Marija Butina osuđena na 18 mjeseci zatvora u SAD-u: Evo što trebate znati o njoj

Marija Butina, aktivist za pravo na nošenje oružja, pozira u streljani u Moskvi. Optužena da je radila kao neprijavljeni strani agent na teritoriju SAD-a, postaje slavna u domovini. Ruske vlasti portretiraju Butinu kao žrtvu američke paranoje i loših uvjeta u zatvoru u kojem je čekala suđenje.

Marija Butina, aktivist za pravo na nošenje oružja, pozira u streljani u Moskvi. Optužena da je radila kao neprijavljeni strani agent na teritoriju SAD-a, postaje slavna u domovini. Ruske vlasti portretiraju Butinu kao žrtvu američke paranoje i loših uvjeta u zatvoru u kojem je čekala suđenje.

AP
Uspjela je dobiti podršku utjecajnih političara, ali nije uspjela doprijeti do običnih građana. Zbog svog aktivizma na kraju je završila u zatvoru.

15. srpnja 2018., policija je u Washingtonu uhitila 29-godišnju studenticu iz Rusije, pod optužnicom da se ubacila u organizacije koje imaju utjecaj na američku politiku, kako bi promovirala ruske interese.

Uskoro je cijeli svijet čuo za ime Marija Butina.

Na slici iz sudnice, Marija Butina (u sredini), do nje se nalazi njezin odvjetnik Robert Driscoll, ispred sutkinje Tanye Chutkan, tokom saslušanja održanog na okružnom sudu u Washingtonu, 13. prosinca 2018.

Danas je osuđena na 18 mjeseci zatvora zbog urote i djelovanja u svojstvu neregistriranog stranog agenta na teritoriju SAD-a. Devet mjeseci koje je provela u pritvoru će joj biti uračunato u kaznu.

Pričao o njezinom strelovitom usponu i dramatičnom padu, počela je daleko od Washingtona, na ruskom sveučilištu, 3000 km od Moskve.

Korijeni ruske NRA

Kada su studenti Altajskog sveučilišta u Barnaulu odlučiti vježbati svoje govorničke i retoričke vještine, nitko od njih nije mogao zamisliti da će samo par godina kasnije, njihov mali debatni klub postati nacionalni pokret koji promovira pravo ruskih građana na nošenje oružja - ruski ekvivalent američke udruge naziva "National Rifle Association" (NRA).

"Ujedinio nas je zajednički interes. Organizirali smo debate. Neki od naših profesora u to vrijeme su bili na stipendijama u SAD-u te su naučili puno o američkim libertarijanskim idejama. Grupa iz Barnaula je živjela i "disala" klasične libertarijanske vrijednosti: tržišno gospodarstvo, privatno vlasništvo, pravo na nošenje oružja", rekao je jedan od članova debatnog kluba, Ivan Zorkin.

Uskoro su sve ostale teme stavljene u drugi plan, a članovi neobaveznog studentskog kluba su postali zaokupljeni pravom na nošenje oružja. Sila koja ih je pokretala bila je studentica Marija Butina.

Već tada je imala određene političke ambicije, prisjećaju se njeni kolege. 2010. Butina je sudjelovala u izborima za Mladež Jedinaje Rossije (vladajuća stranka). Svoju kampanju je gradila na pravu Rusa za nošenje oružja.

2011. u Barnaul je stigla delegacija iz moskovske središnjice Jedinaje Rossije i Butinu je odmah primijetilo rukovodstvo stranke.

"Svidio im se naš manifest", prisjeća se Zorkin riječi Butine, koji joj je pomagao oko kampanje. "Marija je pozvana u Moskvu."

Nedugo nakon toga, Butina, koja je tada imala 23 godine, prodala je svoj mali salon namještaja u Barnaulu i preselila se u Moskvu te službeno registrirala pokret naziva "Pravo na nošenje oružja" (Pravo na oružije).

Naoružana Rusija

Dolazak u Moskvu joj nije bio lak. S novcem koji je imala od prodaje svog posla, unajmila je ured blizu željezničke postaje Savjelovskij i počela lobirati za pravo na nošenje oružja u Rusiji.

"Ispostavilo se da ljudi nisu niti znali da je oružje u Rusiji legalno", rekla je Butina za časopis GQ.

Suočena s velikim izazovima, Butina je činila sve, kako bi dobila podršku utjecajnih osoba.

"Maša je ujedinila muškarce i dala im impuls. Bilo joj je puno lakše riješiti neke stvari upravo zato što je žena. Ozbiljni, odrasli muškarci su bili impresionirani što im jedna tako mlada žena prilazi s jednom takvom temom kao što je oružje, a uza sve to, Maša je bila jako dobro pripremljena oko tematike", kaže Vjačeslav Vanejev, kojeg članovi pokreta zovu njihovim "formalnim vođom".

Svi članovi pokreta, uključujući i Vanejeva rani uspjeh pokreta mogu zahvaliti Butini i njezinoj strasti prema oružju. Ubrzo je shvatila da je u Rusiji malo utjecajnih ljudi koji dijele ideološke poglede njezinog pokreta.

Vođa stranke LDPR, Vladimir Žirinovski, medijska ličnost Ivan Ohlobistin, voditelj Vladimir Solovjev, državni dužnosnik Aleksandr Toršin i ostale utjecajne figure su neke od ličnosti koji su podržali pokret, navodi Ivan Zorkin.

"Maša je našla podršku među mnogim zastupnicima. Sve strane su imale su i one koji podržavaju i one koji se protive ideji", nastavlja Zorkin.

Kada je pokret počeo dobijati podršku u Moskvi, ciljevi su postali još ambiciozniji. Pokret je tražio da sudjeluje u određenim aspektima državne politike.

Na svom vrhuncu imao je tri područja na kojima je radio - održavanje skupova u znak podrške legalizaciji oružja, ustrajanje na reviziji odluke Vrhovnog suda na pitanje prava na samoobranu te legalizacija oružja za sve radno sposobne građane Ruske Federacije.

"Ukratko, pokret je radio sve kako bi olakšao "disanje" naoružanim osobama u Rusiji", rekao je Zorkin.

Unatoč podršsci od utjecajnih pojedinaca, pokret je svoje najveće protivnike našao među običnim građanima.

Želite li da budemo kao Amerika?

Originalni logotip pokreta bio je emblem s pištoljem marke "Beretta".

"Znali smo stajati ispod emblema, pa bi nam došli prolaznici koji su nas optuživali da smo Amerikanci ili da radimo za Amerikance, te da želimo da u Rusiji bude kao i u Americi (referirali su se na problem masovnih pucnjava u američkim školama). Koji je smisao takvim osobama išta objašnjavati?", zaključuje indiferentno Zorkin.

Iako je Butina uspjela u Moskvi naći pojedince koji će joj biti podrška, osnivanje pokreta koji će biti popularan među građanima se ipak pokazao kao teži zadatak za nju. Ispostavilo se da obične Ruse uopće ne zanima pitanje nošenja oružja.

Na svom vrhuncu pokret je ima između 5000 i 9000 članova, no većina ih nije bila zainteresirana za ljudska prava ili za pravnu problematiku. Većina je samo uživala u odlascima u streljane i u druženju s ljudima istih stavova.

"Nismo bili obavezni aktivno sudjelovati u aktivnostima pokreta. Bilo je to više kao druženje ljudi istih pogleda na svijet", kaže Aleksandr Simocjev, bivši član pokreta iz Habarovska.

Nedostatak odgovornosti mogao je privući zaljubljenike u oružje, no većina se bojala konačnog cilja samog pokreta. "Vlasnici oružja koji su bili protiv širenja prava na nošenje oružja, nisu bili zaintersirani za naš pokret", priča Zorkin.

Američki NRA

Kako bi spriječili propast njezinog životnog djela, Butina i njezin tim trebali su iskustvo američkog NRA-a, najutjecajnijeg lobija za pravo na nošenje oružja u povijesti. "Toršin je postao posrednik", kaže Vanejev. Senator i bankar, Aleksandr Toršin postao je karika koja je spojila Butinu i NRA.

"Toršin je već bio član NRA, te je odlazio na njihove sastanke", kaže Vanejev. Butina je uspjela dobiti posao kao Toršinova asistentica, te otputovati u SAD kako bi se upoznala s članovima NRA.

2016. preselila je u SAD na temelju studentske vize, no već dvije godine kasnije našla se pod istragom od strane SAD-a. U prosincu 2018., Butina se nagodila s okružnim tužiteljima i priznala da je bila u SAD-u u svojstvu ruskog agenta, bez registracije pri ministarstvu pravosuđa. No, njezini pobornici u Rusiji kažu da je njezin kontakt s NRA imao druge motive:

"Cilj naše organizacije je da postane u potpunosti financijski održiva. NRA nam je bio zanimljiv jer je postigao upravo to. Kako su uspjeli? Što bi mogli naučiti od njih?", priča Vanejev.

No, istražitelji su smatrali drukčije. U srpnju 2018. američka policija uhitila je Butinu, koja je već bila upisana na američkom sveučilištu, te je ostvarila značajne kontakte s NRA i republikancima, a i našla se u ljubavnoj aferi s konzervativnim odvjetnikom, Paulom Ericksonom.

Danas je Butina osuđena na 18 mjeseci zatvora, devet mjeseci je već odslužila u pritvoru. U Rusiju će biti deportirana početkom 2020. godine.

Nakon njezinog uhićenja, pokret je prestao pravno postojati, ali su ostale neke "ćelije" u Habarovsku, Kazanji, Permi i Sankt-Peterburgu, koje, iako nemaju nikakvu pravnu težinu i dalje ostaju vjerne idejama američkog libertarijarizma, pogotovo prava na nošenje oružja.

Mariji vjerni pobornici nisu previše smeteni trenutnom situcijom. "Nije se slomila. Savjetovao bih joj da se aktivira u politici nakon što se vrati u Rusiju. S njezinim vezama i besplatnim publicitetom koji je imala, ovdje ima budućnost", kaže Vanejev.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće