Novi ruski Robinzoni: Kako ljudi koriste besplatni "dalekoistočni hektar"

Građani Rusije od 2016. godine mogu potpuno besplatno dobiti nekoliko hektara zemlje na Dalekom istoku Rusije. Program "Dalekoistočni hektar" je osmišljen tako da ljudi kultiviraju nepristupačne teritorije na samom kraju Rusije, kako za osobne potrebe, tako i u komercijalne svrhe. Porazgovarali smo s vlasnicima najneobičnijih "hektara".

Kampiranje među pčelama

U Primorju se sada u prirodi među košnicama može provesti dan, pa čak i noć, zahvaljujući Aleksandru Jurkinu. Aleksandar je 2016. godine uzeo 10 hektara zemlje blizu naselja Tigrovo, gdje već ima vikendicu, i tu je s obitelji napravio poljoprivredno imanje.

"Zasad primamo goste, naše prijatelje i njihove prijatelje, koji su saznali za ovo preko usmene predaje", priča Aleksandar. Gosti žive u kući ili u šatorima, a mogu prenoćiti i u "Apitoriju", tj. u objektu gdje držimo košnice s pčelama. "U prizemlju je veliki cedrov ležaj na četiri košnice, a na katu je gostinska soba s pogledom na ostale košnice", objašnjava Jurkin. "Tu mogu odsjesti gosti koji žele ležati ’na pčelama’, tako se okrijepiti i prikupiti snagu slušajući njihovo zujanje i napajajući se njihovom energijom, osjetiti miris smole mandžurskog cedra i meda. Tu se može prenoćiti ili provesti par sati."

Od travnja do studenog Aleksandar živi na imanju sa ženom, troje djece i majkom. Zimu provode u Vladivostoku, gdje djeca imaju dodir "s civilizacijom", a on pravi i popravlja košnice, a također prodaje med preko Instagrama.

Aleksandar je izabrao "hektare" duž rijeke, gdje je prije sto godina bilo naselje. "Tu planiramo raščistiti teren i podići kuće za odmor", kaže on. "Nije velika navala za ovim hektarima, premda ima i ozbiljnih poduzetnika koji uzimaju i po 50 hektara i pokušavaju razvijati turizam i poljoprivredu. Ceste su loše, ima problema sa strujom, a u goste nam iz tajge dolaze tigrovi, divlje svinje i medvjedi."

"Meni treba prostor", kaže on. "Želim da ljudi kod nas osjećaju slobodu, pa makar i bez struje i interneta. I da se čuje zujanje pčela."

Planinsko imanje kao iz bajke

Bračni par Viktor Atamanjuk i Jevgenija Jurjeva s troje djece su još 2003. godine iz Habarovska otišli živjeti duboko u Tajgu. Htjeli su biti sami s prirodom, udaljiti se od uredske svakodnevice i okušati se u biznisu. Ovdje, na planinskom prijevoju Mjao-Čan, osam kilometara od najbližeg naselja, gdje praktički nema ni cesta, napravili su odmaralište bez interneta. Na raspolaganju su četiri gostinske kućice, i svaka ima peć, a tu je i prava ruska "banja" (parna kupelj) na drva i osam sjevernih vučnih pasa za sanjkanje po snijegu. Jevgenija za svoje imanje kaže da je to Dalekoistočna Aljaska.

Zasad sva zarada odlazi na održavanje domaćinstva, a u divljini tajge na sjeveru to nije nimalo lako. "Mi smo o svom trošku napravili bunar, imamo svoj agregat i vozimo se po gotovo neprohodnoj cesti koja je ostala još od sovjetskih geologa. Zimi se ovamo iz naselja može doći samo na električnim saonicama, skijama ili pješke", kaže Jevgenija.

Do 2020. godine su na "dalekoistočnim hektarima" financirani samo poljoprivredni projekti, a za iduću godinu je obećana pomoć turističkom sektoru, pa se Jevgenija nada da će još više gostiju moći uživati u ljepotama Mjao-Čana.

Shiitake gljive i vijetnamske svinje

Donedavno je Andrej Popov živio u Vladivostoku i bavio se videoreklamom, a nedavno je ostavio sve i preselio se u tajgu, u selo Timofejevku, udaljeno 45 kilometara od grada. "Uvijek sam želio imati svoju kuću i svoj vrt. Čim se pojavio program ’Dalekoistočni hektar’, shvatio sam da je vrijeme za akciju", kaže Andrej. "Uzeo sam 9 hektara i napravio ovdje malu farmu."

Najprije sam držao piliće, koze i prepelice, kao i ostali. "Ovdje je teren kamenit, nije pogodan za zemljoradnju", priča on. "Na par hektara sam htio posaditi krumpir, čak sam kupio i traktor. Ali kad se otopio snijeg, vidio sam koliko ima kamenja u polju i zaplakao." Tada je Andrej odlučio uzgajati crne vijetnamske svinje. Zatim je naučio uzgajati japanske šumske gljive shiitake, koje su na cijeni i u kuhinji i u medicini. "Ako se shiitake dobro pokažu, odvojit ću više mjesta za njih", kaže novopečeni farmer.

Za razliku od mnogih drugih, Andrej je imao sreće s infrastrukturom. Teren je pokriven mobilnom mrežom, ima cesta, pa čak i struje. Sve poslove je naučio na internetu i od iskusnijih farmera.

Sada vodi popularni blog na YouTubeu i Instagramu, gdje priča o svom životnom i profesionalnom iskustvu.

Inače, od ožujka 2019. "dalekoistočni hektar" mogu dobiti i stranci, pa čak i ljudi bez državljanstva, pod uvjetom da sudjeluju u državnom programu dobrovoljne seobe sunarodnjaka u Rusiju. Drugim riječima, "dalekoistočni hektar" mogu dobiti svi koji se iz inozemstva sele u Rusiju, čak i ako još uvijek nisu dobili državljanstvo.