Divlje kamenice s Dalekog istoka Rusije krupnije su od uobičajenih i ne mogu se razvrstati prema međunarodnom standardu. Na primjer, hasanska kamenica može biti teška 400 grama, dok kamenice poznate širom svijeta Fine de Claire imaju samo 60 do 80 grama.
One nisu specifične samo po veličini. Dalekoistočne kamenice imaju blaži ukus od njihovih atlantskih rođaka. Ali i kod njih se mogu razlikovati različite nijanse ukusa: od slanog mora do slatke vanilije.
Još 1904. godine poznati ruski pisac Anton Čehov opisao je u pismu kolegi Borisu Lazarevskom svoje dojmove o posjetu Dalekom istoku: "U Vladivostoku se, barem u vrijeme mira, ne živi otužan život, nego u europskom stilu... Kamenice su u čitavom primorju krupne i ukusne."
Sergej Maljgavko/TASS
U drugim dijelovima Rusije ove su se kamenice na jelovnicima našle odnedavno. U sovjetsko ih doba lokalno stanovništvo nije doživljavalo kao delikatesu, a do prijestolnice jednostavno nisu ni stizale. Zato su ih Japanci rado kupovali po vrlo niskim cijenama.
Rusi su za to vrijeme cijenili druge stanovnike mora: rakove, morske krastavce i češljeve. Međutim, u današnje doba nekih je vrsta sve manje, europske kamenice su preskupe, pa je zanimanje za domaće kamenice u porastu. Osim toga, razvijena je logistika koja omogućava da se one služe svježe ili obrađene ne samo u restoranima Dalekog istoka, nego i u Moskvi i Sankt-Peterburgu.
Dalekoistočna kamenica posjeduje impresivnu raznovrsnost ljuštura. Osim ljepote i neobičnog okusa, dalekoistočna kamenica izvor je mikroelemenata, uključujući cink. Kamenice se preporučuju u slučaju anemije, jer 6-10 komada može zadovoljiti dnevnu potrebu za željezom. Također su bogate nezasićenim masnim kiselinama omega-3.
Press-služba restorana Touch
Svježe kamenice dobro idu uz sok od limuna, ali se mogu kombinirati i sa složenim umacima uz ispijanje vina ili žestokog pića.
Najviše kamenica lovi se na obalama Sahalina, u Primorskom i Habarovskom kraju. To su divlje kamenice koje rastu u prirodi, zato se ne razvrstavaju prema međunarodnom sustavu kao uzgajane kamenice. Ovisno o mjestu gdje se vade, razlikuje se nekoliko vrsta. Ovo su neke koje vam preporučujemo.
5 vrsta dalekoistočnih kamenica:
1. Hasanska kamenica – najljepša
Smatraju se najljepšim među dalekoistočnim kamenicama, ali se i teško vade. Vole da se smjeste duboko pod vodom kod baze stijena, gdje protječu bistre struje.
Vade ih ronioci u Amurskom zaljevu i zaljevu Petra Velikog, nedaleko od Vladivostoka kod naselja Hasan (otud potječe i njihov naziv). Za njih je karakteristična valovita ljuštura koja se tako oblikuje zbog snažnih morskih struja.
Ljušture su od snježnobijele do tamnomaslinaste boje. A meso je krem boje. Prosječna veličina kamenica iznosi 100-200 grama, ali neki primjerci mogu imati i gotovo 400.
Kako se koriste: Kamenica ima snažan ukus mora i podsjeća na krastavac, čak i hrska pri jelu. Preporučuje se upotreba u svježem obliku, bez termičke obrade.
2. Carska kamenica – slana
Carske kamenice vade se u sjevernom dijelu zaljeva Petra Velikog. Zato se ponekad nazivaju kamenice zaljeva Petra Velikog. Drugi nazivi su im: biserne ili ruske.
Press-služba restorana Drinks@Dinners
Imaju blago spljošten oblik ljušture bez valovitog oblika. A sve zbog toga što nastanjuju zaljeve s plitkom vodom i slabim strujama.
Posjeduju krhke i lake ljušture svjetlobež boje, koje se otvaraju lakše od ostalih. Prosječna težina im je 150 grama. Na okus su slanije od rođaka, s lakom slatkastom notom.
Kako se koriste: Uz carske kamenice ide umak od bijelog kuhanog vina, luka šalota, bosiljka i parmezana. Ili se mogu služiti uz liker od citrusnog voća.
3. Kamenica romarinka – najsočnija
Kamenice romarinke vade ronioci u Amurskom zaljevu. One su kombinacija carske i hasanske kamenice. Gornji kapak im je valovit, a donji plosnat.
Press-služba restorana Lark Cafe
Teške su 150-200 grama i posjeduju najbolji odnos težine i količine mesa (oko 15%). Po okusu podsjećaju na hasanske. Gurmani također u njihovom okusu mogu prepoznati notu oraha i šljive, kao i lak morski okus koji ostaje u ustima.
Kako se koriste: Ova sočna mesnata kamenica u svježem obliku se dobro kombinira s limunom ili sojinim umakom. Što se tiče pića, uz nju idu bijelo vino i šampanjac. Njezino se meso može termički obraditi i koristiti kao osnovni sastojak u salatama i juhama.
4. Solovjovska/anivska kamenica – idealna uz votku
Ove divlje kamenice vade ronioci na ekološki čistom mjestu nedaleko od naselja Solovjovka na otoku Sahalinu u Anivskom zaljevu Japanskog mora. Zato se i nazivaju solovjovske, anivske ili sahalinske.
Zbog duguljastog oblika izgledaju kao čamac zelenkaste boje, koju dobivaju jer žive zajedno s algama. Težina im je 200-300 grama. Japanski turisti kada dolaze na Sahalin ne propuštaju priliku da kupe ovu vrstu kamenica.
Kako se koriste: Ove su kamenice slane i zato uz njih dobro idu žestoka pića, na primjer, votka.
5. Posjetska kamenica – ogromna
Posjetske kamenice pravi su divovi. U prosjeku su teške 600 grama s dužinom ljušture od 25 centimetara, a posebno krupni primjerci dostižu kilogram i pol.
One obitavaju u jugozapadnom dijelu Japanskog mora na podvodnim brežuljcima. Izvana podsjećaju na obično kamenje i zato ih pod vodom mogu zapaziti samo profesionalci.
Kako se koriste: Imaju vrlo nježno mesto i slatkasti ukus. Služe se uz svijetlo pivo ili bijelo suho vino.