Šećući jedne večeri psa ispod prozora četverokatnice, žitelj Lučegorska, naselja na Dalekom istoku Rusije, naletio je na razjarenog medvjeda. Viktor Dubicki na to uopće nije bio spreman. "Ispod balkona na mene iznenada naskače medvjed. Razjapljene čeljusti, pjena na bradi. Jedino što sam stigao je podići ruke. Udara me u grudi i obara. Otiskujem se po pločniku na zadnjici metar-dva." Viktor nije bio jedina žrtva napada medvjeda (bilo ih je više) tog dana, ali je nekim čudom sačuvao živu glavu.
Druga priča. Jug Rusije, Taganrog. Muškarac šeće na povodcu u stambenom bloku smeđeg medvjeda, naizmjenično mu pokušavajući dati pet ili stisnuti šapu. Video se proširio društvenim mrežama nakon čega je muškarca potražila policija kako bi provjerila uvjete držanja životinje i kaznila ga za šetnju bez brnjice.
Izgleda da je jedan od najpopularnijih i najzanimljivijih stereotipa o Rusima uopće nije stereotip. Šeću li medvjedi doista ruskim ulicama?
U najkraćem bi odgovor bio: Da, to je točno. Ali kao prvo, ne svuda, a kao drugo, ne uvijek. Iako bi prije nekoliko stoljeća odgovor bio drugačiji.
Sresti medvjeda na ulici u Rusiji nije bilo ništa čudno. Ali do masovnih susreta dolazilo je prije svega zbog ogromne popularnosti predstava s medvjedima. Dresirani medvjed u staroj Rusiji bio je glavna atrakcija lutajućih skomoroha (komedijaša). Tako da je osim slučajnih susreta s medvjedom iz divlje prirode mnogo više šanse bilo da se nabasa na pripitomljenog medvjeda na lancu. Tradicija stara stoljećima u određenom je trenutku rezultirala ogromnim brojem medvjeda na ulicama, pa je car Aleksej Mihailovič bio prisiljen izdati ukaz o zabrani "medvjeda koji plešu".
Šansa da sretnete medvjeda danas ovisi o teritorijalnom rasporedu i dobu godine. U Rusiji nisu neobične vijesti da je medvjed upao u trgovački centar i prošetao se između H&M-a i Zare. Ili o medvjedima koji blokiraju put u tajgi i ne žele se skloniti dok od vozača ili putnika ne dobiju hranu. Ili, na kraju, da deseci medvjeda drže pod opsadom selo i mještane koji ne mogu izaći iz kuća kao taoce.
Šansa da sretnete medvjeda u europskom dijelu Rusije ravna je nuli. Medvjeda tamo jednostavno nema. Ali takva vjerojatnost postoji u srednjoj Rusiji, na Uralu, u Sibiru, gdje medvjedi mogu lutati direktno oko kuća i naravno, na Dalekom istokum gdje ih ima uvjerljivo najviše. Pritom, što se ide više na istok, životinje su krupnije. Najmanji su medvjedi na Kavkazu, a najveći na Dalekom istoku i posebno na Kamčatki, gdje lososi dolaze u ogromnom broju na mriještenje.
U Rusiji obitavaju tri vrste medvjeda, smeđi, himalajski i bijeli. U gradove i naselja oni zalaze do kraja proljeća, u potrazi za hranom. U jazbine ne idu oni koji nisu uspjeli akumulirati dovoljnu količinu sala. Oni i odlaze kod ljudi, gladni i agresivni. Za stanovnike Nenečkog autonomnog okruga, Čukotke i drugih regija u Zapolarju susret s medvjedom nešto je sasvim uobičajeno.
"Bliski susret s medvjedom možeš iskusiti kada odeš baciti smeće ili vodiš djecu u školu. Možda nećeš ni moći izaći iz zgrade, jer te u ulazu čeka ogromna životinja", kaže koordinator Svjetske fondacije za prirodu Rusije u Nenečkom autonomnom okrugu Sergej Uvarov. Za takve slučajeve Fondacija je stvorila "Medvjeđu patrolu", grupu volontera koja sprečava susrete i prati životinje do njihovog staništva u prirodi.
U posljednje vrijeme, međutim, susreti su sve brojniji. Stručnjaci to povezuju s činjenicom da se medvjedi sve manje love i da strah od ljudi nestaje. Pritom je i životinja sve više. Prema podacima "Centrohotkontrole", u više od 15 godina, odnosno od 2004. godine, populacija smeđeg medvjeda u Rusiji porasla je za 90 posto.
A kada je riječ o držanju medvjeda u kući, zabrana je na snazi tek od prošle godine. Tako da šetanje medvjeda na povodcu u blizini kuće nije izmišljena priča.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu