Prije nego što je Habib Nurmagomedov preletio ogradu UFC oktogona kao kakav orao (a tako ga i zovu) i potukao se s članom trenerskog stožera irske pričalice, natjerao je favoriziranog Conora McGregora da se preda, stežući ga u hvat oko vrata, točnije vilice.
Ilyas Hajji
U Dagestanu, Habibovoj domovini, rezultat ove borbe nikoga nije iznenadio. Dagestanci kažu: "hrvanje je presudno". Oni sveto vjeruju u te riječi, uče se hrvati čim prohodaju, a njihov najobičniji trening nalikuje na gladijatorske borbe na život i smrt.
Ilyas Hajji
"Hrvanje je presudno"
Najveći neuspjeh u karijeri Šamilja Alijeva (42) su izgubljene Olimpijske igre u Ateni 2004. Mladi i ambiciozni hrvač se nadao zlatu i posjedovao sve potrebne kvalitete. Ali u najvažnijem je trenutku zakazao i izgubio borbu.
Ilyas Hajji
Danas, 16 godina kasnije, Alijev ponovno mašta o olimpijskom zlatu, ali za svoje učenike. Šamilj je trener u najpoznatijoj dagestanskoj školi hrvanja "Gamid Gamidov". Djeca i mladi koji sanjaju o olimpijskim pobjedama treniraju ovdje nekoliko puta na dan, s malim pauzama za odmor i san. Čitav život u Dagestanu, od obiteljskih odnosa do ekonomije, organiziran je tako da stvori što više prvaka u hrvanju, sambu i mješovitim borilačkim vještinama.
Ilyas Hajji
"Kada netko trenira hrvanje, pomažu mu i rođaci i braća, stričevi i ujaci, svi, samo da nastavi trenirati, i da mu u glavi bude samo hrvanje. Drugačije i ne može biti. U borbi bez pravila hrvanje je presudno. Habib je to svima pokazao", kaže Said Gamidov (25), juniorski svjetski prvak u hrvanju i sin Gamida Gamidova, ministra financija Republike Dagestan 90-ih koji je ranije i sam bio hrvač, a poginuo je u terorističkom napadu u kolovozu 1996. Sin sada trenira u školi koja nosi ime njegovog oca.
Ilyas Hajji
Amaterski sport ne donosi skoro nikakvu zaradu, ali Dagestancima nije žao uložiti ogromne sume novca u mlade sportaše. Ako se netko u obitelji bavi hrvanjem, bliži i daljnji rođaci su jednostavno dužni podržati ga, čak i ako im se investicije ne vrate.
"Ne očekujte rezultate od sportaša koji se negdje zaposlio. Rezultate vidimo samo kad je on skroz posvećen sportu", kaže Gamidov.
U relativno siromašnoj republici hrvanje zaista privlači velike investicije, pa i na državnoj razini. A sportom se bave svi: i oni koji voze "bijesne" strane automobile, i oni koji mogu dozvoliti sebi samo "Ladu".
"Triput tjedno ovako trčimo", kaže čovjek za volanom "LandCruisera 200". Ispred automobila uzbrdo trči vozačev sin koji trenira kod Alijeva.
Ilyas Hajji
Dugi i naporni treninzi u planinama na čistom zraku počinju točno u sedam ujutro sedam dana u tjednu. Zato Dagestanci koji se ozbiljno bave hrvanjem nemaju kad učiti za školu ili ići na posao.
Ilyas Hajji
Ali najsnažniji i najtalentiraniji uvijek imaju mogućnost prijeći u tim koji je doveo i Habiba Nurmagomedova do titule prvaka UFC-a.
Ilyas Hajji
Eagles MMA
Jedna od dvije sale u kojima prvak trenira nalazi na samom kraju Mahačkale. Ovdje iskusni borci kluba Eagles MMA, čiji je član i Habib, treniraju s dječacima koji će ih jednom naslijediti.
Smatra se da dječak mora imati veliko iskustvo u hrvanju prije nego počne trenirati u klubu Eagles MMA. "Najvažnije za jednog MMA borca je d bude iskusan hrvač. Hrvanju se posveti 10-12 godina, a zatim može prijeći u MMA", kaže Abdurahman Gitinovasov (28), jedan od Habibovih sparing partnera.
Ilyas Hajji
Gitinovasov se sada priprema za borbu s Abdusamadom Sangovim na turniru "Bitka na Volgi" u Samari u prosincu ove godine. Ali kasno navečer, nakon što završi sa svojim treninzima, on trenira mlađe.
Na prvi pogled skromna sala pripada Habibovom ocu i treneru Abdulmanapu Nurmagomedovu. Na ogromnom posteru, jednom od rijetkih ukrasa ovdje, Abdulmanap, majstor sporta SSSR-a u hrvanju u slobodnom stilu i stariji trener reprezentacije Dagestana u borilačkom sambu stoji u društvu svojih učenika kluba Eagles MMA. Na drugom posteru je njegov sin.
Trenutno se vježba boks. Većina učenika su iskusni hrvači, a u školu Abdulmanapa dolaze usavršiti upravo udarce. Trening izgleda prilično opasno.
Koriste se lake rukavice za MMA. Sportaši kao da preziru bilo kakvu dodatnu zaštitu. Kacige stavljaju samo najmanji, djeca do 12 godina.
Ilyas Hajji
Ne prođe ni minuta da netko ne bude nokautiran. Kao i u pravoj MMA borbi, trener ne zaustavlja borce, već urla na onog koji nije dokrajčio protivnika. "Što si stao?! Skači na njega! Vidiš da se zatvorio, pokušava doći sebi. Baci ga na pod", viče Gitinovasov na jednog dječaka koji je maloprije udarcem u vilicu ošamutio svog suparnika.
Svi se trude slušati trenera. Često se vidi kako dječak od deset godina udara već satrtog sparing partnera. A kad trener vidi da se neka dvojica već duže vrijeme valjaju na podu, natjera ih da ustanu i nastave sa šaketanjem.
Ilyas Hajji
Sala je dupkom puna. Neki sportaši poslije teškog udarca padaju ravno u ruke svojih očeva koji su ih došli gledati.
Novac
Nešto što bi zapanjilo i najiskusnije borce je zapravo najobičniji trening dagestanske mladeži s članovima kluba Eagles MMA. Ali upravo u ovoj fazi dolazi do izražaja motivacija zvana novac - u borbama bez pravila se zaradi pravo bogatstvo. Sami borci ne vole govoriti koliko, ali samo jedan nastup u oktogonu može koštati desetke ili stotine tisuća dolara, da ne govorimo o zaradi do koje je dorastao Habib Nurmagomedov.
Ilyas Hajji
"Od ovih honorara se može živjeti. MMA omogućuje borcima normalnu zaradu", kaže Gitinovasov, koji nastupa bar četiri puta godišnje.
Možda i oni rođaci koji dugi niz godina ulažu u talentirane borce na taj način vraćaju svoje investicije? Ili se bar nadaju da će ih vratiti, jer ne može svatko dospjeti u tim Abdulmanapa Nurmagomedova. Konkurencija je toliko velika da čak i oni koji nisu u stanju pokazati posebne rezultate u Dagestanu uspješno nastupaju za druge države.
Ilyas Hajji
"Ovdje žive temperamentni ljudi. Oni se vole natjecati od djetinjstva. Mislim da smo to naslijedili od naših predaka", kaže Šamilj Alijev, kad ga pitaju kako se dogodilo da hrvanje postane dagestanski nacionalni sport.