Meteori na Zemlju padaju prilično često, ali do njezine površine svake godine stigne samo njih 500. Neki se sruše u blizini gradova pred očima velikog broja svjedoka. Među njima izdvajamo nekoliko najvećih i najneobičnijih koji su se prizemljili u Rusiji.
Na teritoriju Rusije postoji veliki broj drevnih kratera od meteorita impresivnih razmjera. Najveći među njima je Popigajski, koji se nalazi u Jakutiji (8400 kilometara sjeveroistočno od Moskve), daleko od bilo kakvih naseljenih mjesta. Dok je najveći krater na naseljenom teritoriju Pučež-Katunski, drugi po veličini u Rusiji. On ima promjer od 80 kilometara (20 kilometara manje od Popigajskog). Nalazi se na teritoriju nekoliko rajona Nižegorodske oblasti (400 kilometara sjeveroistočno od Moskve), na 80 kilometara od centra regije. Otkriven je 1965. godine. Istraživači su u početku smatrali da se radi o ugašenom vulkanu, no analiza zemljišta je pokazala da je to divovski meteorski krater.
Ako bismo sudili po veličini kratera, meteorit je imao preko kilometar u promjeru i u nebo je podigao oblak prašine koji je mogao uzazvati "asteroidnu zimu", koja bi dovela do masovnog izumiranja vrsta. Upravo zbog toga dovedena je u sumnju općeprihvaćena procjena vremena ovog događaja. Smatralo se da je Pučež-Katunski krater nastao prije 167 milijuna godina, kada nije došlo do masovnog izumiranja. 2019. godine grupa ruskih i europskih znanstvenika je objavila istraživanje u kojem je stajalo: "Zbog relativno velikih razmjera Pučež-Katunska struktura je bila glavni kandidat za proučavanja povezanosti između djelovanja supersonične brzine i izumiranja vrsta." Eksperimenti s uzorcima stijena iz zemljišta su pokazali da je krater znatno stariji i da je nastao prije 192-196 milijuna godina, upravo u vrijeme masovnog izumiranja. Usput, stijene u krateru imaju impaktnu strukturu i prošle su djelomično topljenje uslijed udarca meteora, što znači da se tu mogu pronaći nalazišta dijamanata.
Ovo nebesko tijelo palo je na Zemlju kasno uvečer 6. prosinca 1922. godine u blizini sela Carev u Volgogradskoj oblasti (900 kilometara jugoistočno od Moskve). Tada ostaci meteorita nisu pronađeni, ali su sačuvana nagađanja i svjedočenja očevidaca. Direktor Volgogradskog planetarija Vladimir Frolov kaže: "Jedan od svjedoka je tvrdio da je iza sela video leteću vatrenu kuglu i čuo vrlo jaku eksploziju. Tlo se zatreslo, a zatim je zavladala tama. Jedna stanovnica sela kojoj je tada bilo deset godina prisjećala se kako joj se učinilo da po nebu leti zmaj, vatrena zmija s repom. List 'Komunist' je pisao da je meteorit bio od čistog zlata."
1923. godine bilo je pokušaja da se pronađu ostaci meteorita i Akademija znanosti je čak obećala nagradu, ali zbog teške situacije u zemlji meteorit je svoj trenutak čekao nekoliko desetljeća. Ciljano su se njegovim proučavanjem bavili tek 1979. godine i veliki doprinos tome je dao carevski električar Boris Nikiforov. Upravo on se prvi zainteresirao za neobično zahrđalo kamenje na koje su nailazili stanovnici sela. Nikiforov je napisao pismo komitetu za meteorite u Akademiji znanosti, gdje mu nisu odmah povjerovali, ali rezultati potrage bili su zapanjujući: stručnjaci su postepeno otkrili jednu i pol tonu ostataka meteorita tipa hondrita, koji se uglavnom sastoji od silikata.
Na teritoriju Republike Tatarstan (950 kilometara istočno od Moskve) pronađeno je pet meteorita. Najveći je pao u blizini sela Kainsaz u Musljumovskom rajonu usred dana, 13. rujna 1937. godine u 15 sati i 15 minuta. U to vrijeme u polju su radili seljaci iz kolhoza. Prilikom pada meteorit se razletio na komade. "Jedan od njih, težak 54 kilograma, zamalo nije ubio kolhoznicu Mavljudu Badrijevu. Zračni val je bio toliko jak da je Badrijeva, koja se nalazila na četiri-pet metara od mjesta pada meteorita, oborena s nogu", objavio je list "Izvestija" mjesec i pol dana poslije ovog događaja.
Komad od kojeg je oborena kolhoznica nije bio najveći. Najkrupniji dio meteorita bio je gotovo dvostruko teži i imao je 102,5 kilograma. Masa svih pronađenih ostataka bila je 210 kilograma, a bili su od kamena, uglatog piramidalnog oblika, dok je supstanca meteorita bila rastaljena.
Veliki bolid je pao na teritorij Baškirije u blizini grada Sterlitamak (1200 kilometara jugoistočno od Moskve) 17. svibnja 1990. godine u 23:20. Na sreću, nije bilo žrtava niti je nanesena materijalna šteta. Nebesko tijelo je palo u polje. U listu "Uralski rabočij" 28. lipnja 1990. je objavljeno: "Let je pratio huk, pod nogama je drhtala zemlja. Očevici tvrde da je u trenutku pada meteorita na zemlju utisak bio kao da se sve naokolo podiglo i ponovo spustilo."
Potraga za meteoritom počela je odmah i već je ujutro pronađen krater promjera 10 metara i dubine 5 metara. Ispostavilo se da je bolid bio od metala. Prva dva fragmenta koja su pronašli stručnjaci bila su teška 3 i 6,6 kilograma. Zatim je pomoću bagera iskopano još nekoliko većih komada, ali najveći, težak 315 kilograma, pronađen je tek godinu dana kasnije. Znanstvenici pretpostavljaju da se u sloju zemlje na mjestu pada kriju i krupniji komadi meteorita, ali iskopavanja su prekinuta, a krater je ispunila voda.
Vitimski meteorit udario je u Zemlju u blizini grada Bodajbo i naselja Mama i Vitimski u Irkutskoj oblasti (4200 kilometara istočno od Moskve). U noći između 24. i 25. rujna 2002. godine bolid je eksplodirao na nebu, izazvavši meteorsku kišu. "Bilo je svijetlo kao danju, osjetio se snažan zračni val sa silnim potresima na ogromnom teritoriju", opisao je ovaj događaj direktor astronomskog opservatorija Irkutskog državnog sveučilišta Sergej Jazev. I zaista, djelići meteorita poslije eksplozije su oborili i spalili šumu na površini od 60 kvadratnih kilometara, a snažan udarni val se proširio 50 kilometara u promjeru. Snažnije djelovanje na prirodu imao je samo Tunguski meteorit.
Američki vojni satelit registrirao je bolid, ali na visini od 30 kilometara ga je izgubio iz vida. Na sreću, ispod mjesta eksplozije nije bilo naseljenih mjesta i zato nitko nije stradao. Posljedice su mogle biti tragične, jer je ukupna težina ostataka meteorita iznosila nekoliko stotina kilograma. Prema procjeni stručnjaka, prije udara o Zemlju meteorit je bio težak oko 160 tona.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
