Tko su suvremeni ruski geniji?

Aleksandar Kislov
Postoje li danas Rusi koji se mogu usporediti s u svijetu popularnim Steveom Wozniakom, Markom Zuckerbergom ili Elonom Muskom? Bez pojedinih ruskih znanstvenika danas ne bismo znali kakav je naš svemir i gdje završava materijalni svijet. Upoznajte ruske genije koji žive među nama.

Grigorij Pereljman: Samotnjak koji je odgonetnuo svemir

Zamislite da ste najpametniji čovjek na planetu i da ste riješili jednu od sedam matematičkih zagonetki tisućljeća. I da su vas za to postignuće međunarodni znanstveni krugovi odlučili nagraditi i dati vam milijun dolara. Ako ste odbili primiti tu nagradu, ako ste se zabarikadirali u svojoj kući i ne odgovarate na telefonske pozive, onda ste vi Grigorij Pereljman.

Ruski matematičar Grigorij Pereljman. Fotografija nepoznatog datuma preuzeta iz njegove osobne mape na Institutu za matematiku u Sankt-Peterburgu. Pereljman je riješio Poincaréovu hipotezu i glavni je pretendent na Fieldsovu medalju, svojevrsnu Nobelovu nagradu za matematičare.

Genijalni matematičar iz Sankt-Peterburga postao je poznat u cijelom svijetu kada je 2010. godine odbio primiti toliki novac. On je još 2002. godine na internetu objavio dokaz Poincaréove hipoteze, ali je znanstvenim krugovima bilo potrebno podosta vremena da "dešifriraju" lakonski dokaz krajnje složene hipoteze, jer je Pereljman zanemario mnoge detalje smatrajući da se sve to "podrazumijeva".

Jednostavno rečeno, on je dokazao najintrigantniju teoriju prošlog stoljeća da naš svemir ima oblik trodimenzionalne sfere. Na rješenju je radio osam godina i sve to vrijeme njegovi kolege iz laboratorija nisu znali čime se "šutljivi" znanstvenik bavi.

Na pitanje zašto nije uzeo novac genij je u jednom od rijetkih intervjua odgovorio: "Ja znam kako se upravlja svemirom. Recite, iz kojeg bih razloga onda jurio za milijunom?" Osim toga, on smatra da njegovo otkriće podjednako pripada i američkom kolegi Richardu Hamiltonu.

Konstantin Novosjolov i Andrej Gejm: Do otkrića pomoću ljepljive vrpce

Andrej Gejm (51) i njegov student Konstantin Novosjolov (36), obojica sa Sveučilišta u Manchesteru, dobili su 2010. godine Nobelovu nagradu iz fizike.

Ova dvojica su 2010. godine dobila Nobelovu nagradu za otkriće grafena, materijala koji je preokrenuo globalnu ekonomiju. Paradoks je u tome što najčvršći i najtanji materijal na zemlji umalo da nije završio u smeću.

Debljina grafena je svega jedan atom. Milijarde takvih slojeva formiraju grafit (od koga se, između ostalog, prave olovke). Ranije nitko nije vjerovao da se može izdvojiti samo jedan sloj. Novosjolov i Gejm su primijenili običnu ljepljivu traku i pomoću nje skidali s grafita slojeve s namjerom da ih istraže pod mikroskopom, poslije čega bi završile u kanti za smeće. Ispostavilo se da ljepljivu traku treba lijepiti za grafit i odljepljivati sve dok se na njemu ne formira kompaktan sloj. Jednostavno, ali genijalno.

Andrej Gejm

Sada se grafen primjenjuje u najmodernijim telefonima, automobilima, industriji sportske opreme... Od grafena se čak prave i jakne, njime se boji kosa, on se testira i u borbi protiv raka. A sve je to tek početak.

Jurij Oganesjan: Proširio materijalni svijet

Što kažete na to da se čovjek preko 40 godina bavio jednim jedinim eksperimentom, a nije bilo velikih izgleda da će taj eksperiment uroditi plodom? Baš tipično za jednog Rusa, nema što.

