1. Presvlaka za volan
Rijetko tko je kupovao gotovu presvlaku. Najčešće su vlasnici sami pravili nešto od materijala koji su imali pri ruci - od raznobojnih kabela, komada tkanine ili plave trake za izoliranje. Najvještiji su koristili umjetno krzno, pa im je volan poslije izvjesnog vremena izgledao kao nekakva čudna arheološka iskopina.
Estetski gledano, to nisu bila baš najbolja rješenja, ali vlasnicima je bilo bitno da se volan ne izliže i da ruke ne budu znojne. Posebno su kamiondžije bile revnosne po ovom pitanju, jer im je bez presvlake volan uvijek bio sklizak od znojnih ruku.
2. Ventilator
Tko god nije imao klimu, ugrađivao je ventilator. A gotovo nitko nije imao klimu. Tek kasnije su se pojavili strani automobili s čarobnim gumbom "A/C", a prije toga su se svi borili s vrućinom kako je znali i umjeli. Taj ventilator je uvijek puhao samo u vozača. Putnici su imali samo jednu varijantu - spustiti stakla.
3. Psić s klimavom glavom
Ovo je bio omiljeni ukras, tada vrlo moderan i popularan. U ono vrijeme su te figurice preplavile tržište. Nikoga nije bilo briga što je vozač od tog klimanja mogao brzo zadrijemati, a moglo mu se i smučiti. Na kraju krajeva, taj klimavi pas je brzo svima dosadio, no ljudima je bilo krivo skinuti ga.
4. Prijenosni radio s kasetofonom
Vjerovali ili ne, vozači su vadili radio prije nego što izađu iz automobila te su ga nosili svuda sa sobom. Ako ostane u automobilu, znalo se da će ga netko ukrasti. Kasetofon je bio luksuz o kojem su tijekom 1990-ih sanjali mnogi vozači. Tko je imao kasetofon, nije morao slušati tvornički ugrađeni radio koji vječito šušti i pišti, nego je kao čovjek mogao otvoriti sva vrata i pustiti muziku do daske, da cijeli svijet čuje. A taj kasetofon je još imao i automatsko premotavanje!
5. Držač audiokaseta
Obično se nabavljao zajedno s kasetofonom, i to je onda bila "ful" varijanta. Pa stvarno, nema smisla da kasete budu razbacane svuda unaokolo! Tako je trajalo neko vrijeme, a onda su se pojavili CD-playeri...
6. Blokić fiksiran za staklo
Ovu stvarčicu je u automobilu imao svaki vozač koji je želio ostaviti dojam poslovnog čovjeka (a takvih je tijekom devedesetih bilo mnogo). Ponekad je uz bilježnicu išla i kemijska olovka. Skoro nitko nije koristio taj blokić, tako da je on najčešće bio netaknut. Pored toga, često bi se od težine držač otkačio od stakla. Ali sve to nije imalo značaja. Bilo je bitno da svi vide kako vozač ima toliko posla da ne može krenuti na put bez spremnog blokića, jer je usput ima mnogo toga za zabilježiti.
7. Dodatni retrovizor
Pored tvorničkog retrovizora, često se namještao još jedan, s boljim pregledom terena. Prvo, to je bilo moderno. Drugo, tada su vanjski retrovizori često "dobivali noge", tako da sirotim vozačima nije ostajalo ništa drugo nego da nabave još jedan unutarnji, ali mnogo veći. S vremenom je ovaj "gadget" toliko unaprijeđen da je dobio elektronski sat, kompas (!), pa čak i termometar koji svijetli u mraku. Sa svom tom opremom rastao je i status vlasnika automobila.
8. Sigurnosna brava za volan
Tijekom devedesetih su već postojali alarmi za automobile, ali su oni bili skupi i nisu uvijek bili učinkoviti. Mnogo je teže bilo obiti bravu na volanu. Lopov bi je morao prestrugati ili rasturiti cijelu instrument ploču (doduše, i to se događalo).
9. Antena
Igor Zotin/TASS
Ona nije imala neku praktičnu vrijednost. Služila je više kao signal okolici da vlasnik vozila nije neki prostak (on je, naravno, imao i blokić na unutarnjoj strani vjetrobranskog stakla). Antena je također bila fiksirana za vjetrobransko staklo, a moglo ih je biti i više - na karoseriji sa strane ili na krovu. Nikoga nije bilo briga što te antene čak nisu ni povezane s radio aparatom.
10. Mirišljava jelkica
Osvježivač zraka za automobile u obliku jelke bio je apsolutni hit u postsovjetskoj Rusiji. Njegov miris nije bio ni blizu mirisa bora ili smreke, mnogima se od njega čak i povraćalo, no "jelkica" je bila nezaobilazni atribut unutrašnjosti automobila i često je visila na retrovizoru godinama, iako joj se sav miris tko zna kad izvjetrio.
11. Antistatik
Nevjerojatna stvarčica koja tobože skida statički elektricitet u automobilu! Gumeni antistatik se pričvršćivao ispod branika i vukao po asfaltu. Najčešće su montirana dva antistatika - kad je bal nek je bal!
12. Presvlake za sjedala
Bez ovoga se "tuning" nije mogao ni zamisliti. Nema veze kakve su bile presvlake - plišane, kožne, s crnim opšavom... Glavno je da su postojale. Da se sjedala ne izližu, i da poslije, prilikom prodaje automobila, cijena bude veća. Mnogi su stavljali presvlake odmah, čim bi nabavili auto. I poslije ih više nikada nisu skidali.
13. Dodatno stop svjetlo
I ovo je jedan od fetiša prošlosti. Čuvena crvena lampica se vješala svuda - i na branik, i ispod branika, i na stražnje staklo... Tko se želio posebno istaknuti, on je vješao stop svjetla na sve strane. Neki su čak pravili konstrukciju kvadratnog oblika s konzolom na koju su vješali mnoštvo stop svjetala, da nalikuje na ono što su vidjeli u američkim filmovima.
14. Traka s resicama
Ova "zavjesica" je bila znak da je vlasnik automobila vrlo poduzetan čovjek. Te resice su mogle biti odsječene od starog tepiha ili kupljene na buvljaku. Vješale su se u vrhu vjetrobranskog stakla i hipotetički su štitile vozača od sunca, a ustvari su samo privlačile pažnju drugih sudionika prometa i podsjećale vlasnika automobila na ugodnu kućnu atmosferu.
15. Prozirna drška mjenjača
"Staklena" drška se stavljala na mjenjač, a u njoj se vidio cvijet, ili kukac, ili lubanja, ili medvjeđa šapa... Takva drška nije imala nikakvu posebnu svrhu, jednostavno je bila u modi.