Dan i noć u jamalskoj tundri: Okusite nomadski život s uzgajivačima sobova

Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru
Ovdje se do vode dolazi pomoću "poluge", a ritam života ovisi o ritmu prehrane sobova.

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

U jamalskoj tundri morate proputovati najmanje 20 kilometara kako biste vidjeli drugog čovjeka, a za vrijeme polarne noći dnevna svjetlost ne traje dulje od 5 sati. Ljudi ovdje najveći dio života provode u tami, a kada žele popiti šalicu čaja, moraju otići do jezera i "nalomiti" leda. Vodu griju na peći na drva koja se popularno zove "buržujka".

Bračni par antropologa iz Sankt-Peterburga - Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki - godinu dana su vodili nomadski život u tundri zajedno s obitelji uzgajivača sobova. Aleksandra je dugo imala žarku želju jednom otići na takvu ekspediciju na duži period i svim bićem osjetiti život naroda koji proučava, i ta želja joj se ispunila.

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

Mlade znanstvenike je u svoj čum primila nenecka obitelj Seroteto - Konstantin (33) i Albina (34) sa šestero djece i starim Konstantinovim roditeljima. Oni vode nomadski život sa svojim stadom od 300 sobova od južnih oblasti poluotoka Jamal do obale Karskog mora. Godišnje prijeđu preko 500 kilometara. Život uzgajivača ovisi o biološkom ciklusu sobova, i zbog toga su Nenci neprekidno u pokretu - više nego bilo koji drugi narod u Rusiji.

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru
 
1/2
 

Priprema za "pokret"

Kada se objavi "pokret", zimski dan počinje u pet sati ujutro. Domaćica ustane prije svih ostalih, skuha čaj i napuni njime termosice. Zatim dvoje znanstvenika sjednu s Nencima kako bi popili čaj i doručkovati kruh, maslac, ribu ili meso koje je ostalo od večere.

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

Nakon toga pomoću lampi i petrolejki pakiraju stvari za put. Odijelo i najpotrebnije stvari Albina i Aleksandra pakiraju u "juhunu", tj. saonice koje vuku sobovi, a Kostantin i Aleksandar za to vrijeme rastavljaju "koralj", tj. tor koji se pravi od 8-12 saonica i u kojem se drže zaprežni sobovi.

Kad su stvari spakirane, "lomi" se i čum, tj. skida se pokrivač i rasklapa se konstrukcija od motki. Sve se to tovari na "narte", tj. saonice. Tada počinje "jorkolava", odnosno uprezanje sobova u koralj, a nakon toga "argiši" (zaprežni karavan) kreće. Na prvim saonicama je gazda Konstantin. On određuje pravac kretanja. Aleksandar Volkovicki kaže da je "navigator" u nomadskoj obitelji uvijek muškarac, na neneckom "hasava", tj. "gospodar tundre".

 

Na novom odmorištu

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

Međutim, u tundri su ipak glavni sobovi. Oni čovjeku daju i samu mogućnost da živi u surovim sjevernim krajevima, i slobodu da se kreće na koju stranu želi. Kada je lijepo vrijeme sobovi trče 8-9 kilometara na sat, tako da se za jedan dan prijeđe 20-25 km.

U zimskom periodu se često podigne snježna oluja kada je čum već spakiran, a sobovi upregnuti. Međutim, ako je nestalo lišaja kojim se hrane sobovi, onda će Nenci krenuti na put čak i po snježnoj oluji. Sobovi su osnova njihovog života i jedini njihov kapital. Zbog toga se gazda prije svega brine o tome da oni budu podmireni.

Poslije pet sati vožnje Konstantin pronalazi zgodno mjesto za novo odmorište, zaustavlja karavan, silazi sa saonica i pobada "horej", tj. dugačak štap kojim upravlja zapregom. To je znak da je putovanje za taj dan završeno i da će na tom mjestu biti postavljen čum.

Nakon vrućeg čaja iz termosice, svi zajedničkim snagama postavljaju čum. Dnevnog svjetla više nema. U mrklom mraku Albina i Aleksandra pri svjetlosti lampi i petrolejki prenose zaleđene stvari iz saonica u čum i namještaju postelje, a zatim lože peć. Još na starom odmorištu su namjestile potpalu i sada ostaje samo da se naloži. Za to vrijeme Aleksandar i Konstantin nagrću izvana snijeg na čum da noću ne bude propuha.

Kad je sve to završeno, dvije obitelji večeraju stroganinu (tradicionalno jelo od sirove smrznute strugane ribe) ili nešto pripremljeno na brzinu. Uzgajivači ponekad kuhaju ili dinstaju meso, ali ga uglavnom jedu "sirovo", tj. termički neobrađeno. Sirovo meso je za njih važan izvor vitamina.

 

Svakodnevica na odmorištu

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

Nenci starog kova smatraju da pravom gazdi ne dolikuje sjediti u čumu po lijepom vremenu pri dnevnoj svjetlosti. U to vrijeme treba osigurati drva i vodu. Aleksandra uzima veliku vreću i "polugu" koja nalikuje na koplje s drvenom ručkom, a Albina sjekiru, i obje odlaze na jezero. Tamo Aleksandra lomi led na sitne komade i pakira ih u vreću, a Albina traži veliku pukotinu u ledu i pored nje sjekirom odvaljuje velike komade leda. Sav taj led one tovare na velike saonice i donose na odmorište.

Drva su drugi važan resurs za opstanak uzgajivača sobova tijekom zime. Postoje stanice na koje se specijalno dovoze brezovi trupci za stanovnike tundre, gdje oni dolaze po drva na motornim saonicama i s motornom pilom.

Obitelji koje su daleko od takve stanice skupljaju granje žbunaste vrbe. Ona ne raste na mjestima obraslim sobovim lišajem, gdje se postavljaju čumovi, tako da žene odlaze i po desetak kilometara od čuma u potrazi za granjem. Uobičajena slika na odmorištu je "ikebana" od skupljenog granja, visoka metar i pol i zagrađena od jelena, jer oni češu rogove o granje.

Ljudima koji žive u gradu teško je i zamisliti dan bez tuširanja, ali nomadski način života i stalna štednja drva i vode "ubijaju volju" za takvim zadovoljstvom. Tijekom zime, kada se dogodi da ima dosta drva, Nenci zagriju vodu na peći i operu kosu i rublje. Znanstvenici iz Peterburga su u ekspediciju ponijeli dosta vlažnih maramica. "U tundri je odnos prema osobnoj higijeni sasvim drugačiji, i svatko bi ga u tim uvjetima prihvatio", kaže Aleksandra Terjohina. "Zimi se u tundri nitko ne kupa. Svi se svakodnevno umivaju".

 

Nomadsko obrazovanje i crtani filmovi na tabletu

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

Pred ručak se kruh unaprijed vadi iz saonica i stavlja pored peći da se otopi. Štruca svježeg kruha je u tundri prava poslastica. Ljudi koji to znaju uvijek ponesu svježeg kruha kad pođu u ove krajeve. Poslije ručka Aleksandra uči nenecku djecu čitati i pisati rusko pismo, crtati i klesati. Ona je u ekspediciji i antropolog, ali i odgajateljica nomadskog dječjeg vrtića.

Izvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

Tek poslije ručka je vrijeme za dugo očekivani odmor. Tada se svi okupe kako bi gledali film. Mnogi suvremeni uzgajivači sobova imaju televizor, satelitsku antenu, laptop ili tablet. Za nekoliko večeri na odmaralištu dvije obitelji su odgledale sve dijelove "Zvjezdanih ratova". Stari Konstantinovi roditelji su pratili radnju s velikim zanimanjem i davali junacima nenecka imena: Hariko (Ušati), Tarcavej (Dlakavi) i Paridena nileka (Crni zlotvor).

Izvor: ​Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ruIzvor: ​Aleksandra Terjohina i Aleksandar Volkovicki, yamalexpedition.ru

Poslije večernjeg čaja svi odlaze na spavanje pod tople "jaguške", tj. ženske bunde od krzna sobova. Ako sobovi do jutra pojedu sav lišaj na odmorištu, morat ćemo ponovno ustati u pet sati ujutro i spremiti se za put. A ako nam se posreći da lišaja ima mnogo, možemo ovdje ostati i mjesec dana, do sljedećeg seljenja.