Jurij Oganesjan, akademik, znanstveni rukovoditelj laboratorija za nuklearne reakcije

Upravo to je uradio fizičar Jurij Oganesjan. On je četiri desetljeća pokušavao raširiti granice materijalnog svijeta, ne znajući što ga na kraju čeka - potpuni krah ili veliki uspjeh. Sve što vidimo i možemo opipati, sve od čega smo sastavljeni odavno je, čini se, opisano u Mendeljejevljevom periodnom sustavu elemenata.

U takvo shvaćanje se, međutim, počelo sumnjati kada je 1955. godine u SAD-u dobiven 101. kemijski element. Fizičari su pretpostavili da možda ima mnogo više elemenata i da, štoviše, postoje elementi (daleko teži od urana) koji se ne raspadaju tijekom stotina tisuća, pa čak i milijuna godina. Tako se pojavila teorija "otoka stabilnosti" koja pretpostavlja da postoji materijalni svijet koji je nama nepoznat i gdje vladaju neki drugi zakoni.

"Tražili smo u zemlji, u uzorcima s Mjesečevog tla, u SAD-u su vršena testiranja s podzemnim eksplozijama atomskih bombi, pravili su se veliki akceleratori, ali sve je bilo uzalud", sjećao se Oganesjan.

Do prvog "otoka" je doplovio tek 2000. godine. Bili su to 114. i 116. element, oba dobivena sintetičkim putem na akceleratoru (na Zemlji u prirodnom stanju ti elementni nisu pronađeni). Do 2015. godine se pojavilo već šest novih superteških elemenata, a možda i tu nije kraj. Tvorac novih elemenata je više puta nominiran za Nobelovu nagradu. Konačno je 2017. godine "otok stabilnosti" pronađen bez akceleratora, ali 370 svjetlosnih godina daleko, u zviježđu Centaurus...

Igor Mitrofanov: Čovjek koji je pronašao vodu na Marsu

On je jedini čovjek na svijetu čiji instrumenti na svemirskim brodovima već dulje od desetljeća sustavno proučavaju planete i njihove satelite u Sunčevom sustavu, u potrazi za tragovima života u svemiru. U ovom trenutku se u svemiru nalazi ukupno šest takvih instrumenata. Posljednji je odletio 2018. godine u pravcu Merkura.

Igor Mitrofanov, voditelj odjela za nuklearnu planetologiju Instituta za svemirska istraživanja Ruske akademije znanosti i znanstveni rukovoditelj eksperimenta

Mitrofanov je zaslužan za pronalazak vode na Marsu i Mjesecu. Njegov instrument s neutronskim detektorom nosi američki rover Curiosity koji je poslan na "crveni planet". Mitrofanov je napravio i instrument koji je poslan put Jupitera.

Na kraju krajeva, sve je to potrebno samo iz jednog razloga, govorio je Mitrofanov: "Vjerojatno je ova voda koja sada teče iz slavine stigla na Zemlju zajedno s kometima iz međuplanetarnog prostora. Proučavajući evoluciju Merkura i drugih planeta oko Zemlje mi bolje shvaćamo prošlost i budućnost našeg planeta."

Žores Alfjorov: Uveo čovječanstvo u novu fazu progresa

Žores Alfjorov, također dobitnik Nobelove nagrade, sudjelovao je u utrci za razvoj laserskih tehnologija koja je između SSSR-a i SAD-a otpočela 1968. godine. Znanstvenici su se natjecali u razvoju poluvodičkih lasera, što je otvaralo vrata u potpuno novi svijet elektronike.

Nobelovac Žores Alfjorov u svom kabinetu u Državnoj dumi (donjem domu parlamenta) Ruske Federacije.

I Alfjorov je stigao prvi. On je prvi otkrio tehnologiju koja je omogućila kasnije stvaranje laserskih playera i diskova, mobitela, solarnih baterija, laserskih "skalpela", optičkog vlakna (bez njega ne bi bilo interneta) i mnogih svemirskih tehnologija.

Iste 2000. godine su do istog otkrića došli i Alfjorovljevi kolege u SAD-u, tako da je Nobelova nagreda dodijeljena trojici znanstvenika. Ali Alfjorov i dalje u svojim intervjuima naglašava: "Mi smo ranije pokrenuli proizvodnju elektroničkih dijelova. Da nije bilo 1990-ih, iPhone i iPad bi se sada proizvodili kod nas, a ne u SAD-u."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće