Džepni mitraljez i druga remek-djela Igora Stečkina

Džepni mitraljez

Najpoznatije djelo ovog oružara iz Tule je automatski pištolj „Stečkin", APS. Napravljen je 1949. i uveden u naoružanje Sovjetske vojske. Dobivali su ga oficiri, vodnici i vojnici, posade borbenih vozila, oni koji po službenoj dužnosti ne koriste automat ili karabin. Pištolj Makarova koji je tada već postojao, očito nije bio dovoljan za samoobranu u borbi. Ipak, vojska je tijekom 1960-ih odustala od APS-a. Masivni kundak-torbica („kubura-kundak") nije bio zgodan za vojnike, uz pištolj su išla četiri puna okvira s 20 metaka u svakom, što je još više otežavalo njegovo nošenje. Rukohvat koji je gotovo okomito u odnosu na cijev zahtijevao je privikavanje i nije bio osobito pogodan za nasumično gađanje. Utvrđivač okvira koji se nalazio s donje strane rukohvata usporavao je ponovno punjenje pištolja.

Fotografija iz slobodnih izvora Igor Jakovlevič Stečkin (1922.-2001.), znameniti sovjetski i ruski konstruktor streljačkog oružja, dobitnik Staljinove nagrade (1952.) i dobitnik Ordena Crvene radničke zastave. Zaslužni konstruktor Ruske Federacije (1992.). Radio je od 1948. u konstruktorskom birou streljačkog oružja u Tuli. Ukupno ovaj konstruktor bilježi više od 60 projekata i više od 50 izuma. Preminuo je 28. studenog 2001.

Igor Jakovlevič Stečkin (1922.-2001.), znameniti sovjetski i ruski konstruktor streljačkog oružja, dobitnik Staljinove nagrade (1952.) i dobitnik Ordena Crvene radničke zastave. Zaslužni konstruktor Ruske Federacije (1992.). Radio je od 1948. u konstruktorskom birou streljačkog oružja u Tuli. Ukupno ovaj konstruktor bilježi više od 60 projekata i više od 50 izuma. Preminuo je 28. studenog 2001.

Istovremeno, Stečkinov pištolj koji se odlikovao slabim trzajem, dobrom gustoćom gađanja i velikom vatrenom moći, svidio se pripadnicima specijalnih jedinica. Ovim pištoljem su naoružani snajperisti, jer je zbog manjih dimenzija pogodniji za blisku borbu i samoobranu od skraćenog rasklopivog automata AKSU. Pištolje Stečkina imali su u svojim borbenim letovima i ruski piloti u Čečeniji. Bešumnu verziju APS-a koristi OMON, Specijalni odred za brza djelovanja (Sobra), jedinice specijalne namjene unutarnje vojske, kao i Glavna obavještajna uprava (GRU), Federalna služba sigurnosti (FSB) i Federalna služba osiguranja (FSO).

„Specnaz" cijeni pištolj Stečkina zbog njegove preciznosti i vatrene moći, pouzdanosti i mogućnosti rafalne paljbe. Policija ga cijeni zbog nepostojanja rikošeta i zbog toga što metak ne prostreljuje (ne probija protivnika), što u svakom slučaju nije nevažno kada se koristi u zatvorenom prostoru ili na mjestima gdje ima dosta ljudi.

Prijenosni top

Fotografija iz slobodnih izvora

Radeći cijeli život u konstruktorskom birou (KB) sportskog i streljačkog oružja, Stečkin se bavio i projektiranjem još dojmljivijih naprava, poput rakete „Udar-M" za protutenkovski kompleks „Konkurs".

Nakon što se u oklopnoj tehnici pojavila dinamička zaštita koja razbija kumulativni mlaz zrna pri polijetanju, bojeva glava „Udara" je postala tandemska: pripremno punjenje skida zaštitu cilja, a osnovno probija i progorijeva oklopnu zaštitu debljine do 800 milimetara, što stvara lokalni pakao unutar oklopnog vozila.

Drugu karakteristiku rakete iz Tule čine aerodinamične površine (kormila): njima ne upravlja komprimirani plin sakupljen u korpusu, već upadna, dolazeća zračna struja, zbog čega se na vrhu rakete nalazi usisivač zraka.

Policijski „Kobalt"

Fotografija iz slobodnih izvora

Konstruktori Stečkin i Avramov su 1992. po narudžbi Ministarstva unutarnjih poslova (MVD) projektirali revolver uz službeni pištolj PM kalibra 9 mm. Kada je prestala proizvodnja „Nagana", u Rusiji se nisu proizvodili revolveri, bez obzira na njihove očite prednosti u odnosu na pištolje.

Više o ruskoj vojsci

Revolver omogućuje trenutno otvaranje vatre u kritičnoj situaciji, dok pištolj treba otkočiti i ubaciti metak. Revolveri ne mogu zatajiti zbog zaglavljivanja metka ili nekog zastoja u radu automatike. Do izvjesnih komplikacija došlo je zbog toga što se kod „Kobalta" koristio pištoljski metak bez prstena, koji je potreban za fiksiranje metka i izvlačenje čahure. Problem je riješen korištenjem šaržera.

Igor Stečkin je zajedno s ostalim poznatim oružarima iz Tule, Iževska i Kovrova sudjelovao u natječaju koji je Ministarstvo obrane organiziralo za projekt nove automatske puške s boljim pokazateljima gustoće i preciznosti gađanja (projekt „Abakan").

Automat „Abakan"

Fotografija iz slobodnih izvora

Stečkin je predložio automat sheme „bullpup", po kojoj je mehanizam za okidanje premješten naprijed i nalazi se ispred sanduka i udarnog mehanizma. Oružje koristi metke za automatsku pušku AK-74 kalibra 5,45 mm, sposobno je za pojedinačnu paljbu, kratkim rafalima od po dva metka i rafalnu. Zanimljivo je da gumb za mijenjanje načina paljbe ima isti položaj za pojedinačnu i rafalnu paljbu, a izbor načina paljbe postiže se stupnjem pritiska na okidač. Stečkinov projekt je tijekom testiranja pokazao jedan od najboljih rezultata, ali je u finalu ipak pobijedio projekt Genadija Nikonova.