Koji su modeli Moskviča postali legenda?

Britanski reli vozač Tony Lanfranchi pobijedio je 1972. godine na utrkama u seriji Castrol i Britax, vozio je Moskvič 412. Automobil koji je koštao manje od 600 funti sterlinga prema pravilima je pripadao posljednjoj, četvrtoj grupi (podjela se pravila prema cijeni automobila, a ne prema tehničkim karakteristikama). Veliki broj bodova koje je Tony sakupio u svojoj kategoriji omogućio je i njemu i Moskviču da u ukupnom plasmanu preteknu najveću konkurenciju, tj. BMW 2002 Tii i Ford Capri 3 000 GT, i postanu apsolutni pobjednici.

Nakon ovog uspjeha model 412 je u svoje vrijeme bio jedan od najpopularnijih u SSSR-u, a visoko je cijenjen i u inozemstvu.

Zahvaljujući optimalnom spoju pouzdanosti, snage i štedljivosti, Moskvič je još tijekom 1960-ih postao vodeća marka sovjetske industrije automobila, i vrlo se brzo više od polovice godišnjeg broja vozila pravilo za izvoz.

Kasnije su Žiguli i Volga potisnuli Moskviča s vrha rang-liste "narodskih" sovjetskih automobila, tako da je ovaj brend izgubio nekadašnje pozicije, da bi 2001. godine posljednji primjerak sišao s tvorničke trake. Tada se smatralo da marka "Moskvič" pripada prošlosti. Od 1998. do 2022. u moskovskoj tvornici "Moskvič" sklapali su se automobili marke Renault i Nissan, a 2012. godine je koncern Renault otkupio cijelo poduzeće.

U svibnju 2022. godine tvornica je prešla u vlasništvo grada Moskve i vraćeno joj je ime "Moskvič". Istovremeno je najavljeno i obnavljanje proizvodnje istoimenog automobila, i to ne samo u verziji s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, nego i s elektromotorom. Trenutno su novi modeli preuređena verzija kineskog crossovera s pogonom na prednje kotače JAC JS4 (to je zapravo Sehol E40X), koji se proizvodi od 2018. godine, i prodaje ne samo u Kini, nego i u Brazilu, Egiptu i Libiji.

A koji su modeli Moskviča svojevremeno bili senzacija sovjetske automobilske industrije?

1. Moskvič 400 – prvi sovjetski automobil za široke narodne mase s njemačkim "pedigreom"

Prvi model Moskviča pravio se od 1946. do 1954. godine. To je u velikoj mjeri bila kopija modela Opel Kadett K38, koji se proizvodio u Njemačkoj 1937.-1940. Sovjetski istraživači ove oblasti kažu da su crteži i master modeli reproducirani u Njemačkoj naporima mješovitih kolektiva njemačkih i sovjetskih inženjera. Kasnije su napravljene i modifikacije: furgon i pickup, pa čak i kabriolet limuzina. Završno testiranje vozila obavljeno je tek 1949. godine, kada je serijska proizvodnja već uvelike bila u toku.

Moskovska tvornica automobila puštena je u pogon 1930. godine i prva vozila na njenoj traci bili su američki "Fordovi". Najprije su se sklapali originali od "matičnih" dijelova, a zatim su se, od 1933. godine, u tvornici sklapale sovjetske licencirane kopije GAZ-A i GAZ-AA. Sljedeći je bio KIM-10-50 na bazi modela Ford Prefect.

2. Moskvič 407 – uspješan model za izvoz

Ovo je bio modernizirani model starijeg Moskviča 402. Proizvodio se od 1958. do 1963., i za to je vrijeme napravljeno 359 980 primjeraka, od toga 120 903 za izvoz. Nekoliko je godina zaredom više od polovice tiraže odlazilo u inozemstvo.

Vozila namijenjena zapadnim kupcima imala su karoseriju u dvije boje, dorađenu vanjštinu i skuplju kabinu, a u pojedinim primjercima volan je bio s desne strane. Ovaj je automobil bio tražen u Francuskoj, Belgiji, Skandinaviji, Finskoj i Velikoj Britaniji. U Europi je Moskviče sklapala belgijska firma Scaldia i prodavala ih pod svojim brendom Scaldia Essence.

Ovaj automobil razvijao je brzinu od 115 km/h, što mu je omogućilo da dostojanstveno sudjeluje u svom prvom reliju "1000 jezera" u Finskoj. Moskviči su tamo debitirali kao osnovna vozila koja nisu predviđena za brza sportska natjecanja, ali su na finiš stigli bez ikakvih ozbiljnih kvarova.

Kasnije su konstruktori napravili sportski Moskvič 407 "kupe" s motorom od 70 KS, i on je redovno sudjelovao u raznim međunarodnim utrkama: na reli utrkama "Akropola" i "Monte Carlo", na maratonskim reli utrkama "London – Sydney" i "Pariz – Sydney", i osvajao medalje. To je dodatno doprinijelo da u inozemstvu poraste zanimanje za ovu marku.

3. Moskvič 408 – najbolje stilizirani sovjetski sedan

Automobil sa silaznim linijama karoserije, "perajama" pozadi, izduženim farovima i naplatcima od 13 inča (prvi takav u sovjetskoj automobilskoj industriji) bio je vrlo popularan kako u SSSR-u, tako i u zapadnim zemljama.

Tehničke karakteristike (motor od 60,5 KS razvijao je brzinu od 129 km/h) također su osigurale ovom modelu popularnost u inozemstvu. Do kraja 1960-ih više od polovice svake serije pravilo se za izvoz.

U Skandinaviji se ovaj automobil prodavao pod nazivom Moskvich Carat, u Francuskoj Moskvitch Elite 1360, u Velikoj Britaniji (za koju se pravila posebna verzija s volanom na desnoj strani) Moskvich 408, u Njemačkoj Moskwitsch, u Finskoj Moskvitsh Elite (s dva fara) i Elite de Luxe (s četiri fara). U Bugarskoj se automobil sklapao od sovjetskih strojarskih dijelova pod nazivom Rila 1400. U Belgiji je sklapanje obavljala firma Scaldia-Volga koja je prodavala različite modifikacije Moskviča pod nazivima Scaldia 408, Scaldia 1360, Scaldia 1400, Scaldia 1433 (karavan s troja vrata), Scaldia 1426 (karavan s pet vrata) ili Scaldia Elita. U jedan broj automobila sklopljenih u Belgiji ugrađivali su se europski dizelski motori.

Zanimljivo je da je u SSSR-u model 408 koštao 5000 rubalja ili 1900 funti sterlinga, dok je u Velikoj Britaniji koštao oko 650 funti.

Automobil se pravio od 1964. do 1975. na dva mjesta – u moskovskoj i u iževskoj tvornici.

4. Moskvič 412 – moćni i sigurni prvak relija

Motor ove usavršene verzije Moskviča 408 imao je 75 KS i razvijao maksimalnu brzinu od 145 km/h. U svojoj klasi malih automobila druge grupe sa zapreminom motora do 1499 kubika bio je rekorder po opterećenju motora. Ujedno je Moskvič 412 IE bio prvi automobil u SSSR-u koji je 1969. godine opremljen sigurnosnim pojasevima. Pored toga, dobio je i dvokružni kočioni sustav i dodatke na branicima za zaštitu tog dijela automobila. Smatra se da je Moskvič 412 IE bio prvi sovjetski automobil u čijoj je konstrukciji velika pažnja posvećena pitanju pasivne sigurnosti. On je od 1969. godine bio osnovni model moskovske tvornice automobila i slovio je za čvrsto vozilo visoke prohodnosti. Podrazumijeva se da je imao i sportsku verziju za sudjelovanje u utrkama.

Model se sklapao od 1967. do 1976. u Moskvi, a također od 1967. do 1997. u Iževsku, gdje je imao samostalnu marku Iž-2125. Prema procjenama suvremenika, iževski Moskviči su bili čvršće sklopljeni, dok su moskovski imali finije uređenu unutrašnjost.

U obje su se tvornice pravila i vozila za izvoz. Ovaj se model sklapao i u Finskoj i Bugarskoj. Na bugarsko tržište plasiran je pod nazivom Rila. SKD montaža vozila (sklapanje potpuno spremnih krupnih komponenti automobila) obavljala se i u Belgiji, u poduzeću Scaldia-Volga koje je ovaj automobil prodavalo pod brendom Moskvich Scaldia 1500. Belgijski Moskvič razlikovao se od sovjetskog po vanjskom izgledu kabine, a pored toga je kao opciju imao i ugrađen dizelski motor.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji