Pad u klisuru ili susret s medvjedom na putu nisu nezaobilazni, ali jesu vrlo vjerojatni. Oksana Jar otkriva nam s kojim se sve opasnostima susreću njezini kolege, uzgajivači sobova, kako izgleda njihova svakodnevica, kakve blagodati civilizacije uživaju i koje tradicije i dalje poštuju.
Zima, sumrak, vozilo za kretanje po snijegu "Buran" s priključnim saonicama kreće se Jamalskom tundrom po snježnoj oluji. Vozač ne primjećuje manji usjek pokriven snijegom i zajedno sa sanjkama upada ravno u njega. U sanjkama su supruga vozača i njihova kćerkica predškolskog uzrasta.
"Sjećam se da je vozilo prvo upalo, a sanjke za njim, a mi pale na 'Buran', na kojem je sjedio moj otac. Sve je dobro prošlo, izvukli smo se, nitko nije povrijeđen, samo što smo se prepali", kaže Oksana Jar, spomenuta djevojčica na sanjkama, o događaju koji se njezinoj obitelji dogodio 2003. godine.
Oksana je rođena u obitelji uzgajivača sobova u malom selu Sjo Jaha (rukavac rijeke na neneckom jeziku), najsjevernijem naselju na poluotoku Jamal. Zajedno s roditeljima vodila je nomadski način života, naučila nalaziti pašnjake za sobove, sjeći im rogove i održavati kuću. A po njezinim riječima, nesreća s vozilom za snijeg nije najveća opasnost s kojom se mogu suočiti uzgajivači sobova.
Selo Sjo Jaha u kojem je Oksana rođena nalazi se tri kilometra od Obskog zaljeva i broji tek tri tisuće ljudi. Oksana je tijekom školske godine živjela u selu zajedno sa svojom sestrom, a za vrijeme praznika odlazila kod roditelja u tundru. Mama je radila kao pomoćnica liječnika, a otac je pomagao majci i uzgajao sobove.
Mama je išla po čumovima (pokretna kuća uzgajivača sobova), liječila ljude, povremeno porađala žene. Vrijeme na poluotoku je surovo, a naročito zimi. Kako su snažne oluje i mećave česte, otac je uglavnom vozio majku, jer je uvijek uspijevao naći put do određenog čuma. A sestra i ja smo za vrijeme praznika također putovale i posjetile mnoge čumove, to je jedna od najljepših uspomena iz našeg djetinjstva.
Djeca u obiteljima uzgajivača sobova od djetinjstva uče održavati domaćinstvo, prvo kroz igru, a kada malo porastu, ozbiljno, kaže Oksana. Recimo, dječaci od četiri-pet godina uče praviti nešto kao laso, od upletenog užeta, s omčom, za hvatanje sobova. Dječaci se njime igraju, hvataju pse, glave i rogove sobova i jedni druge. Neki dječaci uče praviti lukove i koriste ih za gađanje, a djevojčice postavljaju igračke čumove.
Dječaci sa sedam, osam godina već pomažu ocu prilikom uprezanja i isprezanja sobova i uče voziti motorne sanjke. Djevojčice pomažu u donošenju drva u čum, peru suđe, pomažu u pranju odjeće i hrane pse. Već kao tinejdžeri sami upravljaju saonicama sa sobovima (narte), pomažu mlađoj braći i sestrama u obitelji.
Tradicionalno, muškarac se bavi uzgojem sobova, pravi dijelove za čumove, brine se za meso, ribu i divljač, bira mjesto za postavljanje čuma i za ispašu. Žena sama sklapa i rasklapa čum, sprema hranu, šije odjeću za cijelu obitelj, štavi kožu, donosi vodu iz rijeke, skuplja drva.
Danas Nenejci često koriste novac, kupuju vozila za kretanje po snijegu, benzin, motorne čamce, mreže, mobilne telefone za komunikaciju, hranu, kao što su kruh, brašno, šećer, sol i slatkiši. Novac zarađuju od prodaje sobovskog mesa, živih sobova, kože, bobičastih plodova, sobovskih rogova, kao i od izrade suvenira i ekskurzija po rodnom kraju. Glavni izvor hrane i dalje su sobovsko meso, riba i nešto rjeđe divljač.
