Tko su bili "kriminalci u zakonu", ruski mafijaški bossovi?

David Cronenberg/Focus Features, 2007.
Onaj tko je želio biti jedan od kraljeva kriminalnog svijeta najprije se morao dokazati.

Jednog siječanjskog dana 2013. godine šef moskovske policije stigao je na mjesto zločina. Jedan čovjek je ubijen usred dana u centru Moskve. Metak mu je probio glavu i izazvao trenutačnu smrt. Nije bilo potrebe kopati po novčaniku žrtve da bi se saznao njezin identitet. Lice Djeda Hasana, jednog od najutjecajnijih bossova u zemlji, bilo je suviše dobro poznato.

Ulice ruskih gradova 90-ih godina su bile poprište kriminalne borbe. Ali kako su obični razbojnici postajali utjecajni i autoritativni bossovi i zašto su ih zvali "kriminalcima u zakonu" (rus. воры в законе)?

Kriminalci u Staljinovim gulazima

Poznati i utjecajni kriminalci postojali su i u vrijeme carske Rusije, no tek su ih Staljinove represije izdvojile u posebnu klasu. U gulazima su neki zatvorenici odbacivali zakonom uređen svijet i stvarali vlastitu nasilnu supkulturu koja je imala strogu hijerarhiju, svoj jezik i nepisani "kod časti".

Aslajan Usojan

Kriminalci su odbacivali zakon, ali su se zaklinjali da će živjeti po pravilima, po novom "zakonu" koji su sami stvorili. Oni koji bi ga prekršili često su bili osuđeni na smrt.

Zloglasni boss Aslan Usojan, poznat kao Djed Hasan, prvu je kaznu odslužio sa samo 19 godina. Osuđen je zbog opiranja policiji, a kasnije je još nekoliko puta ležao u zatvoru zbog ilegalne trgovine devizama i pljačke.

Djed Hasan je s vremenom postao vjerojatno najutjecajniji kriminalni boss ne samo u Rusiji, nego i diljem Zajednice neovisnih država.

Premda su Djed Hasan i drugi mafijaški bossovi veći dio utjecaja u ruskom podzemlju 90-ih godina zasnivali na svojoj nasilnoj prirodi, nemilosrdnom ophođenju i spremnosti da riskiraju, postojala je i tajanstvena ceremonija kojom im se službeno dodjeljivala titula "kriminalca u zakonu".

"Krunidba"

Kriminalna "krunidba" je podrazumijevala ceremoniju kojom je netko postajao profesionalni kriminalac, odnosno "kriminalac u zakonu". Ovo zvanje je bilo poštovano i priznavano u kriminalnom svijetu u cijeloj Rusiji. Prije raspada Sovjetskog Saveza bio je to jedini način da netko postane prepoznat kao dio mafijaškog vrha.

Službeno je za priključivanje ruskoj mafiji bilo potrebno uložiti vrijeme i trud. Osuđeni kriminalac koji je želio postati "kriminalac u zakonu" morao je voditi "častan" život u zatvoru, što znači da nije smio surađivati sa zatvorskom upravom, nego na svaki način podrivati njezin autoritet. Morao je također među priznatim bossovima imati pokrovitelje koji bi jamčili za njega.

U tom bi slučaju postajao "stremjaščijsja" (rus. стремящийся), odnosno neka vrsta pretendenta na titulu. Informacija o tome širila se kriminalnim svijetom i njega bi, ako se ne bi pojavio nitko s informacijom koja bi urušila ugled pretendenta, pozvali na skup najutjecajnijih i najmoćnijih kriminalaca, koji bi ga ispitali o njegovoj prošlosti i procijenili njegov karakter.

Ako su svi prisutni bili zadovoljni odgovorima, proglasili bi ga svojim kolegom kriminalcem u ceremoniji "krunidbe". Ceremonija nije bila posebno svečana, niti je za nju bila potrebna bilo kakva stvarna kruna. Skup bi jednostavno prihvatio kandidata kao "jednog od njih".

Pravila igre

Novi član kriminalne zajednice se poslije "krunidbe" morao zauvijek odreći života u skladu sa zakonom. On više nije mogao ni za koga raditi, niti zarađivati novac zakonitim putem, nije smio služiti u vojsci niti surađivati s legalnim vlastima.

A dobivao je privilegije koje nisu imali obični kriminalci. "Oni su se osjećali kao braća i jednaki među sobom. Podržavali su jedan drugog, bili su pošteni jedni prema drugima i jedni druge su čuvali", zapisao je policijski pukovnik i pisac Sergej Dišev.

Raspad Sovjetskog Saveza je, međutim, promijenio pravila. Divlji kapitalizam 90-ih unio je razdor i među kriminalce.

"Divlje 90-te"

Nekadašnja braća su se okrenula jedni protiv drugih kada su počeli dijeliti sfere utjecaja. Čak se i njihov izgled promijenio.

"Sada se više ne odvajaju od ostatka društva, izbjegavaju tetovaže koje su ih ranije otvoreno obilježavale kao pripadnike kriminalnog svijeta", zapisao je Mark Galeotti, znanstvenik koji je proučavao rusku mafiju.

Prestala je važiti i zabrana da se kriminalac bavi legalnim poslovima. Oni koji su stekli dovoljno moći i utjecaja počeli su osvajati sve sfere gospodarstva.

Jedan od mafijaških bossova, Šurik Zahar, poznat po sukobima s čečenskom i gruzijskom mafijom u ruskoj prijestolnici, investirao je u proizvodnju alkohola i u distribuciju automobila. Drugi, Pavel Zaharov, koji je prevozio kokain iz Kolumbije u Rusiju, zastupao je novi način poslovanja: "Čuvanje zalihe ilegalnog novca je odlična stvar, ali kriminalci moraju imati stabilnu financijsku bazu kako bi danas imali moć, a takvu bazu mogu stvoriti bossovi koji investiraju u legalan biznis."

U ovoj kući je uhićen Zaharij Kalašov (Šakro Molodoj)

Posebno moćni i snalažljivi kriminalci s vremenom su držali značajan dio nacionalne ekonomije. Carstvo Djeda Hasana je imalo udio u bankama, kasinima, hotelima, tržnicama, restoranima i drugim biznisima u Rusiji, ZND-u, pa čak i u Europi.

Kraj epohe

Pa ipak, najradikalnija promjena koja je mnoge kriminalce koštala njihovog biznisa bio je nedostatak poštovanja među njima. Prije 90-ih godina nije bilo moguće da netko ubije "okrunjenog" kriminalca bez dozvole ostatka kriminalne zajednice. 90-ih se to promijenilo. Oni koji su nekada bili nedodirljivi ubijani su tako često da to više nikoga nije moglo iznenaditi.

Zimskog dana 2013. godine jedan od najutjecajnijih "kriminalaca u zakonu" tog vremena, Djed Hasan, išao je u svoj neslužbeni ured koji se nalazilo u jednom restoranu u centru Moskve. Nije ni čuo pucanj, jer je ubojica koristio "Val", sovjetsku nečujnu automatsku pušku. Njegova je smrt označila kraj jedne epohe.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće