Premda postoje očiti znakovi pomoću kojih lako možete prepoznati ruske turiste izvan Rusije, imajte na umu da su Rusi danas drugačiji i da će mnogi od njih učiniti sve što je u njihovoj moći da prikriju svoje podrijetlo. Razlog je jednostavan - ti Rusi ne vole da na njih u inozemstvu gledaju kao na ruske turiste - bilo kao hodajuće novčanike, bilo kao "jadnike iz te postsovjetske države".
Ovakvi su ljudi naučili ne nositi papuče na čarape te ne pljeskaju kada avion sleti. Ipak, nekih se navika teško riješiti i to su upravo one na koje ćemo ovdje obratiti pozornost.
Nije istina da samo Rusi piju puno čaja - čaj vole i Britanci, i Kinezi, i Indijci, kao i Turci. Ali! Ako osoba naruči čaj (ili kavu) uz hranu, definitivno se radi o Rusu. Vrlo je vjerojatno objašnjenje to da se u sovjetskim školskim kantinama čaj posluživao zajedno s hranom, a djeca su tijekom odmora imala ograničeno vrijeme za jelo. Čaj i hrana su se stoga morali konzumirati istodobno.
Neke osobitosti se javljaju i kada su u pitanju rodne uloge u restoranu. Možda već znate da Ruskinje očekuju da će im njihovi muškarci otvoriti vrata i pomoći im da obuku kapute - muškarac koji to radi (ili ulaže vidljive napore da to izbjegne) praktički vrišti "Ja sam Rus".
Ipak, postoji i suptilniji način da prepoznate Rusa. U Rusiji i dalje tradicionalno muškarac plaća račun. Iako službena pravila ponašanja traže od svakog partnera da hranu naruči zasebno, počevši od žene, u ruskim parovima vrlo često muškarac prvo pita damu što će naručiti, a zatim sve iznese konobaru (dok njegova nježnija polovica odsutno gleda u svoj telefon).
Kad je u pitanju davanje napojnice, "tradicionalni" Rusi i dalje vjeruju da se napojnica treba dati samo ako je usluga bila doista izvanserijska. Dakle, neostavljanje napojnice također se može protumačiti kao ruska navika i to, ako pitate konobare, zasigurno "vrišteća".
Da, Rusu nikada neće smetati ako ga "žicate" cigaretu. Uzajamna pomoć je na neki način pitanje časti za pušače u Rusiji; odbijanje se smatra nečasnim (ako je očito da ste pušač i da imate cigarete). Dok se u Sjedinjenim Državama cigareta daje uz naknadu od 10 centi, u Rusiji je "nažicana" cigareta besplatna, a možete i zatražiti tri cigarete umjesto jedne ("Za prijatelje tamo na uglu; usput, Bog voli Trojstvo!").
I da, Rus će rado s drugime podijeliti i svoje pivo. Za Ruse nije riječ o alkoholu, nego o društvu s kojim se alkohol konzumira.
Uvijek sređene, čak i za odlazak do dućana - to je glavna karakteristika Ruskinja što se odijevanja tiče. Ipak, novije generacije Ruskinja su prestale nositi večernje haljine baš cijelo vrijeme. Sada su ležerne baš poput Francuskinja i Španjolki.
Ipak, još uvijek postoje neki sitni suptilni znakovi koji će vam otkriti da se radi o Ruskinji. Točnije, kosa i cipele. Cipele su uvijek besprijekorno čiste, čak i kada su ulice pune bljuzge, susnježice ili snijega. Kosa će najvjerojatnije biti "suptilno" oblikovana pomoću laka za kosu, pegle ili figara.
Kada je u pitanju umjetnost snimanja selfija, teško je reći ističu li se Rusi na neki bitan način, zar ne? Ne tako brzo! Evo nečeg suptilnog što je nekoliko stranaca zapazilo nakon godina komuniciranja s Rusima: Ruskinje često suptilno izbace jednu nogu dok poziraju - ili stave ruku na bok, ili nešto slično čime "ušminkaju" inače dosadnu fotografiju - i obično se ne smiješe, nego namjeste ozbiljan, manekenski izraz lica kao da su u časopisu. To je zato što svaka slika može postati vrhunski portret za Instagram - za razliku od pukog prikaza zabave s prijateljima (situacije u kojima se to stvarno primjećuje je kada fotografija sadrži apsolutno groznu pozadinu, ali to Ruskinju ne sprečava da se namjesti kao da je na gala zabavi na filmskom festivalu u Cannesu).
I na kraju, evo nečega što bi vam moglo prišapnuti da je netko Rus - dok će drugom Rusu to biti kristalno jasno: čin prenaglašavanja stvari na fotografijama: "Evo me pored Eiffelovog tornja i, za slučaj da ne shvaćate koliko je to genijalno, pokazat ću na njega u simulaciji prikrivene nevjerice i čuđenja." Postoje, naravno, varijacije klasične poze - jedna od njih uključuje širenje ruku u stranu, čime kao da se gledatelj poziva da osjeti nešto više od onoga što inače osjeća kada gleda švicarske Alpe.
Još je jedna neobična stvar kod Rusa, koju je primijetio moj prijatelj Francuz, njihov "strah od tekućeg sapuna". Rusi su navikli koristiti čvrsti sapun koji se s ruku može potpuno isprati vodom, za razliku od tekućeg sapuna koji ostavlja tanki sloj hidratantne kreme. To se Rusima ne sviđa, možda zato što su se navikli na jeftini tvrdi sapun koji su njihove majke koristile u njihovom djetinjstvu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
