Europski kompromis: Produžili sankcije Rusiji

Vladimir Sergeev/RIA Novosti
Europska unija automatski je produžila ekonomske sankcije Rusiji još na šest mjeseci. Kao osnova za nastavak navodi se neizvršavanje Minskih sporazuma. Ipak, ruski stručnjaci su uvjereni da postoje razilaženja u mišljenju unutar EU, a obrazloženje povezano s Minskim sporazumom je samo kompromisna odluka.

Europska unija je produžila sankcije protiv Rusije do kolovoza 2016. godine. Ta je odluka donesena, jer Rusija ne ispunjava sve zahtjeve Minskog sporazuma do dogovorenog roka (do 31. prosinca 2015.), stoji u priopćenju Vijeća EU. ''Vijeće će u međuvremenu procjenjivati napredak u realiziranju zahtjeva sporazuma'', ističe se u priopćenju. Moskva je, sa svoje strane, istaknula da realizacija Minska-2 trenutno ne ovisi o Rusiji. Zbog toga se može reći, smatra Moskva, da je obrazloženje nastavka sankcija konfliktom na jugoistoku Ukrajine umjetno i neutemeljeno. ''Situacija će se izmijeniti, ako Europska unija bude na pravi način surađivala s Kijevom, potičući ga da izvrši minski Kompleks mjera, koji je odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a u svojoj rezoluciji 2202'', rekli su u ruskom MVP-u.

 

Krim u drugom planu

Međutim, nisu sve države Europske unije bile jednoglasno za nastavak ekonomskih ograničenja, iako su sve donijele zajedničku odluku (tu odluku podržale su sve članice Vijeća Europske unije). Sankcije same po sebi izazivaju sve više pitanja, ističe Sergej Utkin, voditelj Odjela za strateške ocjene Centra za situacijsku analizu. Početkom prosinca Italija je pokušala ''poljuljati'' svrsishodnost sankcija, automatski blokiravši njihov nastavak i inzistiravši na potrebi za ''političkim razmatranjem''. I Francuska, Njemačka, Grčka, Češka pozvale su da se ukinu sankcije. No Zapad je kao glavni uvjet ukidanja sankcija naveo ispunjavanje svih točaka minskog memoranduma te odustajanje od tog uvjeta stavilo bi pod upitnik reputaciju same Europske unije. ''To je stvar sposobnosti EU da provodi vlastite odluke i ona ne može pokazati nedosljednost po tom pitanju'', govori Utkin. Doduše, prema njegovim riječima, ta odluka da se ukidanje sankcija poveže sa situacijom u Donbasu nije samo kompromis između zapadnih država, nego i u određenoj mjeri kompromis s Rusijom: na taj način kao da se problem Krima stavlja u drugi plan.

 

Odakle kritika

Zasad je disciplina Europske unije iznad političkih interesa pojedinih država, iako u Europskoj uniji postoje grupe, koje pokušavaju učvrstiti utjecaj na račun antisankcijske retorike. U Europskom parlamentu to je Europska narodna stranka i socijalno-demokratski blok, plus maleni broj liberalnih stranaka. Recimo, Slobodna demokratska stranka Njemačke, koja ovaj put nije prošla u parlament, nema svoje mjesto na političkoj sceni, govori stariji znanstveni suradnik u Analitičkom centru na Institutu za međunarodna istraživanja MGIMO Leonid Gusev.

U studenom 2014. protiv učinkovitosti sankcija izjasnio se i austrijski kancelar Werner Faymann pozivajući se na ekonomsku nesvrsishodnost. Konkretno, austrijski Raiffeisen veći dio prihoda dobio je upravo od kćeri-kompanija u Rusiji. ''U Europi postoji pritisak od strane biznisa, koji se naviknuo na to da u razvijenoj tržišnoj ekonomiji ne bi trebalo biti smetnji. Zbog toga se pokušavaju ukinuti sankcije'', objasno je Aleksej Portanski, profesor Fakulteta za svjetsku ekonomiju i politku na Višoj školi ekonomije.

 

Životno važno pitanje

Unutar Europske unije postoji veliko razilaženje u mišljenju o plinovodnom projektu Sjeverni tok 2. Bez obzira na sankcije, Njemačka je potpisala sporzum s Rusijom o ST-2, što je izazvalo nezadovoljstvo kod Italije. Ona je bila zainteresirana za drugu maršrutu – Južni tok, no projekt se morao obustaviti zbog protivljenja Europske komisije. Sad bi moglo doći do pojačane kritike SP-2 od strane onih država kojima to nije ekonomski interesantno. Rasprava o potrebi širenja Sjevernog toka bila bi žustra i bez krize na jugoistoku Ukrajine, budući da su razgovori o smanjenju energetske ovisnosti nastali puno prije toga, podsjetio je Portanskij.

Općenito govoreći, pitanje sankcija je opasno i za jednu i za drugu stranu, svi će pretrpjeti ekonomske gubitke, no Rusija i EU mogu živjeti u tom režimu, smatra Utkin. Između ostalog i zbog toga što za neke zapadne države postoje pitanja koja su važnija od ekonomije, ta pitanja leže u političkoj ravni. ''Za države Baltika kritika djelovanja Rusije u Donbasu je pitanje od životne važnosti. Oni smatraju da to jača njihovu sigurnost i pozicije u Europi. Iako su one našle pod velikim udarom zbog uzvratnih mjera Rusije''.

Tko od država najviše gubi od sankcija 

Dmitrij Abzalov, predjednik Centra za stratešku komunikaciju 

Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Italija su glavne države koje su nastradale od uvođenja snakcija ruskom naftno-plinskom i financijskom sektoru.

Sankcije su dovele u težak položaj glavne banke koje imaju kćerke-kompanije: Raiffeisen, Rosbank.

I ruske kompanije predstale su se širiti na vanjska tržišta. Prije sankcija učvršćivale su se na tržištima Velike Britanije, Londonske burze. Na drugim burzama (irska i burza New Yorka) gotovo da se ne nalaze.

Osim toga, zbog sankcija je ruski korporativni sektor ostao bez zapadnog kredita.

Glavni davatelji kredita bili su Njemačka, Francuska, Italija.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće