Ovi su vlakovi početkom 20. stoljeća postali pravi "radni konji" za prenošenje tereta širom zemlje. Štaoviše, postavili su osnovu za daljnji tehnološki razvoj vlakova i njihovo pretvaranje u električne strojeve kakve danas poznajemo.
Evo liste 5 najboljih vlakova na dizelsko gorivo koji su korišteni u SSSR-u ranog 20. stoljeća.
Šč-el-1
Javna domena
Prve magistralne dizelske lokomotive na svijetu bili su sovjetski vlakovi klase Šč-el-1, stvoreni 1924. Imali su 10-cilindarski dizelski motor napravljen od dijelova spašenih s britanske podmornice koja je potonula u Baltičkom moru nekoliko godina ranije.
Novi je motor mogao proizvesti 1000 konjskih snaga i kretati se brzinom od 75 kilometara na sat. Vlakovi klase Šč-eč-1 bili su lakši za upotrebu u usporedbi s aerodinamičnim vlakovima iz prethodne ere i brže su putovali željeznicom pošto su inženjeri mogli dodati dodatnu dizelsku vuču u sredini vlaka.
Istovremeno su imali ozbiljan nedostatak u odnosu na vlakove iz prethodne ere - nepouzdan automatski mjenjač. Najčešći kvar vlakova klase Šč-el-1 bio je kvar diskova 3. brzine. Ipak, ovi su vlakovi korišteni 30 godina dok nisu postali tehnološki zastarjeli i stavljeni van upotrebe.
VM (Vjačeslav Molotov)
Javna domena
SSSR je nastavio eksperimentirati s dizelskim lokomotivama i deset godina nakon usvajanja vozila klase Šč-el-1 napravljena je prva dvodijelna dizelska lokomotiva u zemlji - VM (Vjačeslav Molotov).
Nastala je kao jedinstveni primjerak po nalogu Zajedničke državne političke uprave (obavještajne službe i tajne policije Sovjetskog Saveza). Cilj projekta bio je da se kapacitet dizelskih vlakova poveća za dva puta.
Međutim, zbog žurbe u proizvodnji dobila je vrlo slabe – nedovoljno snažne motore, te nije opravdala očekivanja i uspjela ispuniti svoju funkciju, pa je projekt ostao samo na nivou prototipa.
AA (Andrej Andrejev)
Javna domena
Pored standardnih vlakova, željezničkim operaterima bile su potrebne nove ranžirne lokomotive (vlakovi za sortiranje komada voznog parka u kompletne vlakove na željezničkim stanicama).
Tako je 1933. godine u Kaluškoj tvornica strojeva izgrađena eksperimentalna ranžirna dizelska lokomotiva AA (Andrej Andrejev). Bilo je to prvo ranžirno dizelsko vozilo u zemlji koje se razlikovalo od magistralnog vlaka po odsustvu automatskog mjenjača.
Ovo vozilo nije ušlo u serijsku proizvodnju zbog brojnih kvarova, ali se pokazalo kao odličan prototip za daljnji razvoj lokomotiva u zemlji.
Lokomotive E-el klase
Javna domena
Ovo je bila prva sovjetska dizelsko-električna teretna lokomotiva. Pojavila se 1932. godine i nastala je kao plod suradnje ruskih i švicarskih elektroinženjera. Inovacije u E-el-5 uključivale su prisilnu ventilaciju za vučne motore, slabljenje polja prilikom vožnje velikom brzinom i reostatsko kočenje.
Lokomotive klase E postale su uspješan projekt i bile su naširoko korištene za isporuke tereta širom Sovjetskog Saveza prije Drugog svjetskog rata.
RSD-1
Ovi su vlakovi bili dio američkih inozemnih zaliha prema Zakonu o zajmu i najmu tijekom Drugog svjetskog rata.
Sovjetski Savez je 1943. godine pokrenuo pitanje naručivanja iz SAD-a serije dizelskih lokomotiva za sovjetske željeznice. U tu je svrhu Američka kompanija lokomotiva (ALCO) projektirala lokomotivu RSD-1 (šestoosovinska verzija lokomotive RS-1).
U usporedbi s osnovnom verzijom lokomotive (RS-1), osovinska formula RSD-1 je promijenjena, specijalno za isporuku u SSSR kako bi se smanjilo opterećenje na tračnicama. Sve je drugo ostalo slično originalnoj verziji.
Dvije su godine trebale američkom proizvođaču da napravi potrebnu količinu vlakova RSD-1 za SSSR (planirano je da se isporuči 70 – ali su dvije lokomotive tijekom tranzita potonule u Atlantskom oceanu) i isporuči ih zemlji.
Godine 1945. ovi su vlakovi korišteni za dopremanje tereta i ljudi za rekonstrukciju ratom razorene zemlje.
Svi su ovi strojevi bili u upotrebi do sredine 80-ih kada su ih zamijenile naprednije električne lokomotive.