Žiguli u Rusiji ponovno uživa kultni status

Društvo
NIKOLAJ ŠEVČENKO
Za članove "Borbene klasike", tunirana krntija nije sredstvo za sudjelovanje u prometu nego stil života.

Ranom zorom automobili marke "Žiguli" kreću se federalnom autocestom iz Moskve u smjeru zapada. Pljušti kiša. Prednji vjetrobran se iznutra zamagljuje, a izvana brisači loše rade tako da vidljivost nije baš najbolja. Vozači spuštaju bočna stakla, izviruju van izlažući se krupnim kapima kiše i dodaju gas. Ispred njih je trkaća staza Moscow Raceways i skup članova pokreta "Borbena klasika".

"Borbena klasika" je neslužbeno društvo ljubitelja automobila "taz" (tako Rusi u šali nazivaju proizvode AvtoVAZ-a, šaleći se na račun njihove kvalitete - "taz" je na ruskom "lavor").

Vlasnici automobila "Žiguli" svih modela od 01 do 07 okupljaju se u istoimene grupe na inernetu i "potpisuju se" na asfaltu u prijestolnici i po regijama. A jednom godišnje se sastaju na dogovorenom mjestu da se malo druže. Ljubitelji "taza" su 29. lipnja 2019. zauzeli trkaću stazu u Podmoskovlju.

Tinejdžeri u "krntijama"

Gledatelji prolaze blagaju i hodnike sportskog objekta i izlaze na ogroman prostor prepun automobila "Žiguli".

Pod konac se u redove parkirala čitava ruska "borbena klasika", počevši od hrđavih razdrndanih "taljiga" pa sve do nestvarno tuniranih "žigova" s poliranom sjajnom karoserijom.

Kao da svi "Žiguli" poslije smrti dospijevaju na ovo mjesto. Doduše, nekima se to zaista događa.

"Jedan djed je imao 'Žiguli' 13 godina, a onda je umro. Nakon njegove smrti automobil je tri godine stajao u garaži. Kad je postavljen oglas za prodaju, kupio sam ga za 60 000 rubalja. Imao sam tada 18 godina", priča 21-godišnji Jevgenij Garkov.

Na slet "Borbene klasike" Jevgenij je doputovao iz Nove Moskve. Nakon kupnje je uložio veliki novac u svoju "peticu". "Potpuno sam preradio prednji ovjes, namjestio sam spone, amortizere i opruge, stavio motor od Nive i dodao mu branike, farove, brisače i sve ostalo što se moglo postaviti od 1982. pa naovamo", radosno priča vlasnik. On je izračunao da je u tjuning svog "taza" uložio više nego što košta sam automobil.

Većina sudionika festivala nije starija od 20 godina. Ljepota "borbene klasike" je u tome što si čak i srednjoškolac može priuštiti takav auto. Često su tinejdžeri spremni na sve samo da dobiju omiljeni "lavor".

Sergej Jakušin iz Rjazanja je svoju prvu "peticu" kupio s 13 godina. "Imao sam PlayStation konzolu i prodao je za 30 000 rubalja. Tata je predložio da za taj novac kupimo automobil za drift po snijegu", kaže Sergej, koji danas ima već 17 godina.

U međuvremenu je uspio prodati svoju prvu "peticu" i kupiti "sedmicu" za 35 000. Čekala su ga i kapitalna ulaganja, što je neizbježno kada je riječ o "borbenoj klasici".

"Rastavili smo ga do osnovnih metalnih dijelova, sve što treba smo zavarili, obojali i dvije godine smo montirali potrebne dijelove. Stavili smo novi ovjes, novi motor od "Priore" sa 150 KS, klipove, osovine i auspuh. Unutrašnjost smo preuredili tako da izgleda kao sportski auto. U prvu vožnju smo krenuli 30. prosinca 2018. godine", priča Sergej s ponosom.

On je u svoj "taz" već uložio 300 000 rubalja, ali zato automobil izgleda vrlo atraktivno. Zasad se  Serjoža "potpisuje" po snijegu i mokrom asfaltu u Rjazanja i zazire od prometne policije, a planira "već ovog ljeta sklopiti pravi auto za driftanja".

Novac nije bitan

Čime ruski "tazovi" toliko privlače mlade ljude kad su spremni u njihov tuning uložiti nesrazmjerno velike sume novca? Odgovor: za mnoge je "borbena klasika" zapravo stil života.

"Čim sam ga vidio, shvatio sam da je to moj auto", kaže 26-godišnji Jevgenij Slavev iz Ivanova za svoju "Kopejku". Za mladiće rođene u 21. stoljeću vrhunac blaženstva je tunirani "taz", dok njihovi stariji i imućniji istomišljenici prave od ovog hobija biznis.

Jedan od takvih poduzetnika je i 33-godišnji Aleksej. On prilagođava stare automobile u svojoj garaži i ujedno pravi vlastitu kolekciju modela "Žiguli". Aleksej je na skup "borbene klasike" stigao na "četvorci" s volanom na desnoj strani, u engleskoj maniri. Kod kuće ima još sedam osobnih "tazova".

"To je vrlo skupo zadovoljstvo. Kao djeca. Ako imaš djecu, nemaš automobile, ako imaš automobile, nemaš djecu", objašnjava Aleksej i gladi bradu.

Ovog poduzetnika za "Žiguli" vezuje nostalgija. On je odrastao vozeći takve automobile po gradu. "Inače vozim Toyotu", smije se on.

Najskuplji automobil u njegovoj kolekciji je Žiguli 2102 iz 1974. godine. Aleksej smatra da taj automobil vrijedi pola milijuna rubalja.

Pa ipak, ljubitelji "tazova" ne cijene svoju "borbenu klasiku" zbog novca.

"Često me u gradu zaustavljaju ljudi koji voze Range Rover i Toyota Land Cruiser i nude mi ogroman novac za moj Žiguli. Ja im uvijek kažem: 'Momak, ako hoćeš ovakav auto, napravi ga sam'."