Zora Arkus Duntov, sin ruskih Židova koji se smatra ocem mitske "Corvette"

Automoto
NIKITA PETROV
Ljubitelji sportskih automobila sigurno prepoznaju legendarni Chevrolet Corvette, ime koje odjekuje brzinom, stilom i dugom poviješću inovacija u automobilskoj industriji. Iza stvaranja ove legende američkog automobilizma stoji strastveni inženjer ruskog podrijetla: Zora Arkus Duntov.

Počeci Zore Arkusa Duntova

Zora Arkus Duntov rođen je 25. prosinca 1909. u Belgiji, ali korijene vuče iz Rusije. Njegov otac, Jakob, bio je inženjer rudarstva, a majka, Rachel Kogan, studentica medicine. Obitelj je otputovala u Sankt-Peterburg (tadašnji Petrograd) upravo na vrijeme da preživi Prvi svjetski rat i rusku revoluciju. Kako navodi stranica Udruge ruskih trgovaca automobilima, kada su teška vremena dovela do nestašice kruha, legenda kaže da se Zora naoružao revolverom kako bi prehranio svoju obitelj. Pištolj mu je dobro došao i kada je morao uvjeriti lokalnog liječnika da se dođe pobrinuti za njegovu bolesnu majku.

Njegovi su se roditelji rastali i u njihovu se kuću uselio majčin novi partner, inženjer elektrotehnike Josef Duntov. Zbog teških ekonomskih prilika u kući je nakon razvoda i dolaska očuha ostao i Zorin otac Jakob Arkus. Godinama kasnije, 1941., Zora je konačno dovoljno poštovao svog trećeg roditelja da promijeni prezime u Arkus Duntov.

Godine 1927. obitelj se preselila u Berlin. Mladog Zoru, opčinjenog svime što se može samostalno kretati, malo je zanimala škola. Iako je Duntov u ranom djetinjstvu sanjao da bude vozač tramvaja, tramvaji su kasnije ustupili mjesto motociklima i automobilima. Njegovo prvo motorizirano vozilo bio je motocikl, s kojim je jurio po obližnjim trkaćim stazama i ulicama Berlina.

Kad su njegovi roditelji, u strahu za njegovu sigurnost, inzistirali da motocikl zamijeni automobilom, Duntov je kupio model s branicima za bicikle njemačkog proizvođača Boba. Bob je dizajniran za natjecanje na ovalnim stazama. Nije imao prednje kočnice, a stražnje su bile slabe. Duntov je diplomirao na Politehničkom sveučilištu Charlottenburg (danas Tehničko sveučilište u Berlinu) 1934. godine.

Također je počeo pisati inženjerske članke za njemačku publikaciju Auto Motor und Sport. Dok je bio u Berlinu, Duntov je upoznao četrnaestogodišnju Elfriede "Elfie" Wolf, koja je došla u grad učiti balet i akrobatski ples. Ostali su u kontaktu nekoliko godina dok je Elfie putovala s plesnim trupama. Konačno se nastanila u Parizu kao plesačica u Folies Bergèreu. Vjenčali su se u veljači 1939., malo prije izbijanja Drugog svjetskog rata.

Nakon izbijanja rata, Zora se prijavila u Francusko ratno zrakoplovstvo. Kad se Francuska predala, Duntov je od španjolskog konzulata u Marseilleu ishodio izlazne vize, ne samo za sebe i Elfie, već i za svog brata i roditelje. Elfie, koja je tada živjela u Parizu, napravila je dramatičnu utrku do Bordeauxa u svom MG-u neposredno prije napredovanja nacističkih trupa. U međuvremenu, Duntov i njegov brat Jura sakrili su se u bordelu. Pet dana kasnije, Elfie se ponovno susrela s Duntovom i njegovom obitelji, a kasnije su se u Portugalu ukrcali za New York.

Novi život u SAD-u

Nastanjeni na Manhattanu, braća su 1942. osnovala Ardun Mechanical Corporation, koja je nosila ime Arkus i Duntov. Ardun je prvo proizvodio matrice i bušilice za streljivo, a zatim dijelove za zrakoplove. Ardun je prerastao u inženjersku tvrtku s 300 zaposlenika i cijenjenim imenima kao što je Offenhauser, no tvrtka je kasnije bankrotirala nakon nekih upitnih financijskih odluka partnera kojega su angažirala braća Arkus Duntov. Arkus Duntov pokušao je kvalificirati Talbot-Lago za utrku Indianapolis 500 1946. i 1947., ali nikada nije ušao u utrku. U to vrijeme Zora je dobio poziv iz jedne britanske tvrtke i njegov se brat odlučio posvetiti financijama.

Zora je ubrzo napustio SAD i otišao u Englesku kako bi razvio sportski automobil Allard, s kojim se natjecao u utrci 24 sata Le Mansa 1952. i 1953. Njegov je cilj bio poboljšati i pripremiti automobile kompanije. Valja napomenuti da su neki od njih bili Fordovi V8, na koje je Duntov, između ostalog, primijenio svoje stare pronalaske.

