Koje je automobile vozio car Nikolaj II. Romanov (FOTO)

Službeno se car Nikolaj II. prvi put upoznao s automobilom 1896. godine, kada je posjetio Sverusku industrijsku i umjetničku izložbu u Nižnjem Novgorodu. Ali tada nije obratio posebnu pažnju na ovaj "proizvod" i radije je degustirao vina u paviljonu kneza Golicina. Prvi carev automobil bio je Serpollet na parni pogon, ali on se gotovo odmah pokvario.

U svoju prvu vožnju automobilom car Nikolaj otisnuo se 1904. godine. U početku ga je u svom automobilu vozio njegov brat, veliki knez Mihail, a zatim i knez Vladimir Orlov. Orlov je, na primjer, vozio cara u luksuznom modelu Delaunay-Belleville, jednom od najskupljih automobila toga doba.

"Nismo nijednom udarili pješaka. Naravno, ja sam uvijek bio krajnje oprezan, jer je po mom mišljenju nedopustivo da automobil u kojem se vozi car udari njegovog podanika", sjećao se kasnije knez Orlov. Ubrzo su vožnje postale svakodnevna pojava. Car Nikolaj je 1905. godine poželio imati vlastiti automobilski park. "Mi ne možemo i dalje zloupotrebljavati Orlovljevu dobrotu. Kupite dva-tri automobila i povjerite taj posao Orlovu. On se u to razumije bolje od svakog profesionalca", napisao je car Nikolaj svojim službenicima.

Tijekom 1905. i 1906. godine napravljene su garaže u Carskom Selu i Petergofu, ljetnim rezidencijama carske obitelji. Najprije su za cara i njegovu obitelj kupljena četiri automobila Mercedes Benz, a zatim je nabavljeno još više automobila. Krajem 1906. godine za automobile je utrošeno preko 100 000 rubalja, što je ogromna suma kada se usporedi s godišnjom zaradom jednog ministra koja je iznosila oko 1000-1500 rubalja.

Zatim je 1907. godine u sklopu Ministarstva carskog dvora osnovana "Vlastita garaža Njegovog Carskog Veličanstva" (službeni naziv).

Caru su kupovani samo prvoklasni automobili: Mercedes Benz, Delaunay-Belleville, Renault, Peugeot i dr., a 1911. godine kupljena su dva automobila Rolls Royce Silver Ghost. Tako je 1917. godine devet automobila u garaži pripadalo caru i njegovoj obitelji, a ostalih 17 članovima carske svite.

Iz državne kase je za carske automobile 1906. godine izdvojeno 77 277 rubalja, 1907. godine 69 700 rubalja, a 1909. godine 65 000 rubalja...

Kada su 1911. godine kupljena dva automobila Rolls Royce, iz kase je izdvojen 96 681 rubalj, što je više od godišnjih primanja svih ministara u vladi Rusije.

Osobni carev automobil "Delaunay-Belleville" bio je vjerojatno najskuplji model toga doba. Bio je dugačak 5,5 metara i visok preko 2 metra. Taj je primjerak namjerno napravljen da bude viši od običnog modela Delaunay-Belleville da bi car mogao unutra stajati uspravno kao što je volio činiti kada je prolazio pored vojnika svoje vojske ili pored okupljenih podanika.

Pored toga, car Nikolaj II. inzistirao je na tome da svi njegovi automobili budu "otvoreni", tj. u stilu kabrioleta bez krova.

Carevo osiguranje strahovalo je da u otvorenom automobilu na cara može biti izvršen atentat, ali je car Nikolaj bio nepopustljiv, smatrajući da "narodu treba omogućiti da vidi svoga vladara".

Carević Aleksej, nasljednik prijestolja, također je imao svoj mali automobil. Bio je to model Peugeot tip 69 (Peugeot Bébé) dugačak 2,4 metara i širok 1,1 metar. On se u njemu vozio po parku u Carskom Selu, i to uglavnom s vozačem i malom brzinom.

Adolphe Kégresse, jedan od carskih vozača, bio je ujedno i inženjer. On je izumio specijalni mehanizam koji je nazvao "Kégresse" track, tj. gusjenični pogonski sustav Kégressea. Kada se ovaj dodatak montira, automobil postaje polugusjeničar koji se lakše kreće po snijegu izvan grada.