Plastika ubija svjetski ocean, tvrde ruski znanstvenici

Getty Images
Skoro 80% plastike koju proizvede čovjek završava u oceanima, a veći dio toga sadrži karbonske i silikonske nanočestice, koje su otrovne za život u morima.

Tokom protekle četiri godine grupa istraživača je proučavala karbonske i silikonske nanočestice od kojih se pravi plastika. Ovi materijali su izuzetno štetni za morski život, kaže profesor Kiril Golohvast sa Dalekoistočnog federalnog sveučilišta u Rusiji.

"Već imamo podatke o utjecaju ovih elemenata na biljni i životinjski život na kopnu, ali ne postoji sustavna studija o potencijalnoj šteti koju oni nanose životu u morima”, kaže Golohvast. "Međutim, čak 80% plastike i kompozitnih materijala završava u oceanu, gdje im je potrebno nekoliko stotina godina se razgrade.”

Opasne karbonske i silikonske nanočestice koriste se za unaprijeđenje raznovrsnosti plastičnih materijala, na primjer, kod naftovoda i velikog broja svakodnevnih predmeta, kao što je odjeća. Oni zajedno s plastikom odlaze u mora.

Ovi opasni elementi, prema Golohvastu, u vodu dospijevaju iz gradskih rajona i često dolaze od automobila, zavarivanja i elektroplatiranja. Dio ovih elemenata međutim u ocean dospijeva direktno iz zraka.

"Količina opasnih mikročestica je u stalnom porastu”, kaže Golohvast. "One se sastoje od sintetike, metala, plastike i čađi, što ne postoji u prirodi. Što su čestice sitnije, štetnije su i toksičnije. Ako danas ne budemo prikupljali podatke o sve većoj opasnosti i ako ne budemo razmišljali o metodama kako da je otklonimo, uskoro će biti prekasno.”

Znanstvenici su za svoje istraživanje izabrali zanimljiv subjekt po imenu Heterosigma akashiwo, jednostaničnu morsku algu iz zaljeva Petra Velikog u Japanskom moru. Ova vrsta fitoplanktona je široko zastupljena na Dalekom istoku. Smatra se da je prirodni "čistač” vode. Osim toga, stanice ove mikroalge imaju tanak stanični zid, što znači da su osjetljivije na ono što se događa u okolici.

Koncentracija plastičnih nanočestica od 100 miligrama po litri vode izaziva izumiranje algi. Akutno trovanje je uočeno trećeg dana eksperimenta, a do kronične intoksikacije došlo je sedmog dana.

Istraživači vjeruju da nanocijevi oštećuju stanične membrane i tako dovode do njihovog izumiranja. Osim toga, nanovlakna, zbog komponente nikla koju sadrže, izazivaju trajnu deformaciju mikroalgi.

Znanstvenici trenutno raspolažu egzaktnim podacima o utjrcaju na mikroalge, kao i na morske ježeve i mekušce. U suradnji s indijskim stručnjacima, ruski istraživači su proveli i eksperimente na ribama.

Sada planiraju kreirati model uticaja opasnih mikročestica na biljni i životinjski svijet u oceanima. Njihov cilj je da otkriju bakteriju ili gljivu koja može pomoći u otklanjanju štetnih utjecaja.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće