravo je prilično romantičan. Prvi je put odlučila otići u Rusiju u okviru obrazovnog programa i programa razmjene između Sveučilišta Dalhousie i Sanktpeterburškog sveučilišta. Razmjenu je ostvarila kroz program humanističkih znanosti. Erica je studirala ruski, književnost i povijest. I na kraju... u Sankt-Peterburgu je upoznala ljubav svog života.

"Mislila sam da će se u Rusiji ljudi ponašati uobraženije nego u Kanadi, ali to je vjerojatno bilo moje mišljenje o Europi općenito. Nisam očekivala da će Sankt-Peterburg toliko nalikovati Parizu i nisam očekivala da će Moskva toliko nalikovati Torontu", prisjeća se Erica.

Osobna arhiva

Nažalost, Rusija i Kanada od 2014. imaju niz političkih problema. Za Ericu nije bilo jednostavno posjetiti Rusiju, kao ni dopisivati se. "Najteže su bile sankcije protiv poštanske službe; a za dolazak u Rusiju s turističkom vizom (maksimalno 30 dana) bili su potrebni opsežna papirologija i stotine dolara birokratskih naknada", kaže Erica. Štoviše, u to je vrijeme bila redovna studentica preddiplomskog studija. Unatoč svim problemima, koristila je svaku priliku da ode u Sankt-Peterburg.

Izazovi tijekom preseljenja

Dok je Erica studirala u Kanadi, željela je pronaći održiviji način života sa svojim partnerom (zbog određenih zakonskih razloga on nije mogao napustiti Rusiju). Zbog toga se Erica upisala na ITA-u, američki koledž za učenje predavanja engleskog kao stranog jezika. Tamo je studirala tijekom svoje zadnje godine preddiplomskog studija (da, sveučilište i koledž u isto vrijeme!). Erica je odlučila: "Znala sam da, kada diplomiram, želim naći posao u Rusiji."

Pronaći posao u Rusiji nije bilo mačji kašalj. Postoje neke velike tvrtke, ali mnoge od njih ne pružaju podršku za dobivanje vize. Erica se odlučila za prilično uglednu tvrtku, onu koja je svašta obećavala, ali je barem plaćala razumnu plaću (i dalje je to bila skromna plaća prema kanadskim standardima, ali se u Rusiji smatrala dobrom plaćom).

Kad je Erica konačno otišla u Moskvu, još je bilo puno neizvjesnosti i poteškoća, osobito s iznajmljivanjem stana i njegovim plaćanjem. Dobro je što je njezin partner bio tu da joj pomogne. "Dok smo sve platili, naš je mali stan postao pravi dom. Bilo je to najsretnije vrijeme u mom životu", prisjeća se Erica.

Posao na puno radno vrijeme

Osobna arhiva

Erica je imala popunjen raspored. Predavala je u okviru ljetnog programa, a vikendom je morala odrađivati obuku. Tako je na kraju imala posla sedam dana u tjednu, ali je mislila da će to završiti do kraja ljeta. Učenici su bili divni, ali Erica je bila jedina izvorna govornica u svojoj školi, pa su svi roditelji željeli da drži nastavu baš njihovoj djeci. Podučavala je djecu od pet do 18 godina, uključujući i individualnu nastavu.

Iako je i njezin partner radio, nisu imali novca na bacanje, ali su bili sretni. Ali ovaj ih je način života doveo do toga da nikada ne provode vrijeme zajedno. Čak i nakon što se Erica vratila kući oko 22 sata, još je uvijek morala rješavati hrpu papirologije.

Gostoljubivost Rusa

Naravno da je naišla i na pojedince koji su bili neprijateljski nastrojeni prema strancima, ali općenito je velika većina ljudi koje je Erica upoznala bila otvorena i prijateljski nastrojena prema njoj. Upoznavala je ljudi dok je izlazila u kafiće, na zabave i druga društvena okupljanja. Upoznala bi jednu osobu, koja bi je upoznala sa sljedećom, ta sa sljedećom i tako dalje. "I tako sam odjednom bila prilično uronjena u društveni krug. Zato dok sam studirala i predavala u inozemstvu nisam puno vremena provodila s drugim strancima. Neki od tih Rusa postali su i ostali moji najbolji prijatelji", prisjeća se Erica. I, naravno, to joj je pomoglo da još bolje nauči ruski.

Razlike između Kanade i Rusije

Osobna arhiva

Erica priznaje da je u početku mrzila Moskvu, dijelom zbog predrasuda, dijelom zato što je prije živjela u Sankt-Peterburgu. "Moskva se isprva činila mnogo modernijom i manje romantičnom od Sankt-Peterburga, i mislim da prijelaz iz jednog grada u drugi može izazvati određeni osjećaj čežnje", dodaje Erica. Međutim, nakon nekog vremena shvatila je da je Moskva zapravo sjajan grad za život, prilično je zelen, ima odličan prometni sustav i supermarkete na svakom uglu. Zapravo, Moskva je imala sve ono što njezin rodni grad u Kanadi nije imao.

Naravno, Erica je otkrila neke kulturološke razlike između Kanade i Rusije. Ruske škole još uvijek imaju tradicionalniji, formalniji pristup učenju: standardni diktati, prepisivanje iz bilježnice, pisanje i "brušenje" sadržaja. "U Kanadi je škola prilično opuštena. Neki učenici nose pidžame i nastava zna biti puno manje akademskog karaktera. Na primjer, u mojoj je školi postojala i garaža za automobile za učenike koji su htjeli izučiti mehaničarski zanat. Puno je manje učenja napamet i vjerojatno puno manje standardiziranog testiranja", kaže Erica.

Neočekivana osobina ruskih muškaraca

U Rusiji je Erica od svojih prijatelja uvijek dobivala cvijeće ili čokolade. Kavalirstvo je bilo nešto što je jedva mogla zamisliti, nešto što je pripadalo isključivo romanima. Dečki su uvijek bili spremni otpratiti je do ovog ili onog mjesta, nositi joj kofer, platiti u dućanu. Erica ne smatra nužno da su to najvažnije stvari, ali puno su drugačije nego u Kanadi, gdje bi neki od tih postupaka čak mogli uznemiriti nekoga ili ga dovesti u neugodnu situaciju. Postoji stereotip da su Rusi nesretni, tmurni ili previše direktni. Ovaj je aspekt kulture drugačiji, budući da se perspektiva može brzo promijeniti nakon što postanete dio te kulture. Ljudi su iskreniji sa svojim emocijama. Dok je u Kanadi zaposlenik prisiljen smiješiti se, mlade djevojke prisiljene su smiješiti se, svi su prisiljeni smiješiti se. U Rusiji dobiješ osmijeh od nekoga ako je zaslužen. Nije da se ljudi ne smiješe, nego smatraju da nije potrebno odglumiti emociju. Biti direktan s jezikom također je nešto što se u Kanadi ne cijeni.

Osobna arhiva

I njegovi su se prijatelji prema njoj odnosili s poštovanjem. Vodili su je u muzeje, darivali joj cvijeće i pravili joj društvo iz puke pristojnosti i "bez loših namjera".

"Ako smo u Kanadi često pasivniji u komunikaciji, u Rusiji je normalno biti aktivniji, a opet, to donosi bolji osjećaj iskrenosti i jasnoće. Mislim da su to možda najčešći kulturni nesporazumi koje imamo", smatra Erica. Odjednom, kad jednom uspijete prevladati i razbiti te kulturne okvire unutar kojih ste smješteni, sve može postati puno ugodnije.

"Voljela bih da se mogu vratiti"

Nažalost, Erica je na kraju imala premalo vremena za druženje sa svojim partnerom. I tako je to nekako završilo. Bila je prezaposlena i nije s njim mogla provoditi dovoljno vremena. I to nije bila najodrživija opcija.

Osobna arhiva

"Prisjećam se uspomena sa svim divnim ljudima koje sam upoznala, zabavnim aktivnostima koje smo radili zajedno, zabavama, djecom koju sam podučavala, mojim kolegama itd,. i voljela bih da se mogu vratiti. Jednom sam prilikom tražila raskid ugovora jer sam znala da mi je viza nevažeća i da moram odmah napustiti zemlju. I tako sam ja bila ta koja je dala otkaz, ja sam bila ta koja je kupila avionsku kartu, ali samo zato što sam znala da bih pravno mogla biti u nevolji ako ne odem."

"Da budem iskrena, kad sam se prvi put preselila u Rusiju zbog studija, bila sam prilično depresivna", priznaje Erica. "Možda ne bih preživjela da nije bilo nevjerojatnih ljudi koje sam upoznala. I to je razlog zašto sam se stalno vraćala: ljudi."