MMM: Tko je i kako izveo najveću prijevaru u povijesti suvremene Rusije?

Jurij Abramočkin/Sputnik
Kako je tvorac najveće financijske piramide uspio postati narodni zastupnik u zatvoru, kako je objavio rat tajkunima i zašto se htio udružiti s Julianom Assangeom?

"Novac se nije mogao prebrojati, procjenjivali smo odoka, prema broju soba koje je zauzimao", prisjećao se 1994. godine Sergej Mavrodi, tvorac piramidalne prijevare. Piramida je funkcionirala samo nekoliko godina, no za to je vrijeme obuhvatila 15 milijuna ulagača širom zemlje. Dionice i kuponi MMM-a bili su u optjecaju paralelno s rubljima i devizama. Ljudi su ih zamjenjivali za namirnice i odjeću. Čak i nakon što je sud Mavrodija proglasio prevarantom, ulagači su bili spremni na rukama ga nositi u Kremlj. Praktički je za zastupnika izabran kada je bio iza rešetaka.

Prvi korak: Čovjek s naočalama u trenirci

U sovjetska vremena Mavrodi je bio nepoznata ličnost. Malo tko je imao pojma tko je on i otkud se pojavio. Prije kreiranja piramide, ovaj programer po obrazovanju prodavao je piratske audiokasete, uvoznu tehniku za urede (u SSSR je uvozio prva računala), sakupljao je leptire, uzgajao ribe u akvariju. "Običan sovjetski čovjek na samom dnu socijalne ljestvice sa svojim slučajnim poslovima, ali i sa smjelim snovima i ilegalnim alternativnim poslovima koji mu omogućavaju da živi bolje od većine građana", tako ga opisuje Forbes.

Mavrodi je više podsjećao na nastavnika tjelesnog koji je izašao iz stana baciti smeće nego na financijskog maga. Nosio je iznošene trenirke, naočale s okvirom od roga i neuredne majice. Možda je baš u tome bila tajna njegovog uspjeha kod ljudi.

Kooperacija MMM, koja je kasnije postala divovska piramida, osnovana je 1989. godine u Moskvi. U početku nije imala nikakve veze s financijama, ali brzo se pročula: uvozna tehnika prodavala se kao alva. Biznis je tako dobro napredovao da je 1991. godine u okviru svoje reklamne kampanje Mavrodi Moskovljanima platio jedan dan besplatne vožnje metroom, a dvije se godine kasnije obratio građanima s novogodišnjim govorom na televiziji, kao što obično čini predsjednik države.

Tako da su ga, kada je Mavrodi 1. veljače 1994. godine po prvi put u prodaju pustio dionice kompanije MMM, ljudi već dobro poznavali (u svakom slučaju, mislili su da ga poznaju dovoljno dobro). Jedna dionica je koštala tisuću rubalja (oko 65 centi po tadašnjem tečaju). Kupovna i prodajna cijena dionica postepeno je bila sve viša po principu "danas je uvijek skuplje nego jučer". Vrijednosti je utvrđivao osobno Mavrodi, pri čemu je birao proizvoljne cifre, koje nisu imale veze ni sa čim.

To je funkcioniralo izvjesno kratko vrijeme. "U MMM-u nema problema" – glasio se reklamni slogan. Kompanija je obećavala vlasnicima dionica da će ih otkupiti na prvi zahtjev. Isplate sudionicima piramide vršene su od novca novih ulagača. U srpnju 1994. godine cijena dionica dostigla je 125 tisuća rubalja. "Mavrodi je za narod bio nada, zraka svjetla. Mi smo sve vrijeme živjeli u siromaštvu, a tu se pojavila šansa", objasnio je glumac Ljonja Golupkov, koji je bio lice reklamne kampanje MMM-a.

