Suočavaju li se muškarci u Rusiji s diskriminacijom?

"Više ne želim obitelj. Ne želim djecu. Moje vlastito iskustvo i analiza onoga što se događa oko mene iscrpilo je svu moju želju. Ružičaste naočale su skinute", kaže 37-godišnji Sergej Gerasimov, stručnjak za logistiku iz Moskve.

Sergej je član online mreže zajednica "Muški pokret", koja je postala popularna prije četiri godine. Muškarci platformu koriste kako bi osuđivali obvezni vojni rok, alimentaciju i kasniju dob za mirovinu (Ruskinje odlaze u mirovinu sa 60, a Rusi sa 65 godina). Oni sve to vide kao diskriminaciju muškaraca te sudjeluju na skupovima na kojima zahtijevaju da se stane na kraj plaćanju alimentacije i obveznom vojnom roku, a traže i uvođenje zakona koji će omogućiti da djeca nakon razvoda ostanu s ocem.

Iako u Rusiji ne postoje posebne statistike o rodnoj diskriminaciji, postoje neki indikativni podaci: Rusija je globalni lider po broju žena na pozicijama moći, premda muškarci u prosjeku zarađuju za trećinu više. Zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti i bivši premijer Dmitrij Medvedev priznao je u ožujku 2019. postojanje problema rodne diskriminacije, rekavši da se žene na radnom mjestu još uvijek susreću s raznim preprekama. Anketa Sveruskog centra za istraživanje javnog mišljenja (VCIOM) pokazuje da 68% Rusa ne bi željelo ženu za predsjednicu.

Dakle, suočavaju li se muškarci u Rusiji s diskriminacijom i na koji se način ona manifestira?

Ženski odgoj i vojska robova

Sergej Gerasimov je bio u braku pet godina, dok njegova supruga nije podnijela zahtjev za razvod.

"Uvijek je slušala svoje prijatelje i životne trenere o tome kako treba uloviti princa na bijelom konju. Glava joj je bila u oblacima, no bila je vrlo dobra osoba - možda čak najbolja žena koju sam ikada imao u životu. Predvidio sam da će mi se pokušati vratiti kada joj novi ljubavnik da nogu. Sve su žene takve", tvrdi Gerasimov.

Sergej se pridružio "Muškom pokretu" 18 mjeseci nakon razvoda. Želi naglasiti da iskustvo razvoda nije ono što je promijenilo njegov svjetonazor. Jednostavno se probudio jedno jutro i shvatio da su muškarci u Rusiji dugi niz godina potlačeni.

Po njegovom mišljenju, sve započinje u djetinjstvu, kada majka i baka polažu temelje matrijarhalnog razmišljanja u um budućeg muškarca.

"U školi sam vidio kako neke djevojčice fizički napadaju dječake, a oni na to ne reagiraju, jer im se od rane dobi govori da ako muškarac udari ženu, on nije muškarac, nego smeće", prisjeća se Gerasimov.

Sergej obvezni vojni rok smatra "legaliziranom" diskriminacijom muškaraca. Dok djevojke mogu studirati, opustiti se i smišljati planove za budućnost, muškarci na godinu dana postaju "robovi", smatra on. Štoviše, vjeruje da su dječaci koji (razumno) izbjegavaju služenje vojnog roka u očima žena isključeni iz kategorije "pravih muškaraca".

Drugi oblik "legalizirane diskriminacije protiv muškaraca" u Rusiji je pravo žene da abortira bez pristanka ili čak i znanja oca djeteta. Po njegovom mišljenju, u Rusiji koncept očinstva uopće ne postoji.

"U Rusiji je sve usredotočeno na žene. Postoje 'majčinski kapital' (jednokratna financijska potpora za rođenje djeteta) i pogodnosti za samohrane majke. 'Otac' kao takav ne postoji, postoji samo osoba koja nakon razvoda mora plaćati uzdržavanje djeteta. Istovremeno majka truje dijete protiv oca i vucara se s novim dečkom koji počne piti i zlostavljati je. To se događa često", objašnjava Gerasimov.

Po njegovom mišljenju, ruski zakonodavci bi trebali zamijeniti "majčinski kapital" zajedničkom uplatom za ženu i muža (i muškarac može dobiti "majčinski kapital" u Rusiji, ako je usvojio dijete ili je majka umrla ili izgubila roditeljska prava) i ukinuti podjelu imovine u slučaju razvoda.

Diskriminacija u pojedinostima

U nekim se vlakovima u Moskovskom metrou 18. srpnja 2019. mogla čuti nova objava, u kojoj se ljudi pozivaju da prepuste mjesto invalidima, starijim osobama, putnicima s djecom i ženama. Ranije su se u objavi spominjale samo trudne žene. Moskovljanin Nikita Orlov smatra da se radi o diskriminaciji te je pokrenuo peticiju da se to zaustavi. Peticija je prikupila 2174 potpisa.

"Meni nitko nikad nije prepustio svoje mjesto, osim možda u djetinjstvu, premda sam i ja ponekad umoran. Je li to fer?", kaže Aleksandar, 29-godišnji analitičar proizvoda kojem se nova objava također nije svidjela.

Po njegovom mišljenju, muškarac ima puno pravo ne platiti za ženu u restoranu ako to ne želi. Štoviše, kaže da su u Rusiji žene sada slobodne ulaziti u tradicionalno muške profesije (u kolovozu 2019. je Ministarstvo rada Rusije objavilo novi popis radnih mjesta koja nisu dozvoljena ženama - njihov se broj smanjio s 456 na 100). "Iako ne postoji takav popis za muškarce, društvo će sigurno osuditi muškarca koji želi postati maniker ili visažist te će ga označiti kao homoseksualca", objašnjava Aleksandar.

Anatolij, 24-godišnji student, također je ogorčen što muškarci moraju obaviti sav posao kada je u pitanju privlačenje žena.

"Ja je moram naganjati, potrošiti sav svoj novac, posjedovati automobil i stan. I to sve samo da bi me pogledala, ne govorim tu ni o kakvom seksualnom kontaktu. Ona ne mora učiniti ništa, treba samo odabrati koga želi. Ako to nije bestidna diskriminacija, ne znam što jest", nepopustljiv je Anatolij.

Pritisak na muškarce i žene

U međuvremenu, 33-godišnji Nikolaj, koji šiva odjeću po mjeri, uvjeren je da u Rusiji nema diskriminacije.

"Sve što bi moglo izgledati kao diskriminacija muškaraca ili žena zapravo je samo protuteža. Muškarci imaju jedan problem, žene imaju drugi. Sve je to usklađeno i logički utemeljeno, ljudi samo trebaju bolje slušati jedni druge", filozofira Nikolaj.

Ruslan, 22-godišnji student stomatologije, vjeruje da se na diskriminaciju žale samo muškarci koji "nisu dobro prilagođeni životu".

"Neki se muškarci osjećaju nelagodno među ženama, ne znaju kako se ponašati u njihovom društvu, ne znaju kako slušati i razumjeti njihove želje, ne znaju se izraziti i objasniti što osjećaju i što žele. No sve je to njihova krivica, a ne krivica žena. Diskriminacije nema", navodi Ruslan.

Što se tiče vojnog roka, Ruslan ističe da su vojsku stvorili muškarci, tako da se u osnovi radi o "muškarcima koji diskriminiraju sami sebe."

Sociologinja Irina Kosterina također je sigurna da u Rusiji ne postoji diskriminacija muškaraca, jer žene nikada svjesno nisu ograničavale mogućnosti muškaraca.

"Logično, 'zle' žene bi se morati okupiti i odlučiti namjerno ugnjetavati muškarce, primjerice, slanjem u vojsku. Te bi iste zle žene također mogle reći: 'Hajde da muškarcima jedina svrha u životu bude ta da budu očevi i muževi, inače će biti propalice i mi ćemo ih prezirati.' Ali ne, nisu žene te koje žene šalju dječake u vojsku - to radi država i uglavnom to kontroliraju muškarci", kaže ona u intervjuu za The Village.

Prema riječima Kosterine, Rusija je sada u fazi "neopatrijarhata" - žene imaju moć i prava, no i dalje su ograničene u nekim aspektima.

"Ženski otpor patrijarhatu neki istraživači nazivaju 'osnaživanjem žena'. To je ono kada žene koriste manipulativne taktike za postizanje svojih ciljeva, jer ne mogu provoditi svoju moć tako otvoreno kao muškarci. No takve se manipulacije ne mogu nazvati seksizmom", smatra sociologinja.

Obiteljska psihologinja Marija Mihajlova vjeruje da diskriminacija vrši pritisak i na muškarce i na žene, i da su muški pokreti nastali kao odgovor na širenje feminizma u Rusiji.

"Primjerice, društvo diktira da žena treba biti sposobna kuhati i čistiti, dok muškarci trebaju znati popravljati stvari. Javno mnijenje često muškarcima zabranjuje plakanje ili izražavanje emocija na neki drugi način te smatra da su neka zanimanja isključivo ženska", kaže Mihajlova.

Uvjerena je da muškarci i žene ne bi trebali težiti kršenju prava suprotnog spola, nego bi trebali razgovarati o svojim problemima i isticati slučajeve rodne diskriminacije.

"Takav će pristup pomoći ljudima da shvate da su i muškarci i žene prije svega ljudi i da se razlikujemo daleko manje nego što se možda čini na prvi pogled", tvrdi psihologinja.