U ruskoj republici Jakutiji žive konji otporni na "minus beskonačno" (FOTOGRAFIJE)

Upoznajte jakutske konje, masivne i zdepaste, s neposlušnom grivom. Oni se ne boje ni najžešće hladnoće.

Znanstvenici smatraju da ova vrsta konja postoji tisućama godina, ali je službeno priznata tek krajem 1980-ih. Smatra se da su to potomci drevnih primitivnih konja koji su došli ovamo iz Azije i promijenili izgled, prilagodivši se surovijim klimatskim uvjetima.

Danas u Jakutiji postoje tri podvrste: sjeverni izvorni konj (takozvani Verhojanski konj, po jednom od najhladnijih mjesta na planetu), južni konj, koji je nešto manji, i južni krupni tip, dobiven križanjem s drugim vrstama.

Jakutski konj je u prosjeku visok samo 140-145 cm, ali je težak oko pola tone.

Uglavnom su smeđi i sivi, dok su druge nijanse daleko rjeđe. Po prirodi su druželjubivi, mirni i znatiželjni. Dobro trče po neravnom terenu.

Klima u Jakutiji je oštra kontinentalna. Tijekom ljeta se temperatura penje do +35 stupnjeva, a zimi se spušta do -50 stupnjeva Celzija. Na sjeveru ove regije, u Verhojansku i Ojmjakonu, zabilježene su temperature oko -70 stupnjeva Celzija. Ali jakutski konji to ne doživljavaju kao problem. Imaju gustu poddlaku i mogu boraviti na otvorenom čak i po najljućoj hladnoći. U hladnije doba godine dobivaju novi "sloj" zaštite u vidu inja i ne smrzavaju se. Čak i ždrijebe može prenoćiti pod otvorenim nebom. Vrlo brzo prave naslage potkožnog sala.

Jakutski konji se uzgajaju na gospodarstvima za uzgoj konja, ali su potpuno samostalni. Na primjer, sami nalaze hranu u snijegu dubokom jedan metar i iskopavaju je kopitima.

Na sjeveru je teško zamisliti život bez ovih konja. Daleko od gradova, gdje nema cesta, oni mještanima služe kao glavno prijevozno sredstvo. Tamo gdje se čak i džip lako zaglavi u snijegu, jahač s uživanjem prođe na ovom konju.

Jakutskim uzgajivačima sobova ovi konji služe za jahanje. I pored velike mase, oni brzo trče čak i po dubokom snijegu i bespuću. Koriste se i za vuču. Jakutski konj za 24 sata može prijeći sto kilometara i prevući 300 kg tereta. Običaj je da uoči dugačkog puta kroz tundru konj cijeli dan ne jede da bi malo izgubio na težini i brže trčao.

Jakutski konji su dugovječni. Mogu raditi po 25-27 godina, dok ostale vrste u prosjeku rade dvadesetak godina.

Mještani od konjskog mlijeka prave nacionalni fermentirani napitak "kumis".

Smatra se da je ova vrsta autohtona i da može živjeti samo u sjevernim krajevima. Toplija ili južna klima im nikako ne odgovara. Ovakav konj se može sresti samo u Jakutiji i na Dalekom istoku.