Legendarni neboderi Moskve: Hotel "Lenjingrad", najkritiziraniji Staljinov neboder

Lokacija: Kalančevska ulica, 21/40

Godina izgradnje: 1949.-1953.

Što se nalazi u zgradi: Hotel "Lenjingrad"

Kako je sagrađen?

Temelj za hotel "Lenjingrad" postavljen je 1947. godine na 800. godišnjicu osnivanja Moskve. Istog su dana postavljeni temelji i za ostale Staljinove nebodere. Aktivna faza izgradnje otpočela je dvije godine kasnije. 

Arhitekti i autori projekta Leonid Poljakov i Aleksandar Borecki dugo su se trudili riješiti problem izgradnje na nestabilnom moskovskom zemljištu jer su dvije podzemne rijeke, Ribinka i Čečora, tekle baš ispod novog hotela. Jedino je rješenje bilo da se neboderi postave na čelične šipove dužine 10 metara. Ali ipak je postojala mogućnost da hotel "potone" u takvom zemljištu, pa su se stoga potrudili da objekt bude što lakši. Zato je ovaj neboder najniži od svih – zajedno s tornjem visok je samo 139 metara.

Hotel je dobio ime po Lenjingradskoj željezničkoj stanici koja je bila u blizini, a posjetitelje je počeo primati 1953. godine.

Po čemu je poseban?

Staljin je jako volio gotičku i klasičnu arhitekturu, pa je želio da sovjetski arhitekti i dizajneri interijera spoje sovjetski monumentalizam s elegancijom gotičkih zgrada i luksuzom baroka. Ova arhitektonska mješavina kasnije je nazvana "Staljinov ampir", i u tom su stilu projektirani svi Staljinovi neboderi.

Hotel "Lenjingrad" se, međutim, malo razlikovao od ostalih nebodera. U njegovom interijeru prisutan je jak utjecaj srednjovjekovne ruske arhitekture. Na primjer, prostorija ispred ulaska u dizalo napravljena je u obliku oltarske niše, glavni ulaz nebodera osmišljen je u stilu trijema, a bijelo-crveno-zlatna boja zidova tipična je za drevnu rusku arhitekturu.

Posebna je pažnja posvećena lusterima. Oni su nalikovali na polijelej, veliki svijećnjak iz centralnog dijela crkve, s mnoštvom svijeća i kandila, koji je ukrašavao pravoslavne crkve još prije vladavine Petra Prvog. Inače, jedan od brončanih lustera na desnom dijelu glavnog stubišta visok je 15,5 metara i zauzima čitav prostor između prvog i šestog kata hotela. On je u vrijeme postavljanja bio najduži luster na svijetu, pa je upisan i u Guinnessovu knjigu rekorda.

U početku je hotel "Lenjingrad" imao 349 soba, a nakon rekonstrukcije 2008. godine njihov je broj smanjen na 273. Zgrada je imala centraliziranu klimatizaciju (što je bila rijetkost za građevine tog razdoblja), kao i sklonište za slučaj bombardiranja, koje, kao i sva ostala skloništa, nikada nije zatrebalo.

Ono je kasnije pretvoreno u kozmetički salon i spa-centar s velikim bazenom.

Hotel je trenutno u vlasništvu lanca hotela Hilton. Nakon što su od gradskih vlasti kupili dionice hotela, novi su vlasnici 2008. godine uradili kompletnu restauraciju cijele zgrade, od vanjskog pročelja do unutarnjih prostorija i instalacija.

Zašto se ovaj neboder nije svidio sovjetskoj vlasti?

Nikita Hruščov, koji je zamijenio Staljina na mjestu šefa države, nije volio nijedan Staljinov neboder. Smatrao je da su oni oličenje pompoznosti i bacanje novca. On je bio pristalica niskogradnje, smatrajući da u Rusiji ima puno zemlje pa nema smisla da se ona štedi, i na njoj se može graditi jednostavno i jeftino. Zato su skučene panelne zgrade, čuvene "hruščovke", postale oličenje funkcionalizma 1960-ih.

To je bio Hruščovljev generalni stav, a što se tiče hotela "Lenjingrad", sve je bilo još mnogo gore. Ispostavilo se da je cijena njegove izgradnje vrlo visoka, a kako se nitko nije usudio za to okriviti Staljina i njegovu želju da se po svaku cijenu gradi neboder, makar i na močvarnom zemljištu i tamo gdje su podzemne rijeke, krivica je pala direktno na arhitekte.

Da zgrada ne bi "potonula", što se moglo dogoditi zbog podzemnih rijeka, morala je biti posebno učvršćena. Zbog toga je potrošnja čelika po 1 kubnom metru zgrade dostigla 39 kilograma, što je za trećinu više nego u drugim Staljinovim neboderima. Za ovakvu "prekomjernu potrošnju" tada oskudnog metala Hruščov je i jednom i drugom arhitektu oduzeo Staljinove nagrade, a arhitekt Leonid Poljakov je otpušten iz "Mosproekta", nakon čega je dugo bio teško bolestan.

Hotel je kritiziran još dugo, sve do 1960-ih. I tek nakon mnogo godina, 1978., neboder je proglašen objektom kulturnog nasljeđa.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji