Najbolja postignuća ruskih znanstvenika u postsovjetskom razdoblju

Ilustracija magnetskog polja Zemlje. Izvor: GettyImages / Fotobank.

Ilustracija magnetskog polja Zemlje. Izvor: GettyImages / Fotobank.

Osam Rusa nalazi se na listi najutjecajnijih znanstvenika u 2014. koju je početkom lipnja objavila kompanija Thomson Reuters. O radovima ruskih znanstvenika u postsovjetskom razdoblju ne zna se baš puno, iako postižu uspjehe na svjetskoj razini. Ruski vjesnik sastavio je listu najvažnijih otkrića do kojih su ruski znanstvenici došli posljednjih 20 godina.

Exawwatni laseri

2006. u Institutu za primijenjenu fiziku (IPF) u Njižnem Novgorodu konstruiran je PEARL (PEtawatt pARametric Laser) koji omogućuje da se dobije moćno svjetlosno zračenje na Zemlji. Taj uređaj osnovan je na tehnologiji parametrijskog pojačanja svjetlosti u nelinearno-optičkim kristalima te može davati impuls kapaciteta 0,56 petawatta, što je sto puta više od kapaciteta svih postojećih električnih stanica.

Tajne službe Rusije objavile tender za hakiranje anonimne mreže Tor
Ruska policija objavila je zatvoreni tender za organiziranje istraživanja za dobivanje informacije o korisnicima zatvorene mreže Tor. Kako smatraju ruski stručnjaci, MUP Rusije zapravo traži hakera koji će provaliti u sistem koji prije nitko nije uspio hakirati. Potrebno je jako puno sredstava i nije sigurno da će zadaća završiti uspjehom.

Trenutno u IPF-u planiraju povećati kapacitet PEARL-a do 10 petawatta. Osim toga, planira se pustiti u pogon i projekt XCELS, kojim se predviđa konstruiranje lasera kapaciteta do 200 petawatta, a u budućnosti i do 1 exawatta.

Prema riječima Efima Hazabova, dopisnika Ruske akademije znanosti i doktora matematičkih znanosti, zahvaljujući laserskim sistemima mogu se istraživati ekstremni fizikalni procesi i fundamentalni zakoni svemira. ''Električno polje u svjetlosnom impulsu nekoliko desetina puta prevazilazi polje koje drži elektron pored jezgre. A intenzivnost zračenja može postignuti veličine pri kojima vakum mora stvarati tvar i antitvar'', objašnjava znanstvenik.

Pri postojećim kapacitetima osnovna funkcija exawattnih lasera je upravo istraživačka. Međutim, spektar primjene tih lasera može biti daleko širi, objašnjava Hazanov. ''Recimo, u liječenju tumora, ono bi bilo značajno jeftinije i manje štetno od liječenja rendgenskim zračenjem. Upotreba supermoćnih lasera otvara mogućnost stvaranja optičkih informacijskih sistema ili čak kvantnog kompjutera'', govori Hazanov.


Superteški elementi


Izvor: Ria Novosti

Ruski znanstvenici izbili su naprijed u utrci za pronalaženje superteških elemenata Mendeljejevljeve tablice. Od 2000. do 2010. fizičari iz laboratorija Flerov u Ujedinjenom institutu za nuklearna istraživanja u Podmoskovlju uspjeli su sintetizirati šest najtežih elemenata s nuklearnim brojevima od 113 do 118.

Međunarodni savez za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC) već je službeno priznao dva od šest elemenata. Dobili su nazive flerovij (114) i livermorij (116). IUPAC trenutno razmatra elemente 113, 115, 117 i 118.

''Ne radi se samo o tome da se ispune sve 'rupe' u Mendeljejevljevom Periodnom sustavu kemijskih elemenata. Radi se o stvaranju neobičnih formi materije čija svojstva prelaze granice onih koja postoje u Zemljinoj prirodi'', objašnjava za Ruski vjesnik Sergej Dmitriev, direktor Laboratorija nuklearnih reakcija. Prema njegovim riječima, ako se uspije sintetizirati superteške elemente s određenim kvalitetama, tad će čovječanstvo imati mogućnost stvoriti pouzdane i tanke kostime za šetnju u otvorenom svemiru, plinovite kompjuterske ekrane, baterije i toplinske elemente s neograničenim rokom valjanosti, motor na antimateriju itd.


Supermoćna magnetska polja

Početkom 1990-ih fizičari iz ruskog nuklearnog centra u Sarovu, na čelu s Aleksandrom Pavlovskim, razradili su metod dobivanja rekordno moćnih magnetskih polja.

Najnoviji ruski tehnički projekti u Ekaterinburgu

S pomoću eksplozivnih magnitokumulativnih generatora, gdje je eksplozivni val 'zgušnjavao' magnetsko polje, uspjeli su dobiti veličinu polja od 28 megagaussa. Ta veličina je apsolutni rekord za umjetno dobiveno magnetsko polje, ona je sto milijuna puta jače od sila magnetskog polja Zemlje.

Zahvaljujući takvim magnetskim poljima može se istraživati ponašanje tvari u ekstremnim uvjetima, recimo, ponašanje supervodiča.

''Korištenjem supermagnetskih sistema grade se suvremeni akceleratori elementarnih čestica. Snažna magnetska polja potrebna su za dobivanje reakcije kontrolirane termonuklearne sinteze'', objasnio je za Ruski vjesnik Vladimir Pudalov, doktor matematičkih znanosti na Institutu za fiziku akademije znanosti (FIAN). Prema njegovim riječima, zahvaljujući supermoćnim magnetima može se kontrolirati ponašanje supervodiča, a to su u budućnosi kabeli koji mogu prenositi električnu energiju na veće udaljenosti bez gubitka ili supermoćni driveri koji mogu čuvati energiju koliko je potrebno. Supermoćna magnetska poslja potrebna su za transportni rad na magnetskom jastuku, različitim magnetskim ležajevima ili za levitirajuće uređaje u budućnosti.


Zadaća tisućljeća

Grigorij Pereljman. Izvor: ITAR-TASS.

U 2002. godini ruski matematičar Grigorij Pereljman dokazao je Poincareovu hipotezu, jednu od sedam ''zadaća tisućljeća'' s liste Matematičkog instituta Clay. Sama hipoteza formulirana je još 1904., a predstavlja topološki problem prema kojem je svaki trodimenzionalni prostor koji je bez rupa, povezan i konačan, zapravo ekvivalentan razvučenoj sferi.

Pereljman je uspio dokazati tu hipotezu, no nesvakidašnju slavu u medijima stekao je kad je odbio nagradu od milijuna dolara koju je ponudio institut onome tko riješi zagonetku.

Rješenje te matematičke zadaće nije samo intelektualna vježba, ono ima i primjenu u suvremenoj znanosti i tehnici. Zato je to rješenje stavljeno na listu najsloženijih matematičkih problema. A prvu zadaću od njih upravo je riješio ruski matematičar.


Neiscrpivi izvori nafte i plina

Tisak i ekolozi redovito nas podsjećaju da različiti podaci govore da će se istrošiti zalihe nafte i plina u sljedećih 50-100 godina. Smatra se da to može dovesti do kolapsa suvremene civilizacije. Ipak znanstvenici iz ruskog Sveučilišta nafte i plina Gubkin dokazali su da to nije istina.

Zahvaljući eksperimentima i teoretskim proračunima dokazali su da nafta i plin ne nastaju samo kao rezultat raspadanja organskih tvari, kako glasi općeprihvaćena teorija, već i nebiološkim putem. Dokazali su da u gornjoj mantiji Zemlje, na dubinama od 100 do 150 kilometara, postoje uvjeti za sintezu složenih ugljikovodičnih sistema. 

''Ta činjenica pokazuje nam da možemo govoriti barem o prirodnom plinu kao o neiscrpivom izvoru energije'', rekao je za Ruski vjesnik profesor Vladimir Kučerov sa Sveučilišta Gubkin. ''Ruska ekonomija, kao i svjetska, ovisi o cjenama izvora energije. Eksploatacija nafte prije svega je povezana s mnoštvom poteškoća klimatskog karaktera, što čini vađenje jako skupim. U budućnosti tehnologija sinteze nafte mogla bi riješiti mnoštvo ekonomskih i ekoloških problema'', objasnio je znanstvenik.