Sovjetski KGB je u svojim operacijama koristio ove tajne automobile - „spavače“

GAZ-24, poznatiji pod nazivom „Volga“, bio je popularno vozilo koje je u SSSR-u pravila Gorkovska tvornica automobila od 1968. do 1992. godine. Te automobile su rado koristili državni dužnosnici i pripadnici KGB-a.

Uz standardne modele postojala je i specijalna verzija GAZ-24 koja je pravljena specijalno za KGB. Jedan takav model je imao oznaku GAZ-24-24. Njega su često koristili agenti državne sigurnosne službe. Auto je imao modernizirani motor od 195 KS s 8 cilindara i automatski mjenjač. Mogao je za 15 sekundi razviti brzinu od 0 do 100 km/h (što je za današnje vrijeme izuzetno spor rezultat, ali treba staviti stvari u kontekst toga vremena), a maksimalna brzina mu je iznosila 190 km/h. Toliko je bio popularan u KGB-u, da je taj model često i nazivan „KGB Volga“.

Druge varijante su također bile napravljene s dodatnim funkcijama, usklađenim s potrebama KGB-a. Jedna takva modifikacija je dobila oznaku GAZ-24-25. Nju je uglavnom koristila Deveta uprava KGB-a, tj. služba osiguranja političkih vođa SSSR-a. Ovi automobili su imali iste karakteristike kao i GAZ-24-24, ali s dodatnom opremom za komunikaciju, skrivenom u prtljažniku.

Gorkovska tvornica automobila počela je 1981. godine praviti i GAZ-3102, specijalnu verziju „Volge“ s poboljšanim vanjskim i unutarnjim dizajnom. Šasija je također bila modernizirana, dodane su disk kočnice na prednje kotače, kao i tandem vakum pojačivač kočenja. Karoserija je projektirana uz dobro dizajniranu zonu deformiranja, a spremnik za gorivo je pomjeren na sigurnije mjesto.

Visoki dužnosnici su jako cijenili ovaj automobil, te je samo bilo pitanje vremena kada će se pojaviti modificirana verzija na bazi modela GAZ-3102. Prva četiri automobila s oznakom GAZ-31012 sklopljena su 1985. godine. Ovaj auto poznat pod nazivom „Stizač“ imao je ojačanu karoseriju, ovjes i kočnice, dok je motor preuzet od modela GAZ-14.

Osim modela GAZ-31012, koji je napravljen tako da ne sliči na automobil KGB-a, 1988. godine je pušten u proizvodnju i GAZ-31013. Za razliku od svog prethodnika, ovaj model nije bio prerušen u običnu „Volgu“. Imao je duple ispušne cijevi i automatski mjenjač.

Sve specijalizirane „Volge“ pravljene su u pogonu gdje je sklapan mali broj primjeraka i svi oni su u suštini bili ručno izrađeni. Zbog toga su se ova vozila odlikovala visokom kvalitetom. Poslije raspada Sovjetskog Saveza ovi automobili su do 1993. godine pravljeni u ograničenim serijama.

U suvremenoj Rusiji se kao specijalna vozila osiguranja sa sredstvima za komunikaciju koriste automobili strane proizvodnje.

GAZ-24 i njegove specijalne verzije i danas su simbol sovjetske automobilske industrije i nehotice se asociraju s KGB-om, a cijene ih kolekcionari iz cijelog svijeta.