Mladić u nekoliko slojeva zimske odjeće prvi se put ove godine susreće sa svojom obitelji. Pali cigaretu i uzdiše. Začudo, niti jedna strana ne pokazuje pretjerano snažne osjećaje...
"Medicinska sestra ti je rekla da moraš u bolnicu", kaže glas iza kamere.
"Da, no prvo ću se istuširati", mladić ravnodušno odgovara.
On se tijekom proteklih 18 dana borio za svoj život u zaleđenoj tundri.
Prijava nestale osobe
Lokalna hitna služba je 16. prosinca putem telefona dobila prijavu o nestanku jednog mladića. Pastir Anatolij Seri se poslom zaputio u bazu oko 60 kilometara udaljenu od njegovog rodnog sela Amgueme, udaljenog mjesta na Čukotki, na Dalekom istoku Rusije.
Seri je na put krenuo motornim sanjkama u društvu psa i sa satelitskim telefonom. Prije nego što je telefon prestao raditi, uspio se čuti sa svojom obitelji i reći im da se izgubio u tundri.
Anatoli Strunin / TASS
Tundra je biom u kojem kratko vegetacijsko razdoblje i niske temperature ometaju rast drveća. Zimi se na ovom neprijateljskom terenu nije teško izgubiti, baš kao i na moru -radi se o ujednačenom teritoriju bez referentnih točaka koje vam mogu pomoći da se orijentirate. Da stvar bude još gora, približavala se i mećava.
Šef gradske četvrti Roman Korkiško održao je hitni sastanak radi planiranja misije potrage i spašavanja. Sastavljene su dvije grupe za spašavanje s 11 motornih sanjki.
Četvrti je dan potrage gradska četvrt poslala još dva vozila, no potraga nije dala rezultata.
Ribarska koliba
Otprilike 200 km od krajnjeg odredišta rute kojom je pastir trebao krenuti prema selu Rirkajpi, Seri je naišao na malu, raspadnutu ribarsku kolibu na zaleđenoj rijeci.
Za čovjeka koji je sam proveo niz dana u zaleđenoj tundri bez dovoljno hrane i vode - osim u obliku snijega - ova je kuća bila prava utjeha.
"Njegov je satelitski telefon prestao raditi i nije imao GPS uređaj. U početku je samo čekao pomoć. Potom je pokušao pronaći izlaz, no skrenuo je u pogrešnom smjeru. Kad je sanjkama ponestalo goriva, proveo je nekoliko noći spavajući u snijegu. Anatolij je imao nešto hrane te ju je uspio raspodjeliti na četiri dana", rekla je Jevgenija Malahova, zaposlenica grada upoznata s pojedinostima misije potrage i spašavanja.
Kad su motorne sanjke stale, krenuo je pješice. Anatolij je ostavio psa vezanog za vozilo.
Razrušena ribarska koliba nije imala rezerve hrane ni vode, ali je izgubljenom čovjeku osigurala krov nad glavom i zidove koji su ga zaštitili od vjetra. I ono što je najvažnije, kuća je imala malu peć. Sari je u nju stavio stvari koje je pronašao u kući.
To mu je spasilo život, jer je vanjska temperatura pala na -30 °C.
Povratak kući
Getty Images
Prvo su otkrili psa, koji je strpljivo čekao tamo gdje ga je Seri ostavio, zavezan za beskorisne motorne sanjke. Pas je evakuiran helikopterom. Spasilački tim je vrlo brzo locirao ribarsku kolibu i unutra otkrio gladnog pastira.
Iako je muškarac u 18 dana izgubio 15 kilograma, liječnici su procijenili da je njegovo stanje dovoljno dobro da se vrati kući bez hospitalizacije.
"U redu, smršavio je 15 kilograma. No sretan je što su ga spasili. Neko će vrijeme biti na bolovanju", rekla je Malahova.
Snimka dugo očekivanog povratka prikazuje prilično spokojnog čovjeka. Puši cigaretu, grli ženu i pomalo razdraženo kaže: "Nisam jeo već 15 dana."