Čeljabinski meteorit bio je sjajniji od Sunca

Foto: Reuters

Foto: Reuters

O tome kako su čeljabinski meteorit promatrali američki vojnici te zbog čega je pao kip Puškina.

Istraživači asteroida, koji je probušio nebo iznad Čeljabinske oblasti 15. veljače, napisali su odmah tri članka u najutjecajnijim znanstvenim časopisima „Nature“ i „Science“. Jedan od autora je i Olga Popova, znanstvena suradnica na Institutu za dinamiku geosfere pri Ruskoj akademiji znanosti. Članak je rezimirao rezultate 59 istraživača iz devet zemalja. Autorica za Ruski vjesnik govori o rezultatima svojih istraživanja.  

Zbog čega je vaš rad imao tu privilegiju da bude objavljen u časopisu „Science“?

Čeljabinski bolid je bio „glasan“: svjedoci su čuli elektrofonske zvukove, tako nazivaju neobičan prasak koji se ponekad čuje tijekom leta bolida. Takvi zvukovi ne mogu dolaziti od samog svemirskog tijela, znanstvenici smatraju da ih „provociraju“ elektromagnetska polja, koja nastaju prilikom leta bolida.

Predstavili smo članak krajem lipnja, prikupivši sav materijal koji smo dotad imali te ga proanalizirali. Obradili smo službene podatke o ostacima, podatke koje smo sami prikupili u ekspediciji. Ti su podaci prvi put bili objavljeni. Osim toga, modelirali smo stvaranje udarnog vala, usporedili tu sliku koja se mora promatrati na površini s rezultatima modeliranja, dobili smo rezultate koji su se podudarali.

Što ste novo saznali o tom meteoritu?

Odredili smo energiju tog objekta, oslanjajući se na čitav niz podataka. Za infrazvučno promatranje koristili smo svoju stanicu te stanice koje se nalaze nedaleko od mjesta događaja. Po infrazvuku energija eksplozije kod nas je procijenjena na 500 kilotona. Osim toga, energiju smo odredili po zračenju koje su registrirali američki vojni sateliti. Ti geostacionirani sateliti koriste se za kontrolu raketnih lansiranja i pokusa. Ti sateliti kao nusprodukt registriraju optičke eksplozije u atmosferi koje su izazvane ulaskom meteorita. Dakle, oslanjajući se na njihove informacije, kinetičku energiju smo procijenili na 590 kilotona.

Posjetili ste 50 sela. Što ste tražili?

To je bila malena ekspedicija našeg instituta i Instituta za astronomiju pri Ruskoj akademiji znanosti, skupljali smo informaciju na „svježim“ mjestima. Prikupljali smo utiske očevidaca, vidjeli kako izgledaju razbijena stakla. Ispostavilo se da se područje na kojem se mogu naći oštećenja rasprostire na 90 km perpendikularno od putanje pada te ima oblik leptira.

U članku se govori da je od eksplozije nastradao čak spomenik Puškinu.

Kemijska analiza je pokazala da su u čeljabinskom meteoritu ostali tragovi organskih spojeva koji sadrže sumpor i kisik. 

Da, u knjižnici u Emanželinsku pao je od udarnog vala kip Puškina.

Kakve su bile karakteristike asteroida?

Od stotinu videozapisa odabrali smo oko desetak, napravili smo astronomsku vezu, kalibriranje zvjezdanog neba što je omogućilo da se odredi putanja, ugao nagiba i brzina. Brzina je bila 19 kilometara u sekundu. Veličina 18-20 metara, masa 1,3 x 107 kilograma.

Bolid je započeo svijetliti na visini od 97,1km, kad je ušao u atmosferu. Najveću sjajnost postignuo je na visini od 29,7 km. U tom trenutku iznosila je zvjezdanu veličinu minus 27,3. Pritom zvjezdana veličina Sunca iznosi minus 26,7. To znači da je bolid sjajio otprilike trideset puta jače.

A kakav je to bio meteorit?

Običan hondrit, LL-vrste. To je vrsta meteorita koja najčešće pada. Dijele se na tri vrste s obzirom na sadržaj željeza: čeljabinski pripada vrsti hondrita s najmanje željeza.

A što još uvijek znanstvenici ne znaju o tom meteoritu?

Svi principijelna pitanja bila su do određene razine jasna. Smatra se da do Zemlje obično doleti oko 10% mase od tijela koje je ušlo u atmosferu. U našem slučaju to je manje od 1%. Zbog toga još uvijek ne znamo kakvom se uništenju podvrgava tijelo koje uđe u atmosferu.