Strast prema inženjerstvu i brzini

Od mladosti je Zora Arkus Duntov pokazivao duboko zanimanje za inženjerstvo i brzinu. Nakon što je završio studij strojarstva na Sveučilištu u Michiganu, počeo je raditi na nizu inženjerskih i dizajnerskih projekata. Međutim, njegov se život zauvijek promijenio kada je 1951. prisustvovao utrci 24 sata Le Mansa.

Buka motora, uzbuđenje natjecanja i pogled na trkaće automobile osvojili su ga. Odlučio je da će njegova budućnost biti neraskidivo povezana sa svijetom motosporta i automobilske industrije. Ta ga je strast dovela do pridruživanja tvrtki Chevrolet 1953., što je bio ključni trenutak u povijesti Corvette.

Chevrolet Corvette: Rođenje legende

Chevrolet Corvette lansiran je 1953. kao sportski automobil upečatljivog izgleda, ali nedostajale su mu performanse da bi se mogao natjecati s europskim sportskim automobilima tog vremena. Kada se Arkus Duntov pridružio Chevroletu, imao je jasan cilj na umu: transformirati Corvette u sportski automobil svjetske klase.

Njegov fokus na inovacije i performanse brzo je ostavio traga na Corvetti. Godine 1955. uveden je prvi motor V8, čime je započela nova era snage i brzine. Pod vodstvom Arkusa Duntova, Corvette je počela sudjelovati u automobilističkim natjecanjima i stjecati priznanje u svijetu utrka.

Utrke i postignuća

Zora Arkus Duntov nije bio samo strastveni inženjer, nego i talentirani vozač utrka. Natjecao se u nekoliko kategorija, uključujući Le Mans, gdje je nastupio u nekoliko navrata. Njegovo vozačko iskustvo dalo mu je jedinstveno razumijevanje onoga što vozači trebaju u automobilu visokih performansi.

Tijekom svog vremena u Chevroletu, Arkus Duntov postao je vodeći zagovornik Corvette u svijetu utrka. Nadgledao je razvoj visokoučinkovitih verzija Corvetta, poput poznate Corvette s ubrizgavanjem goriva "Fuelie", koja je briljirala na američkim trkaćim stazama.

Motor V8 "Small-Block"

Jedna od najtrajnijih ostavština Zore Arkusa Duntova njegov je doprinos razvoju Chevroletovog motora V8 "Small-Block". Ovaj je motor postao industrijski standard i koristio se u velikom broju vozila visokih performansi. Kombinacija motora V8 s Corvetteinom laganom šasijom rezultirala je iznimno brzim i okretnim sportskim automobilom.

Arkus Duntov radio je na kontinuiranom poboljšanju motora, što je omogućilo Corvetti da zadrži svoju poziciju lidera na tržištu sportskih automobila. Njegov doprinos razvoju motora V8 "Small-Block" smatra se temeljnim u povijesti automobilske industrije.

Dominacija u utrkama

Pod utjecajem Zore Arkusa Duntova, Chevrolet Corvette počeo je dominirati svijetom utrka. Godine 1960. Corvette je postigla povijesnu pobjedu u svojoj klasi na utrci 24 sata Le Mansa. Ovo postignuće nije samo pokazalo trkaće sposobnosti Corvette, već je i učvrstilo njezin status sportskog automobila svjetske klase.

Uspješno sudjelovanje u utrkama poboljšalo je imidž Corvette i privuklo strastvenu bazu obožavatelja. Arkus Duntov i njegov tim neumorno su radili na poboljšanju performansi i aerodinamike automobila, što je rezultiralo kontinuiranim pobjedama na trkaćim stazama u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta.

Corvette "Sting Ray" i Split-Window

Jedna od najznačajnijih prekretnica u povijesti Corvette bilo je lansiranje modela Corvette Sting Ray 1963. Ovaj model, dizajniran pod nadzorom Arkusa Duntova, odlikovao se inovativnim aerodinamičnim dizajnom i agresivnim izgledom koji su ga učinili ikonom stila.

Posebna značajka Sting Raya bio je njegov stražnji prozor podijeljen na dva dijela, poznat kao "split-window". Ova jedinstvena značajka bila je kontroverzna, ali danas je jedna od najcjenjenijih među kolekcionarima Corvetta. Arkus Duntov neprestano je tražio nove načine za poboljšanje performansi i dizajna Corvette, a Sting Ray bio je dokaz njegove odvažne vizije.

Trajno naslijeđe

Kako su odmicale sedamdesete, Zora Arkus Duntov povukao se sa svog aktivnog položaja u Chevroletu, no njegovo je nasljeđe u automobilskoj industriji i dalje živjelo. Umro je u Detroitu 21. travnja 1996., a njegov je pepeo pokopan u Nacionalnom muzeju Corvette u Bowling Greenu, Kentucky. Kolumnist i dobitnik Pulitzerove nagrade George Will napisao je u osmrtnici ovog Rusa da, "ako ne oplakujete njegov odlazak, niste dobar Amerikanac".

Njegov utjecaj na razvoj Corvette i automobilske tehnologije općenito ostaje neosporan.

Uvršten je u Međunarodnu automobilsku kuća slavnih 2003. godine, što je dokaz njegovog trajnog utjecaja na svijet automobilizma.