Jegor Lesnoj živi u Irkutsku. Dolazi iz malog industrijskog gradića Usolje-Sibirskoje (oko 70 kilometara od Irkutska) i zaposlen je u sferi videoprodukcije. Prije četiri su se godine Jegor i njegovi prijatelji u potrazi za novim izazovima počeli baviti ronjenjem na dah u Bajkalskom jezeru. Prije dvije je godine njihov hobi dobio novi smisao: čišćenje voljenog jezera od tona otpada koji, nažalost, pristiže na dno Bajkala.
"U određenom smo trenutku shvatili da možemo promijeniti situaciju. Ljudi su u to vrijeme mnogo pričali o tome, govoreći da treba učiniti nešto, da trebamo voditi računa o Bajkalskom jezeru. Odlučili smo krenuti tim putem. Spakirali smo našu opremu, otišli na jezero i očistili prvu gomilu smeća", prisjeća se Jegor.
U prvoj akciji sakupili su 250 kilograma otpada, zatim 300, zatim 500. Prošlog su ljeta tako uspjeli pokupiti više od 3,5 tona smeća. Za Jegora i njegove prijatelje to je način da pokažu zahvalnost Bajkalskom jezeru na svim osjećajima i doživljajima koje im pruža tijekom njihovih zimskih kupanja i ronjenja na dah.
"Prošle su dvije faze projekta i mi smo mogli vidjeti izuzetne rezultate. Kada govorimo o našim osobnim naporima, oko 100 tona automobilskih guma je izvađeno iz mulja i odneseno na preradu. Očišćen je kamenolom mramora u selu Buguljdejka, gdje je sakupljeno preko 7 tona otpada. Mnogo smeća je podignuto sa samog dna Bajkalskog jezera", dodaje Jegor.
To je vrlo težak i opasan posao, jer uvjeti na jezeru mogu biti vrlo surovi (momci čiste jezero i zimi kada je jezero zaleđeno!), a rad pod vodom zahtijeva ogromne količine energije i snage. Ovako izgleda jedan običan dan čišćenja: Jegor i njegovi prijatelji (ili samo Jegor s jednim prijateljem) ustaju u ranu zoru, unajme pickup vozilo ili prikolicu koju prikače za automobil i kreću prema mjestima Listvjanka, Buguljdejka ili Goloustnoje.
"Kada stignemo tamo, presvučemo se u ronilačka odijela i počnemo posao. S obzirom na to da nemamo nikakvu specijalnu opremu, ronimo koliko nam dozvoli dah. Ja ronim uvijek u društvu, jer moj partner mora ostati na površini i paziti na mene ako se nešto slučajno dogodi. Ponekad su veći komadi (kao što su gume) zakopani tako duboko u dnu jezera da je potrebno mnogo vremena i truda da se iskopaju. Pritom ne koristimo nikakvu posebnu opremu, jer je naprosto nemamo", kaže Jegor.
Ono što momci imaju je plutača za koju vežu veće predmete (obično gume) te ih uz pomoć konopca podižu s dna, a zatim plutaču guraju prema obali. Ako ih ima više, ostali momci čiste obalu i skupljaju smeće s kopna. Zatim sve to natovare u pickup vozilo, nešto odnose na reciklažu, a ostalo, nažalost, završava na deponiji.
U kolovozu 2020. godine Jegor i njegovi prijatelji su prošli obuku i naučili roniti uz ronilačku opremu, što bi ih moglo učiniti još učinkovitijima u čišćenju dna jezera. Međutim, oni nemaju svoju ronilačku opremu i moraju ulagati vlastiti novac da bi je iznajmili. Također, ne mogu sebi priuštiti da kupe opremu, jer osnovni komplet (čak i polovan) košta oko 200 000 rubalja (oko 2700 dolara). Osim toga, potrebno je da dvije osobe iz njihovog tima dobiju petu ronilačku kategoriju kako bi mogli sigurno i učinkovito raditi pod vodom. Trening koji traje oko 3 mjeseca održat će se u ronilačkoj školi u Voronježu 2021. godine. Da bi sakupili novac za trening, pokrenuli su akciju prikupljanja sredstava preko interneta.
Osim čišćenja jezera, drugi glavni cilj momaka je svojim primjerom inspirirati prijatelje i pratitelje na Instagramu da daju svoj doprinos i razviju individualnu odgovornost. Da bi to postigao, Jegor je pokrenuo Instagram izazov #SpasajANeBoltaj ("spašavaj, nemoj samo brbljati").
"Jako me ispunjava činjenica da zahvaljujući našem primjeru tisuće ljudi počinju razmišljati o tome kako utječemo na okolinu i počinju poduzimati nešto tim povodom. Samo je ovog ljeta provedeno oko 90 akcija čišćenja u svim krajevima naše zemlje i izvan nje. Prema našoj skromnoj procjeni, radi se o najmanje 10 tona otpada!", kaže Jegor.
Jegor vjeruje da svatko može ovaj svijet učiniti boljim, na primjer, tako što neće proći pored čaše koju je netko drugi bacio, nego će je podići, tako što će počistiti smeće iza nekog drugog ili početi sortirati i reciklirati otpad kod kuće. On je optimist kada se radi o budućnosti njegovog voljenog Bajkalskog jezera i o promjeni odnosa Rusa prema prirodi.
"Ljudi su imali potrošački odnos prema prirodi i nisu shvaćali da su samo oni i nitko drugi odgovorni za otpad koji proizvode. Također postoji tendencija da mnogo više govore nego što zaista nešto poduzimaju. Ali to se brzo mijenja. Vidim da ljudi mijenjaju svoje navike i ponašanje, počinju reciklirati i poduzimati inicijativu u čišćenju na otvorenom, ne čekajući da neko organizira akciju. Pogledajte samo koliko smo postova sakupili u našoj akciji preko Instagrama. To je za mene najvažniji rezultat", zaključuje Jegor.
Nažalost, trenutno ne postoji sistematičan pristup čišćenju jezera. Osim Jegora i njegovih prijatelja, profesionalni ronioci također ponekad organiziraju akcije, ali to je sve.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
