Kada me ljudi pitaju kakva je zima u Sankt-Peterburgu, na pamet mi ne padaju hladnoća (iako jest hladno) ili vlažnost (iako je vlažno). Ne, prva riječ koja mi uvijek padne na pamet je - tama. Kratko turističko zadržavanje u Sankt-Peterburgu zimi čarobno je iskustvo; u rasponu od samo nekoliko sati nad prekrasnim gradom možete vidjeti izlazak i zalazak Sunca. Noću grad postaje zimska zemlja čudesa puna zaleđenih kanala i uskih uličica s brojnim barovima. No ipak, kad živite tamo, mogli biste se osjećati kao u igri preživljavanja.
Irina Baranova
Znao sam posjećivati bar po imenu Bukowski, u Mohovoj ulici. Jednom sam se tamo zatekao zimi oko 19 sati, u gluho doba noći. Promatrali smo kako čovjek preko puta ceste čisti sige s krova. Pločnik je bio zatvoren, a parkirani je automobil kraj zgrade bio napola prekriven starim madracem. Ljudi su vrludali ulicom, pazeći na led iznad i ispod njih, kao i na peterburške taksije koji uglavnom voze kao da je blagi proljetni dan - i kao manijaci.
Kraj mene je stajao pijan čovjek i gledao oko sebe. "Ovaj nas grad pokušava ubiti", rekao je. "Ako vam led ne razbije glavu odozgo, okliznut ćete se i razbiti je o pločnik. Zatim će vas stići i prehlada, ako već nije! I...", podigao je pogled prema mračnom nebu, "to samo ako prvo ne ubijete sami sebe". Bacio je cigaretu i ušao unutra. Sa mnom je bio moj prijatelj Ivan, koji je rekao: "Rusi znaju biti tako melodramatični."
Irina Baranova
To je istina: vrlo malo ljudi u Piteru umre od leda koji padne na njih, iako se to i događa. Taksisti su, iako vam se čini kao da ste u sceni iz akcijskog filma, često iskusni u navigiranju kroz gradsku zimu. Prehlada vas vjerojatno neće ubiti, a tama će samo lagano slomiti vaš duh. No pijani je čovjek bio u pravu: morate stalno biti na oprezu. Također, nemojte kopirati Ruse. S vremena na vrijeme vidim kako Rusi u siječnju šeću ulicama u tenisicama ili majicama kratkih rukava, ne gledajući ni gore ni dolje. Zamolio sam nekoliko stanovnika Pitera da mi objasne kako oni preživljavaju zimu.
Moj prijatelj Aleksandar radi kao dizajner i često putuje iz jednog kafića u drugi. Samo se nasmijao i rekao: "Živio sam u mračnijem, snježnijem, ledenijem i hladnijem mjestu - Murmanskoj oblasti, gdje sam se i rodio. A mi tamo, naravno, nemamo barova. Stanovnici Sankt-Peterburga se sa svim tim mrakom i gadnim s*anjima vani mogu nositi na isti način kao što to Rusi uvijek čine kada se oko njih događaju s*anja: pićem."
Pitao sam ga: "Pa kako se onda ljudi s time nose u Murmansku?"
"Zapravo se ljudi tamo čine ljubaznijima i manje tužnima. Vjerojatno zato što tamo nema ovog neprestanog teškog sivog neba. A tamo smo imali i puno snijega i polarnu svjetlost, tako da je sve izgledalo pomalo čarobno i ne tako depresivno kao u Piteru."
Irina Baranova
Ovo nije prvi put da sam čudo kako Rusi nebo Sankt-Peterburga opisuju kao teško. Jednom sam jednom Rusu po imenu Slava, koji je bio u posjetu iz Moskve, rekao da volim Sankt-Peterbug, na što mi je odgovorio: "Ovo voliš! Pogledaj ovo teško, teško nebo. Prepuno je očaja! Dođi u Moskvu, tamo je bolje!"
I tada je sa mnom bio moj prijatelj Ivan. Samo je uzdahnuo i opet rekao: "Rusi znaju biti tako melodramatični", a zatim je spustio glas i dodao: "Posebno Moskovljani."
Kad sam pitao Aleksandra što bi drugima preporučio da čine kako bi preživjeli zimu u Sankt-Peterburgu, rekao je: "Neka ne izlaze iz kuće sve do ožujka ili travnja."
Moja se djevojka, s druge strane, s time nije složila. Rekla je: "Živim ovdje cijeli svoj život, i premda još uvijek nisam sigurna kako preživjeti, napuštanje kuće nije neki problem, samo treba skakutati."
Irina Baranova
"Skakutati?"
"U smislu skakutati s jednog mjesta na drugo. Moj bi savjet ljudima bio da na putu od mjesta A do mjesta B naprave puno pauzi, da svrate u dućan, kafić, bilo gdje, puno toga je otvoreno; osjećat će se bolje."
To mi se učinilo prilično smislenim, a ja sam poznat po tome da stalo svugdje svraćam u dugim šetnjama. Rusi su često puni razumijevanja i gostoljubivi. Nije kao u nekim zemljama gdje će vas, ako stanete kraj vrata da se ugrijete, netko upozoriti: "Oprostite, gospodine, morate nešto kupiti ili otiđite." Rusi razumiju. Također, ovdje će vam svi dopustiti da koristite toalet, bez da vam kažu da morate nešto kupiti.
Imam još jednog prijatelja. Zove se Paša. On nije imao vremena porazgovarati sa mnom jer je on, koliko ja znam, najzaposleniji čovjek na svijetu. Skija, daska na snijegu, planinari, odlazi na festivale, u muzeje i na razne događaje. Tome nikad nije kraj. Mogli biste pomisliti da njegov Instagram pripada blizancima. Međutim, upravo sam preko njega shvatio da je najbolji način da čovjek preživi zimu u Sankt-Peterbugu taj da iskoristi kulturnu ponudu.
Irina Baranova
Ovdje su performansi, galerije, festivali i ostali događaji naizgled beskrajni. Istražite barove i restorane u Golicin Loftu, Berthold Centru i Sevkabel Portu ili otkrijte što je to Nova Nizozemska. Pogledajte predstavu u nekom od nevjerojatnih kazališta diljem grada. U Sankt-Peterburgu postoji više od sto muzeja. Možete svraćati od dućana do dućana, ići od autobusne stanice do autobusne stanice, pritom se zagrijati i istražiti sve kulturne divote koje grad nudi.
Doista, teško sivo nebo i produžena tama Sankt-Peterburga i najvedriju osobu mogu pretvoriti u pomalo melodramatičnu ličnost. Moja mi je prijateljica Jara, jedna od najzaigranijih Rusa koje sam upoznao, rekla: "Sve što želim za Novu godinu je preživjeti." Čak je i moj prijatelj Ivan poznat po tome da nekada zuri u zid satima umjesto da radi, pritom melodramatično govoreći: "J*ebeš zimu." Ipak, gotovo je svi prežive, a na raspolaganju su stotine stvari kojima možete ubiti vrijeme. Stvari kao što su sjedenje uz svjetlo sivog prozora, ispijanje votke i pregledavanje objava na Pašinom Instagramu u nevjerici.