Jedan deo Nenejaca ispovijeda šamanizam ili su pravoslavne vjere, međutim, većina i dalje vjeruje u snagu duhova prirode.
"Recimo, vjeruju u Numa, duha neba koji nema ni lice ni tijelo. Na je duh smrti i bolesti koji živi pod zemljom. Postoji i Majka zemlje koja se smatra zaštitnicom žena. U čumu se nalazi Domaćica čuma. Ona je obično na ženskoj strani, na jastucima, ili u torbi nad uzglavljem žene", kaže Oksana.
Nenejci tradicicionalno čum dijele na žensku i mušku stranu. Ženski dio nalazi se na prednjoj strani čuma, a muški je iza. U centru gdje se sijeku muški i ženski dio nalazi se ognjište. Tako da je žena čuvar ognjišta, a muškarcu nije dozvoljeno da mu prilazi.
Žena u čumu ne smije odlaziti na mušku stranu, a mora biti pažljiva i vani. "Žena ne smije nagaziti na neki predmet ili uže vani, već ih treba strogo zaobilaziti. Ako nagazi na uže ili neki predmet, treba ga odimiti klekom. To sve ima veze s uvjerenjem da žena nije 'čista', odnosno povezana je a onim svijetom", objašnjava Jar.
Također u gotovo svakoj neneckoj obitelji postoje svete saonice, "narte", u kojima se čuvaju svetinje naslijeđene od predaka, ritualni predmeti, sanduk s idolima. Njima može prići samo muškarac.
"Ali sve zabrane i ograničenja nisu nešto ponižavajuće, oni se doživljavaju kao nešto podrazumijevajuće", kaže Oksana.
Pored klisura, uzgajivače vreba još jedna opasnost, tanak led na jezerima i rijekama.
"Ribolov na Obu ili velikim jezerima i širokim rijekama može prouzrokovati mnoge nesreće. Veliki valovi ljuljaju čamac, a ribar je bez odgovarajućih sredstava za spašavanje izložen opasnosti", objašnjava Oksana.
Na kraju uzgajivač sobova jednostavno može sresti medvjeda u šumi ili u blizini čuma.
"Moj je otac sreo medvjeda, samo što je bio zajedno sa psima, pa se medvjed uplašio i pobjegao. Inače, tragove nalazimo stalno. Događa se da ujutro prođeš putem u šumu, a poslije nekog vremena, kad se vratiš, tamo već stoje medvjeđi tragovi, tako da je to gotovo uobičajeno", rekla je ona.
Po Oksaninim riječima, njezina je obitelj modernija i sada živi ljeti u čumu, a zimi u kolibi u šumsko-tundrovom predjelu. Oni se ne sele svakih pet do sedam dana, a sobovi se, osim zimi, nalaze se u prostoru ograđenom prućem koji Nenejci zovu karal.
"Zimi ujutro ustaješ, ložiš peć, stavljaš čaj, budiš ukućane, svi se umivaju, piju čaj, mi žene čistimo, donosimo led za vodu, unosimo drva, hranimo pse, netko nešto ušiva, netko pomaže ocu oko 'Burana' ili ide do stada vidjeti kako tamo stoje stvari", kaže Jar.
Ljeti obitelj čuva stado, lovi slabe sobove, liječi ih i cijepi.
"Obavezno palimo vatre i gustim dimom rastjerujemo opasne mušice koje parazitiraju na životinjama i komarce, tako se trudimo pomoći sobovima da izdrže surove ljetne dane. A onda u srpnju siječemo rogove da bi ih kasnije prodali", objašnjava Oksana.
"Neki Nenejci umjesto običnih električnih generatora koriste sunčane panele kako bi priključili televiziore, notebookove s pristupom internetu i svjetlo", objašnjava Oksana. U šumi i tundri mnogi koriste željezne peći umjesto električnih grijalica.
"Takva peć dobro grije, na njoj se može kuhati i laka je za transport", objasnila je Oksana.
Mnogi uzgajivači sobova imaju visoko obrazovanje, Oksana je u prosimcu završila magisterij u Kirovu iz oblasti Zaštite okoliša. Pored toga se bavi fotografijom i izrađuje ukrase inspirirane prirodom Sjevera.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
