Rusko-hrvatski par osvaja svijet

Društvo
MARIA GRIGORYAN
U Zagrebu danas počinje najstarije natjecanje na svijetu u jednom od najelegantnijih sportova - umjetničkom klizanju. Tko će nam donijeti iznenađenja na Zlatnoj pirueti, a tko će se poskliznuti u samom startu? Susreli smo se s najboljim parom hrvatskog umjetničkog klizanja - Hrvaticom Lanom Petranović i njezinim ruskim partnerom Antonio Souzom-Kordejrom.

- Došli smo u Zagreb radi međunarodnog natjecanja i otvorenja klizališta na Strossmayerovom trgu. Jako smo uzbuđeni. Naše zadnje Europsko prvenstvo je dobro prošlo s obzirom na to da je moja partnerica tada slomila nogu pa se dugo oporavljala i nismo imali puno vremena za pripreme. Tada smo ušli u finale, a danas su nam najveći konkurenti Amerikanci, no spremni smo za borbu. Za nas nema granica, - govori Lanin partner Antonio.

Lana i Antonio praktički sve svoje slobodno vrijeme provode na ledu. Lana se prije tri godine preselila u Moskvu, jer tamo žive njezin partner i trener.

- Kad sam išla u Moskvu, bila sam malo preplašena – čula sam puno priča o tome kako je tamo jako hladno, da su ljudi bezobrazni i da stalno piju votku. Potpuno sam se iznenadila kad sam došla u Moskvu - ljudi ne samo da nisu bezobrazni, već su jako dragi – muškarci mi uvijek nude pomoć kad nosim teške vrećice iz dućana. Što se tiče votke - istina je da piju puno, ali piju samo navečer.

Što se tiče mog rasporeda u Moskvi, on izgleda ovako: ujutro se dignem oko 9, pojedem doručak, odem na trening oko 12, dođem doma, malo učim, jer idem na fakultet u Zagrebu, onda se vratim na trening od 4 do 6, pa led, onda kondicijski trening, zatim dođem doma, napravim si večeru i opet učim. I tako svaki dan, - govori Lana.

Lana priča kako je njihov ruski trener vrlo strog, da tijekom treninga nema zafrkavanje, ali u isto je vrijeme trener kao obitelj – pomaže u teškim psihološkim situacijama, zove nekoliko puta na dan da provjeri kako je njezino koljeno.

Kada se u Rusiji radi, onda se radi i nema zafrkancije. Kad sam trenirala solo u Hrvatskoj ili SAD-u, mogla sam često brisati nos, piti vodu po 15 minuta, vezati iznova klizaljke. U Rusiji ni voda tijekom treninga ne dolazi u obzir, nos brišemo rukavom po putu. Disciplina je Rusima na prvom mjestu i sad sam shvatila i zašto.

- U Rusiji je klizanje jako popularan sport, kad kažem nekome da sam klizačica, odmah me počnu ispitivati - gdje se natječem, tko mi je trener, s kim se natječem. Naš život je vrlo poseban zbog režima, zato mi je dečko klizač, jer me razumije, kao i ja njega.

Antonio i Lana prilično često dolaze u Zagreb, za Antonija je Zagreb postao pravi dom.

- Obožavam Zagreb, jako je ugodan grad, atmosfera je uvijek vesela i ljudi su jako dobri, puni razumijevanja. Tu mi se jako sviđa, uvijek dolazim sa zadovoljstvom.