Tko je kriv? Ruska internetska zajednica podijeljena oko ubojstva koje je zgrozilo Moskvu

"Zdravo svima. Zovem se Artjom Ishakov i htio bih vam ispričati što se dogodilo ove noći. Ubio sam svoju cimericu. I poj**** sam je. Dvaput", ovako započinje pismo u kojem je opisano ubojstvo 19-godišnje Tatjane Strahove. Autor je također mrtav - nakon što je napisao pismo i zakazao njegovu objavu na društvenoj mreži VKontakte, Artjom je počinio samoubojstvo. Policija je u stanu pronašla njihova mrtva tijela.

Grozna priča

Tatjana je studirala na Visokoj školi ekonomije u Moskvi, a stan je dijelila s Artjomom, studentom Moskovskog državnog tehničkog sveučilišta "Bauman". Njih su dvoje prije nekoliko godina izlazili, no onda su prekinuli. Ostali su prijatelji. Prema Artjomovom pismu, on je "volio" Tatjanu, no, s obzirom na to da ona nije prema njemu gajila iste osjećaje, počeo je luditi od požude i ljubomore te ju je odlučio ubiti.

Rano ujutro 22. siječnja Artjom je čekao Tatjanu da se vrati kući, a potom ju je napao, udarajući je u lice i gušeći, da bi je na koncu izbo nožem. Prema pismu, Artjom ju je silovao dok je još bila živa, a zatim i nekoliko puta nakon što je umrla. Proveo je oko 12 sati u pisanju oproštajnog pisma u kojem je spomenuo mnoge prijatelje i poznanike, uzimajući pauze za jelo i spavanje. Zatim se ubio.

Mentalni problemi

Profesionalni psihijatri su odmah primijetili da je Artjom imao problema s mentalnim zdravljem. Kako je za portal Lenta.ru rekao Petar Kamenčenko, psihijatar iz Moskve, "Artjomovo ponašanje podsjeća na ponašanje psihopata: u prošlosti su se kod njega javljali patološka ljubomora, želja za dominacijom i nasilne fantazije". Artem je spomenuo da je od djetinjstva imao misli o ubijanju te se rezao kako bi te nagone pokušao držati pod kontrolom.

Artjom je također napisao da je posjećivao i psihologa i psihijatra te da je bio na lijekovima. Psiholozi kažu da terapija nije djelovala. Svetlana Bronnikova, psihologinja specijalizirana za traume, u svojoj je kolumni za internetsku stranicu Takije Dela napisala: "Da je Artjom dobio odgovarajuću psihijatrijsku skrb, on i Tanja bi danas bili živi."

Okrivljavanje žrtve

Pretpostavka da je Artjom bio lud nije spriječila niz medija i internetskih korisnika da se fokusiraju na karakter žrtve. Raspravljali su o Tatjaninim bliskim odnosima s Artjomom, njezinom načinu života i društvenom ponašanju. Premijerice, REN TV je objavio intervju s anonimnim Artjomovim prijateljem koji je rekao: "Mislim da je Tanja prisilila Artjoma da to učini... svojom ravnodušnošću [prema njegovim osjećajima]".

Stvari su postale još gore kada su mediji počeli objavljivati fotografije s Tatjaninog Instagrama i društvene mreže VK. Na nekoliko fotografija je pozirala s alkoholom i cigaretama (ili marihuanom), kao i u donjem rublju. Nekoliko je ljudi napisalo da je to izgovor za osuđivanje mrtve djevojke, ili barem za aludiranje na njezinu djelomičnu krivnju.

"Ispostavilo se da je Tanja Strahova bila manje nevina nego što su svi mislili", napisalo je izdanje Dni.ru, nazivajući je "potencijalnom žrtvom", i sugerirajući da je moguće da je ona takvim fotografijama "isprovocirala" Artjoma.

Također, nekoliko je internetskih korisnika iskritiziralo Tatjanu u komentarima na njezinom Instagramu, koji je 26. siječnja još uvijek bio otvoren, nazivajući je "droljom" (i puno gorim imenima), tvrdeći da je njezin stil života doveo do njezine nasilne smrti.

To nije razlog za ubojstvo

Naravno, ne smatraju svi da su takve misli prikladne. Blogerica Darija Andrejeva je u razgovoru za Wonderzine rekla sljedeće: "Od reakcija na Tatjanino ubojstvo prošli su me trnci: Ispada da će, čak i ako vas iznenada brutalno ubiju, mnogi ljudi misliti da ste to zaslužili; samo zato što na Instagramu imate fotografije alkohola i seksualnih igračaka."

Mnogi su podijelili svoje ogorčenje. Ubrzo nakon toga je Anastasija, blogerica iz Minska,  na društvenim medijima započela kampanju s hashtagom #этонеповодубить ("to nije razlog za ubojstvo"). Pod ovom oznakom ljudi (pretežno žene) objavljuju manje ili više eksplicitne fotografije kako bi dokazali da pokazivanje tijela nije provokacija niti razlog za ubojstvo. Polugole fotografije nisu nužne - neke su žene objavile slike ili stavile spomenutu oznaku u svoje Facebook objave.

Evo nekoliko primjera:

"Svi imaju tijelo ispod odjeće; neki ljudi ga pokazuju. To #nijerazlogzaubojstvo. Ništa nije razlog za ubojstvo."

"Ljudi, što nije u redu s vama? Zašto mislite da treba kriviti žrtvu?"

"Dopustite mi da vas posjetim da djevojka može objavljivati svoje erotske fotografije i da to nije razlog za ubojstvo. Može vas odbiti i to nije razlog za ubojstvo. Može vam se ne sviđati i to nije razlog za ubojstvo. Može piti, pušiti i voditi svoj život i to nije razlog za ubojstvo. Ništa nije."