Kako su Rusi promijenili moj život - Axel iz Italije

Privatna arhiva
Inspiriran ruskom književnosti i kulturom, Axel se odlučio preseliti u Rusiju prije 3 godine. Utonio je u ruski stil života - putovao je vlakom u trećem razredu (poznati "plackart"), prilagodio se lokalnim shvaćanjem pojma "daleko", a čak se kupao i u ledeno hladnoh vodi. Evo što je naučio.

Moja prva zima u Rusiji bila je ona u siječnju 2017., koja je bila jedna od najhladnijih moskovskih zima u posljednjem stoljeću. No, kao velikom ljubitelju zime, ovo je bilo zanimljivo iskustvo i čak sam se probao kupati u ledeno hladnoj vodi, tokom pravoslavnog običaja u kojem se slavi krštenje Isusovo.

Bilo je to jedno od najintenzivnih iskustava u mom životu i vrlo sam ponosan na to. Tu večer sam se opuštao kod kuće i slušao glazbu, kad, odjednom zove me prijatelj i pita me želim li sudjelovati u proslavi Bogojavljenja. Nisam oklijevao ni sekunde, pripremio sam odjeću i napustio stan. Kad sam došao, vidio sam smrznutu rijeku i puno ljudi koji se spremaju na plivanje, uključujući i djecu.

Kada sam došao do vode, vidio sam da se već stvorio novi tanki sloj leda, prije nego što su ga razbili prvi kupači, budući da je temperatura bila -10°C. Ušao sam u vodu i odjednom sam osjećao jako stezanje oko nogu. Skočio sam tri puta i izašao. Nakon kupanja osjećao sam se prekrasno, opušteno, kao da me obuzela toplina. Je li mi se svidjelo? Naravno da je. Bilo je to prekrasno iskustvo, no, nisam ga spreman ponoviti - jednom je bilo više nego dovoljno.

 

Kako sam došao ovdje

Kada sam došao u Moskvu, imao sam 21 godinu, bio sam mlad i nisam očekivao da će mi ova životna odluka promijeniti život. Prije toga sam sam učio ruski jezik, kupovao knjige i gledao edukativne videe na YouTubeu.

Ne sjećam se točno kada je počela moja strast prema ruskom jeziku, no bio mi je u mislima dugo vremena. Htio sam studirati ruski jezik jer sam se zaljubio u njega čitajući rusku književnost i slušajući rusku glazbu. Napokon, u ožujku 2016. shvatio sam da je najbolji način za učenje jezika da odselim, stoga sam odlučio otputovati iz sunčane Italije (gdje sam diplomirao turizam) u sjevernu i sniježnu Rusiju.

Prvi posjet Rusiji bio je preko privatne vize koju sam dobio pozivnim pismom i koja je vrijedila 90 dana (nije ju bili teško dobiti). Pošto sam radio kao "freelance" prevoditelj, imao sam puno slobodnog vremena i mogao sam proučavati rusku kulturu i ruski narod kako bih razumio njihov način razmišljanja i njihov način života.

Prilagođavanje velikom gradu i učenje ruskog jezika

Moskva je potpuno drukčija od bilo kojeg grada u kojem sam ranije živio. Kretao sam se poprilično često između Italije i istočne Europe. U ruskoj prijestolnici živi oko 12.5 milijuna ljudi i ritam života je nevjerojatan. Dolazim iz malog grada u sjevernoj Italiji, sa samo 80 000 stanovnika i ljudi tamo imaju potpuno drukčiji način života. Ono što mi se sviđa kod Moskve je savršena organizacija kod puno toga, kao npr. javni prijevoz koji je uvijek točan, te ulice koje su uvijek čiste i uredne. Ono što ne volim su gužve, naravno.

Prilagodba nije bila previše teška. Pošto živim daleko od turističkog centra, u sjevernom dijelu grada gdje ljudi ne pričaju engleski i ne očekuju da će vidjeti stranca, morao sam se naviknuti na ruski način života od samog početka (npr. naučiti kako popiti cijelu šalicu čaja u bilo koje doba dana).

U početku sam mogao reći samo tri riječi na ruskom "bok" (privet), "hvala" (spasibo), i "Ne govorim ruski jezik" (ne govorju pa-russki), no već kroz nekoliko mjeseci počeo sam dobijati komplimente od ljudi. Govorili su mi da se već ponašam kao Rus, možda zato što sam govorio riječi kao Чё? ("čjo" – razgovorni "što") i blin ("blin" - "kvragu"). Naravno, bilo je i prepreka, kao npr. birokracija (morao sam ispuniti hrpu papirologije i obići desetke ureda) i kulturološke razlike uglavnom vezane uz prehrambene navike (još uvijek se ne mogu naviknuti na miris kiselih krastavaca).

Ono što sam naučio u ruskoj prijestolnici je to da je to toliko veliki grad, da u njemu ne postoji radno vrijeme. Trgovine, pa čak i neki uredi, često rade 24/7. Udaljenosti su ogromne i da bi se sreli s nekim tko živi na drugom kraju grada, treba vam nekoliko sati.

Ovdje u Moskvi moji ruski prijatelji me nekad pozovu da im se pridružim u vikend odlascima (prema njihovom tumačenju, odmah van Moskve), a kad ih pitam koliko daleko je to u biti, kažu mi "nije daleko, oko 500 km". Cijela dužina moje zemlje je 1185 km, tako da je to za mene, čak i nakon provedenog vremena u Rusiji, jednostavno neobično za slušati.

Komunikacija s Rusima

Većina Rusa voli Italiju i ova činjenica mi je zaista olakšala sklapanje prijateljstava. Nije neobično čuti talijansku pjesmu na moskovskim ulicama ili vidjeti talijanske trgovine. Ljudi ovdje su veliki patrioti. Pričaju o svojoj zemlji s ljubavlju i ponosom, pokazali su mi svaki kutak svoga grada i ono najvažnije, pomogli mi naći ljepotu u svakodnevici. Time nisam samo zavolio Rusiju, nego sam počeo više cijeniti i svoju zemlju.

Nakon svega, ono što mogu reći je da su Rusi snažni ljudi, ali ne hvale se s time, nego vas natjeraju da shvatite kako je to njihov način života. Ovdje čovjek može naći prednosti u svakoj situaciji, razumijeti pravo značenje fraze "Danas je hladno", te naučiti cijeniti male stvari koje vas mogu usrećiti. Rusi su me naučili, da bez obzira koliko je hladno vani, uvijek je dovoljno toplo za prijateljski osmijeh (i šalicu čaja).

 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće