Kako se pojavila ruska zatvorska glazba?

Rusi su od davnina pjevali uglas, čak i onda kad su im stavljali okove i odvodili ih u zatvor. U romanu "Zapisi iz mrtvog doma" Fjodor Dostojevski je 1860. godine prvi put upoznao svoje čitatelje s ruskom zatvorskom pjesmom.

"Po vojarnama se razliježe pjesma. No glava se već puši i nesvjesna je od pretjeranog pića, tako da to pjevanje nije daleko od plakanja. Mnogi, s kožuhom o ramenu, šetkaju s balalajkama u ruci, i kao kakve lole prebiru po žicama. U zasebnom odjeljenju sastavilo se i pjevačko društvo od osam pjevača. Oni divno pjevaju uz pratnju balalajki i gitara. Ali malo pjevaju prave narodne pjesme... Mahom se pjevaju pjesme koje se kod nas zovu 'tamničke'" – tako je Dostojevski opisao svakodnevicu robijaša u sibirskom zatvoru u drugoj polovini 19. stoljeća.

U knjizi "Sibir i robija" 1871. godine etnograf Sergej Maksimov navodi da su postojale stare i "novije" zatvorske pjesme. Prve su nastale od razbojničkih pjesama, koje su sastavili "hajduci", tj. odbjegli kozaci, u vrijeme pokoravanja teritorija oko Volge i Sibira. S obzirom na to da su vlasti hvatale razbojnike i često ih do kraja života zatvarale u sibirske zatvore (poput zatvora u Omsku, u kojem je robijao Dostojevski), razbojnički folklor nastavio je živjeti upravo u zatvorskom okruženju. Maksimov ističe da mnoge pjesme iz druge polovice 19. stoljeća "nismo dobili iz prve ruke (iz drevnih naselja, od slobodnih sibirskih ljudi – starosjedilaca), nego, može biti, čak i iz desete (iz zatvora)".

Omiljena Lenjinova pjesma

Krajem 19. stoljeća "robijaške" pjesme nisu bile popularne samo u kriminalnim, nego i u revolucionarnim krugovima. Kako piše Maksim Kravčinski u "Povijesti ruske šansone", čak je i Lenjin imao svoju omiljenu "robijašku pjesmu".

Zvala se "Izmučen robijom teškom" (rus. "Zamučen tjaželoj nevolej"), a posvećena je Pavlu Černišovu, studentu iz Samare koji je uhićen zbog "pohođenja naroda" (rus. "hoždenija v narod", tj. agitacije i prosvjećenja seoskog stanovništva), a nakon dvije godine robije se razbolio od tuberkuloze i umro. Njegova sahrana u Peterburgu 1876. godine prerasla je u demonstracije protiv vlade velikih razmjera.

Izmučen robijom teškom,

Slavnom si smrću umro

U borbi za narodnu stvar

Časno si glavu dao.

Ovu pjesmu je napisao Grigorij Mačtet, pristalica revolucionarne organizacije "Narodna volja". I pjesma se, kako kažu, "primila u narodu".

Maksim Gorki i zatvorska pjesma

Zatvorska pesma je 1902. godine prvi put izvedena na velikoj sceni. Naime, 18. prosinca u Moskovskom umjetničkom kazalištu održana je premijera drame "Na dnu" Maksima Gorkog. Drama je posvećena životu ljudi u azilu za beskućnike. Oni na kraju pjevaju pjesmu "Sunce izlazi i zalazi", jednu od najpoznatijih zatvorskih pjesama toga doba. Predstava je bila nevjerojatno uspješna, a lik skitnice, "odrpanca", kako se tada govorilo, udomaćio se na pozornicama sajmišnih predstava, kabarea, i svuda gdje su se pjevale popularne pjesme.

Vlas Doroševič, "kralj reportera", objavio je svoje čuveno djelo o robiji na Sahalinu u kojem se nalazi posebno poglavlje "Robijaške pjesme". Tamo piše sljedeće: "Robijaši su od dosade pjevali pjesmu sibirskih lutalica 'Milosrdni'... Ali kakvo je to bilo pjevanje! Kao da vrše opelo, kao da iz zatvora dopire pogrebna pjesma. Baš kao da molitvu za umiruće pjeva ovaj zatvor, dok svojim prozorima s metalnim rešetkama kao očima zuri u tminu. Molitvu za ljude koji su u njemu živi sahranjeni."

A onda je došla Revolucija 1905. godine, nakon jkoje je dozvoljeno objavljivanje zbirki robijaških pesama. Glazbenik i etnograf Wilhelm Harteveld izdao je 1908. godine knjigu "Robijaške pjesme. Pjesme sibirskih robijaša, bjegunaca i skitnica". Zahvaljujući njoj robijaške su se pjesme proširile u narodu i mogao ih je pjevati svatko tko je znao čitati note. Harteveld ih je i sam izvodio, a snimke su zapisane na gramofonskim pločama.

Harteveld je već 1909. godine pjevao zatvorske pjesme u dvorani Moskovske plemićke skupštine (Doma sindikata). Međutim, pokušaj da se 1910. godine napravi otvoren nastup na pozornici kazališta "Ermitaž" nije uspio. Gradonačelnik Moskve osobno je zabranio taj koncert.

S druge strane, estradnim zvijezdama nitko nije mogao zabraniti da ove pjesme izvode u svom osobnom programu. Fjodor Šaljapin je pjevao "Sunce izlazi i zalazi". Čuveni izvođači kuplet Sergej Sokoljski (Jeršov) i Stanislav Sarmatov nastupali su u liku "skitnice-odrpanca", a po cijeloj Rusiji nastajali su dueti, kvarteti i zborovi "pravih sibirskih skitnica". Pisac Nikolaj Nosov se sjećao: "Pjesme koje je izvodio kvartet 'sibirskih skitnica' bile su prilično u skladu s epohom. U njima se odražavalo raspoloženje društva u godinama koje su neposredno prethodile revoluciji."

Kako piše Maksim Kravčinski, od 1906. do 1914. godine samo u Moskvi i Peterburgu objavljeno je više od stotinu različitih zbirki pjesama razbojnika, prosjaka, robijaša, skitnica i zatvorenika.

U međuvremenu, u ruskim gubernijama koje su se nalazile iza "granice stalnog boravka" (tj. izvan granica u kojima je Židovima bio dozvoljen stalni boravak) rađao se novi kriminalni folklor. Ograničeni u pravima i ekonomskim mogućnostima, mnogi Židovi pridružili su se kriminalnim krugovima. Odessa je bila stjecište židovskih kriminalaca. Židovi su u kriminalnu sredinu doneli i svoju glazbu – klezmer. Ona se miješala s ruskim zatvorskim pjesmama i tako je nastao novi žanr "lopovske" pjesme. I ta je pjesma doživjela procvat u Sovjetskom Savezu.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji