Što je ostalo od prve katedrale Krista Spasitelja u Moskvi (FOTOGRAFIJE)

Duboki reljefi u mramoru

Na pročelju crkve bilo je raspoređeno 48 scena u dubokom reljefu na temu biblijske i ruske povijesti, kao i prikazi svetitelja čiji je spomen padao u dane bitaka tijekom Domovinskog rata 1812. godine. Zanimljivo je da je sadržaj birao osobno svetitelj Filaret, a većinu tih scena u dubokom reljefu napravio je kipar Aleksandar Loganovski. Nekolicina originalnih kompozicija i pojedinih fragmenata već se dugi niz godina nalazi u Donskom manastiru u Moskvi. Tamo je u sovjetsko vrijeme postojao Muzej arhitekture.

Ploče s imenima junaka rata 1812. godine

U donjoj galeriji crkve, kao i danas, nalazile su se ploče s imenima junaka rata 1812. godine. U sovjetsko vrijeme one su imale prilično prozaičnu primjenu – služile su za nasipanje staza u Parku Gorkog i dekoraciju pročelja zdanja Instituta za organsku kemiju Akademije znanosti. Ostatak je okrenut natpisom prema zemlji i iskorišten za izgradnju stepenica u Tretjakovskoj galeriji. U muzeju se za to saznalo tek tijekom 1990-ih, kada je počela restauracija. Ploče koje su ostale čitave danas se čuvaju u Muzeju katedrale.

Ikona "Spas Nerukotvoreni"

Jedina je ikona iz srušenog crkva "Spas Nerukotvorni", djelo ikonopisca Jevgrafa Sorokina. Čudom je sačuvana tako što ju je posljednji nadstojnik crkve Krista Spasitelja Aleksandar Vedenski iznio i sakrio u svojoj kući. Danas se ona nalazi u Spaso-Preobraženskoj crkvi, koja se nalazi na donjem nivou kompleksa današnje katedrale Krista Spasitelja.

Zvono

Glavno zvono bilo je teško 26 tona i smatra se da je bilo treće po težini u Moskvi. Ono je, kao i ostala zvona, nestalo. U borbi protiv vjerskih simbola zvona su zbacivana sa zvonika i razbijana. Mnoga su pretopljena. Danas je od tog veličanstvenog ansambla ostalo samo jedno, teško 850 kg, i ono se nalazi na zvoniku Trojice-Sergijeve lavre u Sergijevom Posadu blizu Moskve.

Slike i freske

U oslikavanju crkve krista Spasitelja sudjelovalo je gotovo četrdeset ikonopisaca. Među njima je bio i majstor za antičke scene Genrih Semiradski. On je naslikao scene iz žitija svetog Aleksandra Nevskog i evanđeoske scene "Krštenje", "Kristov ulazak u Jeruzalem" i "Tajna večera". Od posljednje, koja je izazivala opće oduševljenje, sačuvani su samo fragmenti, i oni se sada čuvaju u Muzeju katedrale. Može se samo pretpostaviti koliko je ta scena bila impozantna. Za lik Aleksandra Nevskog govorilo se da podsjeća na rimskog cara, ali za "Tajnu večeru" je slikar Ilja Rjepin napisao da je to najbolje što postoji u crkvi.

Vasilij Surikov u crkvi je oslikao četiri freske, od kojih je sačuvana samo jedna, posvećena Četvrtom vaseljenskom saboru, na kojem je usvojena dogma o Kristovoj božanskoj i ljudskoj prirodi. Neobična je činjenica da ona godinama nije iznesena iz Moskve – najprije se nalazila u Povijesnom muzeju, a zatim u Antireligijskom muzeju. Tek je nakon rata prenesena u Lenjingrad, u Muzej povijesti religije. Postoje i prvobitne skice fresaka – one se nalaze u fondovima Ruskog muzeja.

U oltaru crkve Krista Spasitelja nalazila su se ogromna platna Vasilija Vereščagina: "Evo čovjeka", "Nošenje križa", "Molitva o Čaši", "Skidanje s križa", "Raspeće" i "Polaganje u grob". One su u naše vrijeme pronađene u Kazanskoj crkvi u Peterburgu, gdje je bio smješten Muzej povijesti religije i ateizma. Tamo su slike godinama čamile umotane u role. Nakon restauracije vraćene su na svoje povijesno mjesto.

Tron patrijarha Tihona

Danas se u glavnom oltaru nalazi još jedna sačuvana svetinja. To je tron patrijarha Tihona. On je prije miniranja iznesen iz crkve i prebačen u Lenjingrad, gdje se čuvao u Aleksandro-Nevskoj lavri, a 2000. godine vraćen je u Moskvu.

Ploča o izgradnji crkve, barjaci

Kada je boljševička vlast donijela odluku da uništi crkvu, specijalna komisija napravila je popis svega što treba sačuvati. Pojedini predmeti premješteni su u muzeje, na primjer crkveni pribor, freske i slike. Sačuvani su fragmenti barjaka. Oni su se našli u Kazanskoj crkvi u Peterburgu i po njima su rekonstruirani suvremeni barjaci. Pojedine predmete nije mogla uništiti čak ni snažna eksplozija. Jedan od njih je ploča o izgradnji crkve iz 1839. godine.

Mramorne ploče za pročelje

Sve što se moglo iskoristiti iskorišteno je u izgradnji novih objekata. Na primjer, mramorne ploče kojima je bilo ukrašeno pročelje katedrale iskorištene su, između ostalog, i za izgradnju stanica metroa "Kropotkinska" i "Ohotni Rjad".

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji