Ranom zorom automobili marke "Žiguli" kreću se federalnom autocestom iz Moskve u smjeru zapada. Pljušti kiša. Prednji vjetrobran se iznutra zamagljuje, a izvana brisači loše rade tako da vidljivost nije baš najbolja. Vozači spuštaju bočna stakla, izviruju van izlažući se krupnim kapima kiše i dodaju gas. Ispred njih je trkaća staza Moscow Raceways i skup članova pokreta "Borbena klasika".
Nikolaj Ševčenko
"Borbena klasika" je neslužbeno društvo ljubitelja automobila "taz" (tako Rusi u šali nazivaju proizvode AvtoVAZ-a, šaleći se na račun njihove kvalitete - "taz" je na ruskom "lavor").
Nikolaj Ševčenko
Vlasnici automobila "Žiguli" svih modela od 01 do 07 okupljaju se u istoimene grupe na inernetu i "potpisuju se" na asfaltu u prijestolnici i po regijama. A jednom godišnje se sastaju na dogovorenom mjestu da se malo druže. Ljubitelji "taza" su 29. lipnja 2019. zauzeli trkaću stazu u Podmoskovlju.
Nikolaj Ševčenko
Tinejdžeri u "krntijama"
Gledatelji prolaze blagaju i hodnike sportskog objekta i izlaze na ogroman prostor prepun automobila "Žiguli".
Pod konac se u redove parkirala čitava ruska "borbena klasika", počevši od hrđavih razdrndanih "taljiga" pa sve do nestvarno tuniranih "žigova" s poliranom sjajnom karoserijom.
Nikolaj Ševčenko
Kao da svi "Žiguli" poslije smrti dospijevaju na ovo mjesto. Doduše, nekima se to zaista događa.
"Jedan djed je imao 'Žiguli' 13 godina, a onda je umro. Nakon njegove smrti automobil je tri godine stajao u garaži. Kad je postavljen oglas za prodaju, kupio sam ga za 60 000 rubalja. Imao sam tada 18 godina", priča 21-godišnji Jevgenij Garkov.
Nikolaj Ševčenko
Na slet "Borbene klasike" Jevgenij je doputovao iz Nove Moskve. Nakon kupnje je uložio veliki novac u svoju "peticu". "Potpuno sam preradio prednji ovjes, namjestio sam spone, amortizere i opruge, stavio motor od Nive i dodao mu branike, farove, brisače i sve ostalo što se moglo postaviti od 1982. pa naovamo", radosno priča vlasnik. On je izračunao da je u tjuning svog "taza" uložio više nego što košta sam automobil.
Nikolaj Ševčenko
Većina sudionika festivala nije starija od 20 godina. Ljepota "borbene klasike" je u tome što si čak i srednjoškolac može priuštiti takav auto. Često su tinejdžeri spremni na sve samo da dobiju omiljeni "lavor".
Sergej Jakušin iz Rjazanja je svoju prvu "peticu" kupio s 13 godina. "Imao sam PlayStation konzolu i prodao je za 30 000 rubalja. Tata je predložio da za taj novac kupimo automobil za drift po snijegu", kaže Sergej, koji danas ima već 17 godina.
Nikolaj Ševčenko
U međuvremenu je uspio prodati svoju prvu "peticu" i kupiti "sedmicu" za 35 000. Čekala su ga i kapitalna ulaganja, što je neizbježno kada je riječ o "borbenoj klasici".
"Rastavili smo ga do osnovnih metalnih dijelova, sve što treba smo zavarili, obojali i dvije godine smo montirali potrebne dijelove. Stavili smo novi ovjes, novi motor od "Priore" sa 150 KS, klipove, osovine i auspuh. Unutrašnjost smo preuredili tako da izgleda kao sportski auto. U prvu vožnju smo krenuli 30. prosinca 2018. godine", priča Sergej s ponosom.
Nikolaj Ševčenko
On je u svoj "taz" već uložio 300 000 rubalja, ali zato automobil izgleda vrlo atraktivno. Zasad se Serjoža "potpisuje" po snijegu i mokrom asfaltu u Rjazanja i zazire od prometne policije, a planira "već ovog ljeta sklopiti pravi auto za driftanja".
Novac nije bitan
Čime ruski "tazovi" toliko privlače mlade ljude kad su spremni u njihov tuning uložiti nesrazmjerno velike sume novca? Odgovor: za mnoge je "borbena klasika" zapravo stil života.
Nikolaj Ševčenko
"Čim sam ga vidio, shvatio sam da je to moj auto", kaže 26-godišnji Jevgenij Slavev iz Ivanova za svoju "Kopejku". Za mladiće rođene u 21. stoljeću vrhunac blaženstva je tunirani "taz", dok njihovi stariji i imućniji istomišljenici prave od ovog hobija biznis.
Jedan od takvih poduzetnika je i 33-godišnji Aleksej. On prilagođava stare automobile u svojoj garaži i ujedno pravi vlastitu kolekciju modela "Žiguli". Aleksej je na skup "borbene klasike" stigao na "četvorci" s volanom na desnoj strani, u engleskoj maniri. Kod kuće ima još sedam osobnih "tazova".
Nikolaj Ševčenko
"To je vrlo skupo zadovoljstvo. Kao djeca. Ako imaš djecu, nemaš automobile, ako imaš automobile, nemaš djecu", objašnjava Aleksej i gladi bradu.
Ovog poduzetnika za "Žiguli" vezuje nostalgija. On je odrastao vozeći takve automobile po gradu. "Inače vozim Toyotu", smije se on.
Najskuplji automobil u njegovoj kolekciji je Žiguli 2102 iz 1974. godine. Aleksej smatra da taj automobil vrijedi pola milijuna rubalja.
Nikolaj Ševčenko
Pa ipak, ljubitelji "tazova" ne cijene svoju "borbenu klasiku" zbog novca.
"Često me u gradu zaustavljaju ljudi koji voze Range Rover i Toyota Land Cruiser i nude mi ogroman novac za moj Žiguli. Ja im uvijek kažem: 'Momak, ako hoćeš ovakav auto, napravi ga sam'."