1993. godine obični ruski par Jurij i Svjetlana usvojio je tromjesečnog medvjedića. Zahvaljujući blagom odgoju, postigli su nešto fascinantno: Stepan nije agresivan ili neprijateljski raspoložen prema ljudima. Živi sa svojom obitelji i radi kao glumac i model. Glumio je u filmovima poznatih redatelja kao što su Pavel Lungin i Aleksej Učitelj, a redovito se pojavljuju na televiziji i u reklamama.
Senja je bio smeđi medvjed, ali je izgledao poput velike mačke. Bio je visok samo 45 cm i težak 20 kg, dok prosječni smeđi medvjed teži 500kg i može biti visok 1,5 metara.
Pronađen je u divljini kamo su ga planirali i vratiti, ali bio je preslab i stoga je ostao s veterinarima.
Sve impresionirao svojim ljudskim ponašanjem. Spavao je na jastuku, pokrivao se dekama i družio s ljudima. Ali ostali smeđi medvjedi ga nisu prihvaćali – možda zato što je izgledao drugačije.
Senja je i službeno trebao biti proglašen "najmanjim medvjedom na svijetu", ali je uginuo samo nekoliko dana prije dolaska odobrenih dokumenata Guinnessove knjige rekorda.
Grad Jaroslavlj (250 km sjeverno od Moskve) ima medvjedića kao svoj heraldički simbol već od 17. stoljeća, koji simbolizira oprez i snagu. Maša je današnje utjelovljenje Jaroslavljevog "medvjeđeg duha" - slično kao i Bern u Švicarskoj.
Kao mladunku Mašu je od krivolovaca otkupio čovjek koji ju je kasnije pokušao prodati cirkusu. Srećom, Maša je ostala u rezervatu muzeja Jaroslavlj u kojem joj je osoblje izgradilo obor s umjetnom medvjeđom jazbinom. To je sada Mašin dom.
Prilično je stara za medvjeđe standarde – ima više od 30 godina. Tijekom svog boravka u muzeju, Maša nikad nije bila bolesna. Visoka je preko dva metra i ima 250kg.
Stvoren od strane popularnog sovjetskog dječjeg crtača, Viktora Čižikova, Miša je bio maskota Olimpijade u Moskvi 1980. godine. Pojavio se i u obliku igračaka, amblema, znački i još mnogo toga.
Za potrebe Igara izrađen je 8 metara visok balon od helija u liku Miše. Dana 3. kolovoza 1980. tokom svečane ceremonije zatvaranja moskovske Olimpijade balon Miša je pušten u nebo što je prikazano uživo širom Sovjetskog Saveza. Do danas se pamti kao jedna od najdirljivijih javnih ceremonija kasnog sovjetskog razdoblja.
Krajem 1960-ih, sovjetski animacijski studio Sojuzmultfilm producirao je crtani film o medvjediću Winnieu zvanom Pooh. Sovjetski Winnie, međutim, sasvim je drugačiji od Disneyevog! Sovjetski Winnie je uvijek čangrizav, zbunjen i ne vrlo duhovit.
Bilo je potrebno puno glasovne glume i tehničke magije kako bi ga se napravilo simpatičnim. Glas sovjetskom Winnieu dao je nadareni glumac Jevgenij Leonov, čiji je glas bio ubrzan kako bi zvučao smješnije. Winnievo otezanje u govoru poznato je svakom klincu od 1969. godine.
Ovi medvjedi su nepoznati, ali jedni su od prvih s kojima se upoznaje rusko dijete. "Jutro u borovoj šumi" je slika umjetnika Ivana Šiškina i Konstantina Savickog nastala 1889. godine. U sovjetskim vremenima, njezina reprodukcija se pojavila na čokoladnim slatkišima "Nespretni medo", te su tako ti medvjedi postali omiljeni svoj sovjetskoj djeci.
Zanimljiva činjenica: Ivan Šiškin bio je izvrstan u slikanju stabala i biljaka, ali loš sa životinjama. Zato je pozvao Savickog da naslika medvjede. Kada je kolekcionar Petar Tretjakov kupio sliku od Šiškina, uklonio je relativno nepoznat Savickijev potpis, kako bi slika bila vrijednija.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
