7 stupova kulture koji ujedinjuju Ruse diljem svijeta

Patriotizam, nezavisnost, jedinstvo. Kako ističe ruska država, to su ruske "spone" - vrijednosti koje društvo drže na okupu. Doista, oko toga bi se složili ljudi u gotovo svim zemljama. No postoje li pojmovi koji su relevantni samo za Ruse?

"Spone" su "duhovne veze" između muža i žene. Barem je tako smatrala ruska komunistkinja Aleksandra Kollontaj u svom članku "Napravite mjesta za krilatog Erosa!" iz 1923. godine. Ovu pamtljivu riječ (koja je po svome značenju zapravo bliža "stupovima") je u jezik ponovno uveo Vladimir Putin u svom obraćanju Federalnoj skupštini 2012. godine: "Danas rusko društvo doživljava očigledan nedostatak duhovnih spona... nedostatak stvari koje su nas oduvijek činile hrabrijima i jačima, na koje smo uvijek bili ponosni", rekao je predsjednik.

1. Kalendar

1. siječnja, 23. veljače, 8. ožujka, 9. svibnja… Ti su datumi za većinu stranaca besmisleni. No za sve je ljude koji su rođeni u Rusiji raspored ruskih praznika i kulturnih običaja utjelovljeno znanje. Čak i nakon što emigrirate i prestanete slaviti ove dane, teško da ćete uspjeti uvjeriti svoje starije rođake da vam prestanu preko Whatsappa slati slike karanfila i vrpci Svetog Jurja 9. svibnja.

2. Udaljenosti

Većinu stanovnika središnje Rusije zadivljuje kada ljudi iz Tjumenja ležerno spomenu kako do rođaka "na selu" moraju putovati zrakoplovom, baš kao što Moskovljani spomenu putovanje prigradskim vlakom do svojih dača. No čak se i šetnje po Moskvi (ja obično nakon posla do doma pješačim 3 kilometra) većini Europljanja čine stravično dugima. Priviknutost na velike udaljenosti od pamtivijeka je jedna od najistaknutijih ruskih "spona". Odatle i ljubav prema brzoj vožnji - koju je isticao čak i Nikolaj Gogolj. Do danas je najomiljeniji prometni prekršaj u Rusiji prebrza vožnja.

3. Sve rade u zadnji čas (i to im prolazi)

"Rok: jučer." Na ruskim internetskim stranicama za traženje posla te se riječi često mogu naći u opisima projekata za slobodnjake, pa čak i kod nekih redovnih poslova. Amerikanac ili Francuz bi to mogao doživjeti kao iznimno lošu šalu, no Rusi to doživljavaju kao znak da posla ima puno i kao priliku za dobru zaradu.

Čini se da je Rusima u krvi sve raditi u zadnji čas. Studenti završavaju svoje radove noć prije nego što ih trebaju predati. Računovođe sastavljaju godišnju bilancu dva dana prije kraja godine (Zašto? Zato što šef može sve promijeniti u zadnjoj minuti!) Čak su se i neki stadioni za Svjetsko nogometno prvenstvo 2018. još uvijek završavali dok su prvi navijači prelazili granice zemlje. Glavno je završiti. Rokovi su sekundarna briga.

Svi će to razumijeti, jer se nepoštivanje rokova i kašnjenje u Rusiji ne smatraju nepristojnima, za razliku od, primjerice, Švicarske, gdje je to znak potpunog nepoštovanja prema kolegama.

4. Avos'

A što ako zabrljamo? Nadam se da nećemo... Ovo je slučaj kada bi Rus upotrijebio "avos'" - riječ iz staroruskog. Riječ se pojavljuje u Lavrentijskom ljetopisu, najstarijoj ruskoj kronici, i označava nejasnu nadu čak i u najtežim okolnostima. Rusi su prije careva živjeli u zemlji zaraćenih knezova; carevi su voljeli uvoditi nove zakone kojima su ukidali prethodne, uvijek je postojala mogućnost iznenadnog rata, a pojam "ljudskih prava" nije postojao - i tako je ruski mužik navikao sve raditi s "avosom" na umu. Junački podvizi ruske vojske često su se temeljili na "avosu" (primjerice, Suvorovljeva švicarska ekspedicija).  "Avos" je definitivno jedna od ruskih "spona" - neobjašnjivo vjerovanje u sreću i nadnaravno, koje pomaže Rusima da stisnu kad zagusti- i na koncu pobijede (ili ne).

5. Ležerni paganizam

Kucanje o drvo ili pljuvanje preko ramena nisu isključivo ruske geste. No kratko sjedanje uoči dugog puta, strah od prosipanja soli, odbijanje rukovanja ili prenošenja predmeta preko kućnog praga, odbijanje prelaska preko nekoga tko leži na podu, izbjegavanje prolaska ispod ljestava i povratka po nešto što ste zaboravili nakon izlaska iz kuće… Sve su to ruska praznovjerja, ukorijenjena u poganskoj prošlosti, koja su preživjela stoljeća kršćanske tradicije.

Čak i nakon primanja kršćanstva, ruski je kalendar sačuvao poganske proslave: Svjatki (zimski solsticij) između Božića i Krštenja Isusovog; Noć Ivana Kupale (ljetni solsticij) koja se ponovno pojavila kao Rođenje sv. Ivana Krstitelja; i Uskrs, koji je zamijenio slavensku Novu godinu (koja se slavila u proljeće).

6. Priviknutost na hladnoću i snijeg

Moji prijatelji iz Sibira se žale da im njihovi moskovski prijatelji neprestano dosađuju s komentarima poput: zašto zimi ovdje nosite kape, pa vi ste iz Sibira! "Da", odgovaraju oni, "iz Sibira smo, a tamo smo svjesni važnosti toplog odijevanja".

No niti ne morate biti iz Sibira. Iako za nju nemamo stotinu imena poput Eskima, duga zima za Ruse uistinu nije nešto iznenađujuće. Lav Milov, slavni povjesničar ruskog seljaštva, navodi da je ruski nacionalni karakter formirala naša klima, koja je definirala život seljaka. Pola godine radite kao konj, brzo sijete i žanjete prije no što nastupi hladnoća (možda i to ima neke veze s našom ljubavlju da sve radimo u zadnji tren), a zatim pola godine stojite kraj štednjaka i izmišljate stvari i aktivnosti kako bi spriječili posljednju rusku "sponu" - handru, koja je na Zapadu poznata kao melankolija.

7. Handra

U ovome smo bez premca. Ruska "handra" se ne odnosi samo na melankoliju, nego se koristi i za opisivanje osobe koja se osjeća fizički bolesno.

Iako u Londonu kiša često pada nekoliko tjedana (engleska melankolija je čuvena sama po sebi, baš kao i portugalska vrsta tuge - saudade), ruska se handra ističe kao intrinsični dio takozvane "ruske duše". No zaista, danas se u zapadnom društvu jadikovanje smatra u najmanju ruku nepristojnim. A ako zaista imate razloga za suze, u javnosti će vas pristojno ignorirati i ostaviti na miru. No u Rusiji će se ignoriranje takve osobe, primjerice, na poslu, smatrati nepristojnim, pa možda čak i nehumanim. Osoba koja se žali naglas je osoba koja vapi za pomoć, a pomoć će najvjerojatnije i dobiti, čak i ako dolazi od nepoznate osobe. To je ruski duh.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće