U Europi ne postoji od nje viša skulptura. "Majka Domovina zove" je visoka 85 metara, a teška osam tisuća tona. To je najpoznatiji spomenik iz Drugog svjetskog rata u Rusiji. I dok divovski spomenik godišnje vide tisuće turista, privilegiju da zaviri u njegovu unutrašnjost ima samo nekoliko ljudi tijekom godine. Zato većina i nema predodžbu kako ona izgleda iznutra.
Legion Media
Epska figura Majke Domovine, alegorijska predodžba zemlje koja poziva na obranu od zavojevača, nalazi u centru ogromnog memorijalnog kompleksa. Postavljena je na Mamajevom kurganu u Volgogradu (ranije Staljingrad), gdje se odigrala najkrvavija bitka između Crvene armije i vojske nacističke Njemačke. Na tom je prostoru oko statue pokopano 35 tisuća sovjetskih vojnika.
Legion Media
Kako bi se uspelo do skulpture prvo treba proći pored Zidova-ruševina, navodno izrešetanih rafalima i granatama. Na zidovima se nalaze brojni natpisi poput onog koji kaže da napuštanje borbenog položaja može opravdati samo jedan slučaj - smrt.
Staza potom vodi preko bazena "Jezero suza" u okruglo zdanje "Dvorana ratničke slave" na čijim su zidovima uklesana imena 7200 branitelja Staljingrada (u Staljingradskoj bitki je poginulo oko tri milijuna ljudi).
Ovdje svakodnevno dežura počasna straža koja se u Rusiji može vidjeti još jedino u Moskvi i Kremlju.
Skulptura se može vidjeti još iz Dvorane ratničke slave kroz ogroman otvor na krovu. Kipar Eugen Vučetić, njezin autor, ispričao je svojevremeno poznatom fizičaru i borcu za ljudska prava Andreju Saharovu: "Pita me rukovodstvo zašto su joj otvorena usta, ružno izgleda. A ja im kažem: 'Ona viče: za Domovinu...' Majku vam, zanijemili su".
Uspinjanje prema spomeniku počinje od Trga žalosti, a u unutrašnjost se ulazi kroz mala neugledna vrata u osnovi skulpture.
Kada se uđe u skulpturu, ima se osjećaj da se nalazite usred napuštenog neizgrađenog objekta. Ogroman spomenik je šupalj i gotovo u potpunosti napravljen od betona. Osim njega, tu su samo još metalna armatura, električna instalacija, prigušeno svjetlo i jedino usko stubište koje vodi uvis.
Kostur od armiranog betona se pridržava zategnutim sajlama smještenim unutar skulpture. Svaka sajla je teška 60 tona. One se prate pomoću specijalnih senzora. Kada napetost popusti, zatežu se.
Dizalo u skulpturi nije predviđeno. Do vrha vodi 200 stepenica kojima se mora proći. Negdje na sredini se nalazi jedina uređena prostorija, nešto poput dispečerskog centra u kojem je smještena aparatura za kontrolu stanja skulpture.
Ova soba se može nazvati srcem Majke Domovine. U njoj su učvršćene sajle s lijeve i desne ruke. Soba je također zategnuta užadima kako se skulptura ne bi slomila pod teretom ruku.
Odavde uski prolazi vode do nekoliko mjesta, u lijevu ruku, desnu, u mač, ulaz u ogrtač i "put u glavu", uvis. Prolazi su svuda vrlo uski i podsjećaju na katakombe. U principu se može provući čak i u prste skulpture, ali to može samo dijete.
Najopasniji dio skulpture je mač. On je iznutra također šupalj. Običnim smrtnicima je zabranjen ulazak u mač, dok povremeno ovdje ulaze samo industrijski alpinisti.
Na rukama statue nalazi se mnogo oznaka koje su ostavili alpinisti.
Za razliku od američkog Kipa slobode u kojem se nalaze vidikovac i prozori, u glavi Majke Domovine postoji samo mala prostorija s drvenim podom i klupicom. U nju se može ući kroz otvor.
Zato je pogled apsolutno fenomenalan.
Ove je godine započela rekonstrukcija spomenika. U ovom se trenutku uklanjaju pukotine, postavlja zaštita od ptica i "peru" zubi na skulpturi.