Bruno Rukavina: Putin mi je rekao smjerove u kojima bi se hrvatsko-ruski odnosi trebali razvijati

Privatna arhiva
Apsolvent zagrebačkog fakulteta politologije Bruno Rukavina bio je jedan od sudionika Svjetskog festivala mladih i studenata u Sočiju te je također predstavljao svoju državu na otvorenju u Moskvi. U razgovoru s urednicom Russia Beyond Bruno je vrlo otvoreno porazgovarao o festivalu i o svom razgovoru s Putinom.

RB: Kako si predstavio Hrvatsku na otvorenju Svjetskog festivala mladih i studenata?

Postojala su dva otvaranja. Jedno u Moskvi, gdje su se sastali predstavnici delegacija iz svih država, i ono službeno otvorenje Festivala u Sočiju. Ja sam bio na otvorenju u Moskvi gdje su nas volonteri srdačno dočekali. Imali smo službeni program razgledavanja Moskve, večeru i kulturni program na brodu na rijeci Moskvi, a potom smo sudjelovali na paradi/karnevalu od Crvenog trga do stadiona Lužniki. Putem su nas bodrili kolege studenti iz moskovskih sveučilišta i srednjih škola. Ono što mi je bilo najvažnije u predstavljanju Hrvatske je bilo to da se pokažemo kao otvorena, vesela i ugodna država. Bio sam vrlo pristupačan i otvoren za dijalog, naročito s delegacijama iz susjednih država (Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije). Vanjska politika svake države općenito ima 4 smjera djelovanja: bilateralno, multilateralno, dijasporu i njezino susjedstvo. Osobno sam se usredotočio na bilateralan smjer i Hrvatskoj susjedne države, jer sam za to jedino i imao mogućnost. Sada imamo zajedničku grupu na Facebooku i nadam se da socijalni kapital koji smo stekli ondje neće propasti, nego da ćemo održati veze i kontakte. Moram priznati da mi je u Moskvi bilo lijepo i da su se organizatori potrudili da nam bude ugodno, te da nam pokažu i da doživimo što je više moguće Rusije u tako kratkom periodu. Nakon toga smo svi zajedno otišli za Soči gdje smo se pridružili ostalim sudionicima.

 

RB: Koja predavanja su ti najviše svidjela?

Program je bio jako raznolik i imali smo mnogo tema i diskusija, kulturnih i sportskih događanja. Ja sam osobno kombinirao predavanja koja me zanimaju poslovno-karijerno i ona koja me zanimaju osobno. Na neka predavanja nažalost nisam stigao, jer su se mjesta vrlo brzo popunila, pa sam zakasnio prijaviti se na predavanje Lavrova, ali sam uspio otići na predavanje Marije Zaharove koja je govorila o informativnom ratovanju Zapada i Rusije, o globalnim problemima u svijetu i mnogim drugim pitanjima. Od ostalih bih izdvojio radionicu o edukaciji i onu o tome kako mladima pristupiti s novim inovativnim načinima učenja, predavanja ruskih astronauta i sajam robotike. Vrlo me iznenadilo kako je Rusija daleko otišla po pitanju umjetne inteligencije i tehničkih znanosti. Osim toga, sudjelovao sam i na različitim dodatnim panelima o znanosti i ekologiji, za što se Rusija također sve više zanima. Vidio sam da se Rusija snažno okrenula budućnosti i da je shvatila kako su znanost, obrazovanje i tehnologija vrlo važne za napredak države. Nadam se da će i implementacija tih različitih ideja prezentiranih na Festivalu u Rusiji uspjeti, a neke bih volio vidjeti i u Hrvatskoj, naročito one tehnološke. Budućnost je sada i, što prije to shvatimo i njoj se posvetimo, to bolje za nas.

 

RB: S kim si se od poznatih ruskih ličnosti susreo? O čemu ste razgovarali?

Kao predstavnik delegacije imao sam se priliku susresti s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom i to mi je bila velika čast. Naime, o njemu čitam, gledam dokumentarce i proučavam ga godinama, a on mi je i najvažniji dio diplomskog rada na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Razgovarao sam s njim o odnosima Rusije i Hrvatske, kao i o posjetu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Rusiji, s kojom se Putin susreo dan prije. Rekao mi je najvažnije smjerove u kojem bi se hrvatsko-ruski odnosi trebali poboljšati i gdje bismo sve mogli surađivati. Nadam se da ćemo neke od tih smjerova uspjeti i realizirati. Hrvatska je članica EU i NATO saveza i znamo kako se ondje postaviti. Međutim, zbog tih savezništava ne smijemo zanemariti Rusiju. Ona nije samo velika država, nego je teritorijalno najveća država na svijetu i bila bi apsolutna ludost zanemariti takvu državu u međunarodnim odnosima. Hrvatska treba imati čisti strateški pristup prema bilateralnim odnosima s Rusijom i ne dozvoliti da u te odnose ulazimo s prikrivenim motivima, nego se suradnja mora temeljiti na obostranim interesima kojih je mnogo. Samo bih izdvojio da je u Hrvatskoj najrazvijenija gospodarska grana turizam, a po istraživanju Hrvatske gospodarske komore, turisti koji najviše troše tokom turističke sezone su Rusi. Oni u džepove Hrvata ostave 125 eura dnevno. Ja osobno vjerujem da je ovo jako dobar razlog da se naprave neki pomaci u viznom režimu koji koči veći dolazak Rusa tokom sezone na Jadran, a po tom pitanju postoje mnogobrojne opcije, samo je potrebna politička volja i maštovitost.

 

RB: Da si imao više vremena, što bi ga pitao?

Pričao bih o svemu. Kako ga godinama proučavam i pratim, imao sam osjećaj kao da stojim pred starim prijateljem, koji me još nije upoznao, a ne pred jednim od najmoćnijih ljudi na svijetu. Kada sam ga ugledao, od toliko pitanja nisam opće znao što da ga upitam, pa sam se odlučio za ono najlakše o hrvatsko-ruskim odnosima. Ali volio bih popričati s njim o stanju u Europi i svijetu, još detaljnije o hrvatsko-ruskim odnosima, o energetskim interesima Rusije u jugoistočnoj Europi. Nakon što sam vidio kako je pristupačan u neformalnom razgovoru, vjerujem da bismo mogli razgovarati o raznim temama, a ne samo o onima iz svijeta politike.

 

RB: Kakva je bila reakcija kolega kad su saznali da si od svih samo ti imao priliku razgovarati  s Putinom?

Reakcije su bile uglavnom pozitivne. Mnogi su mi kolege čestitali i bili su sretni što sam to ostvario. Nekima je možda bilo malo krivo, međutim, niti ja nisam znao da ću se s njime sastati, već je to sve bilo veliko iznenađenje ruskih organizatora koji su izabrali 30 ljudi od 30 000 koji su im bili od važnosti ili u koje su imali povjerenje. Jedna moja prijateljica iz Hrvatske mi je rekla da je susret bio sudbina jer toliko pričam i čitam o njemu, te godinama pokušavam objasniti ruske stavove i akcije kolegama na Fakultetu. Nadam se da ću imati još koju priliku razgovarati s njime.

 

RB: Je li bilo nekih nedostataka na Festivalu?

Možda jedino to što neki volonteri nisu znali engleski. Meni nije bio problem sporazumijevati se na ruskom, jer ga razumijem, ali ga još ne znam tako dobro govoriti, ali neki sudionici ga nisu znali, pa su imali malih problema u komunikaciji.

Uostalom, bio sam, kao i većina sudionika, fasciniran Sočijem, Olimpijskim selom, ugođajem ondje, tako da, ako i jest bilo nedostataka, nisam ih primijetio. Meni je osobno hrana bila odlična. Na početku su redovi bili jako veliki, pa su organizatori dogovorili s vojskom da nam se priprema vojna hrana, koja mi je isto bila ukusna. Smještaj je također bio dobar, ali nisam previše obraćao pozornost na njega, jer bih ondje došao navečer prespavati, a sljedeći bih se dan rano ujutro uputio na programe, predavanja i radionice. Smatram da nam ništa nije nedostajalo i da je većina zahvalna Rusiji što nas je ugostila na deset dana da vidimo i osjetimo njezinu bogatu kulturu. Ovo jedan od najvećih događanja ove godine u Rusiji koji pokazuje njezin „soft power“ u svijetu.

Više