Drugi korak: Borac protiv ropstva

Konflikt s vlastima također se razvijao vrlo brzo. Mavrodi je tvrdio da njegovo akcionarsko društvo posjeduje gotovo trećinu budžeta zemlje. Svoju aktivnost nije objašnjavao željom da se obogati, nego željom da se "umiješa u pljačkanje zemlje". On je navodno namjeravao novac koji sakupi od građana usmjeriti na kupovinu državne imovine koja je na prodaju, kako bi ona dospjela u ruke naroda, a ne oligarha. Ljudi dospijevaju u ekonomsko ropstvo u odnosu na oligarhe, a onda ih "izbacuju na smetlište s mirovinom od 100 dolara", govorio je on.

Kada su dionice MMM-a rasprodane, akcionarsko društvo je tražilo dodatnu emisiju dionica, no Ministarstvo financija je to odbilo. Tada je Mavrodi uveo u optjecaj "kupone MMM-a", koji su podsjećali na sovjetske novčanice, s tim što se umjesto Lenjinovog portreta na njima nalazio portret Mavrodija.

To nije bio vrijednosni papir, nego samo običan papir čija se vrijednost temeljila samo na obećanju Mavrodija da on nešto vrijedi. Sve to je bila velika iluzija.

Treći korak: Odbjegli zastupnik

Vlasti nisu odmah uspjele izvesti Mavrodija pred lice pravde. Prve optužbe čule su se u kolovozu 1994. godine. I to ne za prijevaru, nego za neplaćanje poreza. "Kakav porez? Ako vlasti kažu da je to piramida, zar onda ja nisam podijelio novac? Imaju li oni uopće nešto u glavi?" – podsmjehivao se kasnije tvorac MMM-a.

On je uhićen, ali dok je bio u pritvoru pod istragom, smislio je kandidirati se za zastupnika donjeg doma parlamenta i bio je izabran. Naime, ulagači su htjeli dobiti svoj novac nazad, pa su glasali za njega. Tako je dobio zastupnički imunitet i ravno iz pritvora otišao u parlament. Ali Mavrodi nije dolazio na zasjedanja parlamenta i godinu dana kasnije je izgubio zastupnička prava. U međuvremenu je nestao. Istraga o MMM-u je aktivirana, a za Mavrodijem je raspisana međunarodna tjeralica.

Uhićen je u siječnju 2003. godine u stanu koji je iznajmljivao u Moskvi, gdje se skrivao. Sve mu je to vrijeme odjeću i hranu donosila njegova služba sigurnosti, a on je na tuđe ime registrirao virtualnu burzu vrijednosnih papira Stock Generation u jednoj od zemalja Karipskog bazena.

Mavrodi je dobio 4 godine i 6 mjeseci zatvora te je gotovo odmah izašao na slobodu, jer je dotad već toliko proveo u pritvoru za vrijeme istrage (prevarant Bernard  Madoff je dvije godine kasnije za organiziranje slične piramide u Americi dobio 150 godina zatvora).

Četvrti korak: Izvoz piramida

Novac ulagača nikad nije pronađen. Najvjerojatnije ga je Mavrodi iznio iz zemlje preko svojih offshore kompanija. Poslije istrage se nastavio baviti piramidama, okrenuvši se njihovom izvozu. Po sličnoj ih je shemi otvorio u Južnoj Africi i Latinskoj Americi. Početkom 2017. godine stranica lokalnog MMM-a u Nigeriji postala je popularnija od Facebooka. 2011. godine je pisao Julianu Assangeu s prijedlogom da udruže svoje snage "u borbi protiv licemjerne svjetske financijske klike".

Pod ruševinama MMM-a stradalo je preko 50 ljudi. Oni su izvršili samoubojstvo kada su shvatili da im nitko ništa neće vratiti. Ali Mavrodija to nije brinulo: "Govorili su mi: Oni su prevareni, nisu znali što čine. Ali to su ipak bili odrasli sposobni ljudi" – tako je on komentirao ova samoubojstva.

"Veliki špekulant 90-ih" umro je u ožujku 2018. godine od infarkta u 63. godini. "Zar ne znate da nirko od rođaka nije htio preuzeti njegovo tijelo poslije smrti?" – rekao je jedan od bivših Mavrodijevih pomoćnika. Njegov rođeni brat je odbio sahraniti ga pored roditelja. Pogreb su mu na kraju platili bivši ulagači MMM-a.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće