Kada se ova tragedija dogodila, o njoj se pričalo u svim ruskim medijima. Nesreća se dogodila 31. ožujka 2011. godine. Tog je jutra jednoipogodišnji dječak iz Blagoveščenska, na istoku Sibira, izgubio obje noge, a obitelj ga je ostavila. Potresni kadrovi, snimljeni poslije nesreće, potaknuli su tisuće ruskih građana da ponude svoju pomoć. A milijuni su slali riječi podrške.
Otada ovog dječaka neprekidno prati medijska pažnja, što je neobično, jer u pravilu junaci tragičnih događaja padaju u zaborav čim se pojave nove žrtve. S njim je, ipak, bilo drugačije. Kada je malo poodrastao, Maksim Abramov se počeo povremeno pojavljivati u vijestima i gostovati u televizijskim emisijama. A ova je godina za njega postala posebna. Njegovu snimku je na svom Instagramu objavio legendarni američki skejter Tony Hawk: "Moj novi omiljeni skejter" - napisao je Hawk. Da, nakon svega što je preživio, Maksim je počeo skejtati.
Maksimova majka, 28-godišnja Galina Abramova, tog kobnog jutra 2011. godine ustala je rano i otišla u goste kod prijateljice. Kako je kasnije na sudu priznala, otišla je piti alkohol. Inače se redovito opijala.
U kući je bilo hladno i Galina je prije odlaska pored dječjeg krevetića u kojem je dječak spavao ostavila uključenu grijalicu. Bila je odsutna oko četiri sata.
Za to je vrijeme mališan povukao grijalicu za kabel i dovukao je u krevetić. Kada se Galina vratila, kuća je već bila u plamenu. "Kuljao je strašan dim, dijete je vrištalo", prisjeća se susjeda Svetlana Cukanova. Dijete je bilo živo, ali su mu krevet i madrac gorjeli. Dječak je zadobio opekline četvrtog stupnja. Uglavnom su mu stradale noge. Kako bi mu spasili život, liječnici su mu amputirali obje noge. Tijekom tri sljedeća mjeseca majka nijednom nije posjetila sina u bolnici.
"Nakon tragedije Galinu jako dugo nismo vidjeli. Kada se pojavila, nije odlazila kući. Živjela je kod drugih ljudi, danju se bojala izaći i izlazila je samo noću. Sada opet pije", kaže Cukanova.
Galini su oduzeta roditeljska prava i osuđena je na tri godine zatvora. Maksimova se baka odrekla unuka. Rekla je: "Svima nam je teško, ali on više ne može stati na noge. Meni to uopće ne treba."
Iz razumljivih se razloga nova Maksimova obitelj ne voli prisjećati svega toga. Nakon izlaska iz bolnice i usvajanja njemu je bilo potrebno skupo liječenje: "Sada je Maksimu potrebno najmanje 18 operacija, a jedna operacija košta 30 tisuća eura", rekla je 2012. godine njegova nova majka Ina Lalav, vlasnica popularnog lanca kafića "Dablbi".
Dječak se preselio u Sankt-Peterburg. U novoj obitelji je stekao i sestru Natašu. Osim obitelji koja ga voli, Maksim sada ima i dva trenera za plivanje, pedagoga za crtanje, trenera za skejtanje, pa čak i osobnog vozača.
"Za njega je kretanje na skejtu riješilo mnoge probleme", kaže za Sobaka.ru Maksimov trener za skejtanje Pavel Muškin. Od 2016. godine on trenira dječaka, pomaže mu savjetima te snima i montira videosnimke za njegov Instagram, a odgovoran je i za odnose s novinarima. Zapravo, on je njegov glasnogovornik.
"Organizirao sam izgradnju prvog betonskog skejt parka u Peterburgu, u njemu održavamo besplatne satove za sve zainteresirane. Maksim je živio u blizini i jednom su ga prilikom roditelji doveli kod nas", kaže Pavel.
Dječak je tada već umio stajati na skejtu, tako se kretao. On, naime, ne voli ni kolica ni proteze. Ali, on dotad nije bio čak ni čuo za klizanje niz ogradu, okrete u zraku i druge trikove. Trener je Maksimu na internetu pokazao djecu-skejter poput njega iz Brazila i SAD-a, pa se on odlučio okušati u tome. Bio je prvi dječak s invaliditetom s kojim je Pavel radio.
"Počeli smo s običnim treninzima dvaput tjedno, a nekoliko mjeseci kasnije smo počeli intenzivnije vježbati. Ubrzo sam, da bih ga motivirao, počeo praviti snimke s njim i objavljivati ih na Instagramu", objašnjava Pavel. "Naravno, on koristi malo drugačiju tehniku, prilagođenu njemu, ali skejtanje je u principu individualan sport, u njemu se stalno izmišljaju novi trikovi, nema nikakvih ograničenja."
Kada je Tony Hawk objavio snimku s Maksimom Abramovom, to nitko nije očekivao. Tony je tada prvi put objavio snimku s nekim ruskim skejterom. Sat vremena poslije njegove objave dječak je na Instagramu skupio 15 000 pratitelja, a sada ih ima već 40 000.
Maksim je, kaže njegov trener, u to vrijeme prolazio kroz teško razdoblje, jer mu trikovi nisu odmah polazili od ruke: "Vidio sam da on to može učiniti ako se potrudi, ali on se bunio." Međutim, poslije Hawkove objave, kaže trener, Maksim je počeo vjerovati u sebe. "Donedavno se on nije rado prihvaćao teških zadataka: gubio je zanimanje čim mu nešto ne bi uspjelo iz prvog ili drugog pokušaja. Ali sada se to postupno mijenja: shvatio je da su ljudima trikovi koje on radi zanimljivi i počeo je ozbiljnije shvaćati vježbanje. "
Maksim se školuje u obrazovnom centru koji je također osnovala Ina Lalav. Pavel kaže da roditelji nisu uspjeli dječaka upisati u običnu školu. Odbili su ih pod izgovorom da nema mjesta. U nekim školama su im doslovno rekli: bila je to želja nekih utjecajnih roditelja da njihova djeca ne idu u školu s takvim dječakom. Maksimova obitelj je imućna i oni su ga željeli upisati u školu za djecu iz bogatih obitelji. Ali, nije im uspjelo.
Maksim se 2016. godine na ruskom Prvom kanalu sreo s poznatim Australcem srpskog porijekla Nickom Vujičićem, koji se rodio bez ruku i nogu. Maksimu je 2018. godine ruski patrijarh Kiril poklonio vlastoručno napravljeni križić. Iste je godine dječak u Moskvi nastupio na svjetskom prvenstvu u skejtanju, zasad izvan konkurencije zajedno s drugom talentiranom djecom.
Danas Maks gotovo svakodnevno posjećuje stranicu brazilskog skejtera bez nogu Felipea Nunesa. On gleda njegove nastupe i analizira trikove.
Popularnost koja je zadesila ovog desetogodišnjaka njemu ne pada teško. Premda mu sada moraju objašnjavati, na primjer, da se pred ljudima ne treba hvaliti brojem pratitelja. Njegov trener kaže: "On je posebno dijete, svi oko njega ga neprekidno paze i maze, rijetko ga grde, i on je na to navikao. Ja se ipak trudim objasniti mu da mora voditi računa ne samo o sebi, nego i o drugim ljudima, pokušavam ga odučiti od manipulacije."
Na pitanje što bi posebno želio, Maksim odgovara da bi volio nastupiti na Olimpijadi. "Imam se čime pohvaliti. Zasad nemam nagrada, nisam osvojio ni zlato ni srebro. Još nisam sudjelovao na Olimpijadi, ali želim to ", rekao je u intervjuu za Prvi kanal. Pripreme za Olimpijadu su već počele: Maks je u listopadu posjetio Nižnji Novgorod, gdje je otvoren novi teren za skejtanje, na kojem će se 2020. održati Europsko prvenstvo u skejtanju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
