Zašto Rusi obožavaju pecanje na ledu (FOTO)

Aleksandr Hitrov
Zimi širom Rusije na gotovo svim zaleđenim vodenim površinama možete vidjeti po nekoliko desetaka pecaroša. Oni se raduju svakom, čak i najmanjem, ulovu, ali čini se da stvar nije u tome. Pokazat ćemo vam koliko Rusi vole zimsko ribarenje i objasniti vam otkud ta ljubav potječe.

28. prosinca 2020. godine 45 muškaraca iz različitih krajeva zemlje, s ribarskom opremom u rukama izašlo je na led Kotovskog umjetnog jezera u Tambovskoj oblasti (428 kilometara od Moskve). Na svakih nekoliko metara mogli ste vidjeti kako iz leda štrče ručne bušilice, a ispod svake nepromočive kapuljače virili su nosevi crveni od hladnoće. Nitko tu ne koristi hranjenje, ni žive mamce, što je danas zabranjeno, a za pristojan ulov smatraju se samo grgeči i štuke dužine preko 32 centimetra.

"Prvo treba probušiti rupu u ledu, a zatim privući ribu pokretima u vodi", prokomentirao je rusko natjecanje u zimskom ribolovu dopisnik TV kanala "Vesti.Tambov". Ovo natjecanje se inače održava svake godine  u različitim regijama Rusije.

To je važan događaj za ruske sportske ribolovce. Ali ljudi su nekada, kao i sada, ribarili na ledu i bez ikakvih natjecanja, samo za svoje zadovoljstvo.

"Moj otac Valentin Kozlov nekoliko puta godišnje je od 60-ih do 1995. godine (preko 30 godina) zimi odlazio ribariti na sjever Rusije. Ponekad me je vodio sa sobom. Sve što bismo odatle donijeli usolili bismo i sušili. Radovali smo se svakom ulovu i malom i velikom. Bio je to moj omiljeni obiteljski običaj", sjeća se Olga iz Podmoskovlja.

Prema njenim riječima, svako zimsko pecanje bio je dobar povod da se popije nešto žestoko tokom ili poslije ribolova. Bilo je zahtjevno provesti od 5 do 7 sati na ledu, čak i u toploj odjeći.

Mnogi strastveni ribolovci ovaj hobi su naslijedili od očeva, kaže 74-godišnji Moskovljanin i dugogodišnji ribar Jurij Mosolov.

"Kod mene je sve počelo prije 69 godina. Roditelji su me za ljetnji raspust vodili kod dide i bake na selo na Volgi, a tamo su svi ribari. Od prvog razreda škole počeli su me voditi sa sobom na zimsko pecanje. Tako čovjek htio ne htio također postane ribar", kaže Mosolov.

U Rusiji ne postoje ozbiljna ograničenja na lov ribe, izuzimajući mjesta koja su namijenjena za uzgoj ribe za prodaju. Zato svake godine na led izlaze ribari u svim krajevima Rusije gdje za to postoje uvjeti.

Ovako izgleda festival pecanja na ledu u Vladivostoku.

Ribarenje u Ivanovskoj oblasti.

Mnogi ribari sjede s udicom od izlaska do zalaska sunca.

Za ribara Artjoma Vorovina iz Kalinjingradske oblasti zimski ribolov je važan izvor adrenalina.

"Ribolov na varalicu podrazumijeva igru i biranje. Za sve to je potreban talent. Čovjek dobije nalet adrenalina. Osim toga, volim bijeli snijeg, čist ledeni zrak, pravi odnos s prirodom. To je najvažnije, sve ostalo je sporedno", smatra Vorovin.

Ruski pisac Vasilij Avčenko je u knjizi "Kristal u prozračnom okviru. Priče o vodi i kamenju" ovako opisao ljubav prema pecanju na ledu:

"Ona (ljubav prema pecanju) manifestira skrivenu, ali čvrstu povezanost s nečim ogromnim i ne sasvim dokučivim: Priroda? Svemir? Bog? Onu povezanost koja je meni, gradskom djetetu, dugo bila neshvatljiva. Sada točno znam što je to. Ribarenje je gotovo jedina stvar koja mene, koji živim od iluzija i konvencija, povezuje sa stvarnošću."

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće