"Crna rupa" 90-ih: Moskovska tržnica na kojoj je cvjetao kriminal (FOTO)

AFP
Na Čerkizovskoj tržnici oblačila se cijela Rusija, a pričalo se da imigranti tu jedu pse. Bilo je to mjesto za švercanu robu, javne kuće, trgovinu oružjem i skrivanje kriminalaca. Zatvaranje tržnice je u Kini prikazano u izravnom prijenosu na glavnoj televiziji.

U predgrađu Moskve nalazila se ogromna tržnica, gdje je po svojim zakonima živjelo desetak grupacija imigranata. Bio je to centar za prodaju krijumčarene robe, a ispod tezge ste mogli kupiti oružje i drogu.

Čerkizovska tržnica s njezinom divljom trgovinom bila je jedan od simbola 90-ih. Oni koji za ovo mjesto nisu znali ili ga nikad nisu posjetili teško mogu povjerovati da je tako nešto uopće postojalo, i to po zakonu i tijekom mnogo godina. Najveći centar trgovine u Istočnoj Europi, koji je obrtao na milijune dolara, zatvoren je prije samo 10 godina.

Tržnica je nastala početkom 90-ih na mjestu velike pustare na istoku Moskve, između Šelkovske i Izmajlovske ceste. Teritorij ovog "Babilona" pripadao je Državnom sveučilištu za tjelesnu kulturu. No nizovi s tezgama su se širili velikom brzinom bez ikakve kontrole, tako da se 2009. godine, kada je tržnica zatvorena, prostirala na čak 72 hektara (kao jedan i pol Vatikan).

Na ovom mjestu ste mogli kupiti i prodati sve: odjeću svih veličina, krzno i kožu, obuću, igračke, hranu raznih nacionalnih kuhinja, bijelu tehniku i kućanske aparate. Na Čerkizovsku tržnicu dolazili su ljudi iz cijele zemlje kako bi robu kupili na veliko, a zatim je u svom gradu prodavali skuplje ili kako bi nešto nabavili po nižoj cijeni. Ili pak, kako bi svoje proizvode prodali deset puta skuplje.

Osim toga, svaka manje-više kvalitetna roba je na licu mjesta mogla postati kopija. Na tržnici se, naime, nalazila vijetnamska radionica u koju ste mogli donijeti uzorak i dobiti njegovu kopiju izrađenu od najjeftinijih materijala. "Stvari s Čerkizona" su postale poznate kao "falsifikati", a Čerkizovska tržnica kao mjesto gdje zakoni ne vrijede i gdje gladni imigranti proždiru pse.

"Bila je to svojevrsna 'crna rupa'. Bilo je to kao da ste dospjeli u gustu šumu, u kojoj se kroz gomile 'krpa' jedva probijaju sunčeve zrake", prisjeća se Ilja Daniljcev, koji je završio sveučilište na čijem teritoriju se nalazila tržnica. Ovo mjesto je postalo utočište za imigrante, koji su većinom bili ilegalni. "Tamo ste mogli provesti pola dana i ne čuti ruski jezik. Čak ni milicionari tamo nisu odlazili pojedinačno", kaže Daniljcev.

Ponekad se u pošiljkama odjeće skrivalo oružje, krivotvorene novčanice ili droga. Ali specifičnost ovog mjesta bila je u tome što je ono okupljalo robu s raznih meridijana: iz Kine, Turske, Rumunjske, Španjolske itd. Mnogi "kvartovi" na tržnici bili su podijeljeni među dijasporama: Azerbajdžanci, Armenci, Kinezi, Vijetnamci itd. Naravno, ubrzo je nastala i sva potrebna "infrastruktura".

Na teritoriju Čerkizovske tržnice nalazili su se hoteli, restorani nacionalnih kuhinja, sinagoga, liječničke ordinacije (primjerice, fizioterapeuti i ginekolozi), tu se mogao kupiti stani tisak, a bila su i tu mjesta za liječenje pomoću pijavica ili za tradicionalnu kinesku masažu. Tržnica je bila tako gusto naseljena da je Tadžikistan 2008. godine tu otvorio službeni konzulat. Pričalo se da se u podrumima Čerkizovske tržnice nalaze skloništa kriminalaca i javne kuće. "Ali ono čega je tamo zaista bilo u izobilju bili su švercana roba i ilegalni imigranti", kaže Sergej Molohov, bivši suradnik odjela za borbu protiv kriminala.

Imigranti su na Čerkizovsku tržnicu dolazili s ciljem da tu i ostanu, u doslovnom smislu. Živjeli su na tržnici i trudili se ne napuštati je, ne odlaziti tamo gdje je policija provjeravala dokumente. Naime, na tržnici su provjere bile prava rijetkost, za sigurnost je odgovarala privatna tvrtka koju su angažirali vlasnici tržnice. Imigrant je, ako ima sreće, mogao zakupiti smještaj u podrumu, a najsiromašniji radnici su spavali u toaletima.

"Krajem 90-ih Čerkizovska tržnica bila je žalostan prizor. Tu su bile sve nekakve straćare, kontejneri", kaže Olga Kosec, bivša trgovkinja na tržnici. "Jedanaest godina sam praktički živjela u kontejneru, kao pas privezan za kućicu. Uvjeti su bili solidni." Unatoč svemu, stanovnici Čerkizovske tržnice su smatrali da se takav život isplati.

MACON Realty Group procjenjuje da je na tržnici bilo preko 100 tisuća prodajnih mjesta za izdavanje, a uglavnom su to bile male, skučene tezge. Jedno mjesto je koštalo 50 tisuća dolara mjesečno. Pričalo se da trgovci mjesečno zarađuju do 250 tisuća dolara i to je po svoj prilici točno, jer na Čerkizovskoj tržnici nikada nije bilo slobodnih mjesta.

Hotelijer i biznismen Teljman Ismailov 2009. na otvaranju hotelskog kompleksa Mardan Palace u Antaliji, najskupljeg luksuznog odmarališta u Europi, čija izgradnja je koštala 1,65 milijardi dolara.

Forbes je 2006. godine imovinu vlasnika tržnice Teljmana Ismailova procijenio na 620 milijuna dolara. Na proslavi njegovog 50. rođendana pjevali su James Brown, Jennifer Lopez i druge zvijezde, a prvu je zdravicu podigao tadašnji gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov.

Carstvo se počelo raspadati kada je najprije 2006. godine požar uništio preko 500 četvornih metara tržnice, a zatim su iste godine neonacisti na tržnici aktivirali ručno napravljenu bombu. Tada je poginulo 14 osoba, među kojima i dvoje djece. To je privuklo pažnju vlasti. Zatvaranje tržnice je inicirala Federalna inspekcija za zaštitu prava potrošača i dobrobit ljudi (Rospotrebnadzor), pozivajući se na veliki broj kršenja sanitarnih i požarnih pravila.

Tada je Istražni odbor priopćio da će inzistirati na zatvaranju ovog "zmijarnika" i Lužkov je bez odlaganja obećao da će to biti izvedeno u najkraćem roku. Sve je bilo gotovo 29. lipnja 2009. godine. Bivšeg vlasnika Ismailova sud je uhitio u odsutnosti po optužnici za organizaciju dva ubojstva i nezakonitu trgovinu oružjem. Za njim je raspisana međunarodna tjeralica. Poznato je da se do danas krije u Crnoj Gori.

U proteklih deset godina od zatvaranja na mjestu Čerkizovske tržnice ništa nije sagrađeno. Najprije se za mjesto zainteresirala IKEA, no prostor je 2018. godine namijenjen za izgradnju stambenih blokova.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće